Rane su tvoje davne i svagdanje
U tebe se slijeva sad ljubav sad rat
Stojiš vijekom i duge brojiš dane
Slapovi rijeka vječno će protjecat.
Pod tobom vode, a nad tobom granje
Slavuj što se gnijezdi u ponoćni sat,
Mrakovima čekaš zoru da svane
Jer svaku suzu Sunce će obrisat.
I rijeke što umivaju ti lice
I tama što pred zorom blijedjet’ stade
Vidat će ti rane tad – kriomice
Sunce već se diže, donosi nade,
Slavuj pak pjeva pjesme budilice:
“Ustaj, sad ustaj, ranjeni moj Grade!”
