Postoji taj netko koji žudi Biti nitko – berač pamuka pitomih ruku Među divljim, otrovnim cvijećem
Rane su tvoje davne i svagdanje U tebe se slijeva sad ljubav sad rat Stojiš vijekom i duge brojiš dane Slapovi rijeka vječno će protjecat. Pod tobom vode, a nad tobom granje Slavuj što se gnijezdi u ponoćni sat, Mrakovima čekaš zoru da svane Jer svaku suzu Sunce će obrisat. I rijeke što umivaju ti… Pročitaj više
„Oš da ti ga stavim u usta“, pitao ju je Kićba nakon što je ustao od radnog stola, u prolazu. Mirna je sjedila za velikim kuhinjskim stolom u Pećini, kako Kićba naziva svoj stan, i, ne pogledavši ga, mirno odgovorila: „Ne“. Kićba je to normalno prihvatio, kao da ju je ponudio čajem koji je odbila,… Pročitaj više
Nedjelja navečer. Bakić me tražio da napišem kratku priču. Njega svi znaju ko Kićbu koji piše, a mene ko mrzitelja svega što je normalno, sveto i hrvatsko. Napisat ću priču koja nije istinita, ali bi mogla biti ako se dovoljno potrudiš čitati. Priča počinje – u mom ormaru. Crni ormar s bijelim frontama od mediapana…. Pročitaj više
„Huh-huh-huh“, dahtao je dok je trčao preko parka ka željezničkoj stanici, nedaleko od njegova doma iliti Pećine, kako naziva svoj stan. Odavno je shvatio da je blizina odredišta prevara – što si bliže to više kasniš. To je shvatio kao pravilo, jer onaj tko mora proći kratku distancu da bi stigao na vrijeme razmišlja da… Pročitaj više
Ne uđeš u neki stroj kada putuješ kroz prostorno-vremenski kontinuum, pa se stroj zatrese, nastane light-show, i onda izađeš na drugom kraju povijesti, odnosno na nekom drugom mjestu. Evo kako izgleda putovanje kroz prostor i vrijeme. Dubravko Rožić-Duki je na brzinu slagao parove za listić, već spreman za izlazak iz kuće i odlazak u kladionicu…. Pročitaj više
U ključnom sam momentu ustala sa poda i odlučila da je vrijeme za stvarni rastanak, nije više bilo prostora za zavaravanje sebe i bilo mi je jasno da moram maknuti sve što je ikada dotaknuo iz mog života kako bi se mogla pomiriti s tim da utopije ne postoje i da nekad stvari ne ispadnu… Pročitaj više
Posljednje krpe snijega otapale su se na travnatim površinama ispred zgrade u Starčevićevoj ulici. Bilo je prvo sunčano jutro u ožujku i temperature su znatno porasle, teta Jadranka i baka Marija iz ulaza glasno su pod prozorom komentirale nenadano proljepšanje tmurnog i depresivnog vremena. Svi su nekako naglo zaživjeli, puni energije i elana. Osjetili su… Pročitaj više
„Devet, deset, jedanaest… ‘Ajde još jedan“, potiče me. Ma ne mogu, na sljedećem ponavljanu ću“, opirem se. „’Ajde još jedan, moraš, ajde“, uporan je. „Aaaaa…“, uzviknuo sam načinivši i posljednji, 13., zgib. Prijatelj me cijelo vrijeme motivirao neprestanim ponavljanjem: „Moraš, ‘ajde, pičko, ‘ajde’. Trening s ljudima poput Borisa su uvijek do kraja, nema tu da… Pročitaj više
Uvodni disklejmer: Naslov može zavarati, jer naslovni junak nikad u svom ili tuđem životu nije skupio petlje da skoči sa cenera, kako Karlovčani zovu skakaonicu od deset metara na Foginovom kupalištu na Korani, nego je riječ o nekom drugom ceneru. Doduše, popeo se Kićba na cener, skakaonicu, ali samo da se mirno spusti stepenicama kojima… Pročitaj više
