Sredinom dana vrijeme zdvoji Kamo poći – natrag jutru ili ususret noći Sunčanoj noći iznad Aherona Lutajućim stijenama Eridanusa Ničijim muzama Odista, sredinom dana vrijeme je slijepo Pa krvavim rukama ukopava noge u zemlju Da ga vjetar ne otpuše Dugo i tiho Vrijeme razgrađuje zemlju Što se tu ima za shvatiti

U prsima hropće san moje duše, po zemljinom prahu Crtam skice za vječnost, srce mi bubnja u prašini riječi. Život je, izgleda, slučajan čovjek na svečanosti O kojoj ništa se ne zna

Postoji izlaz iz kružnice laži, treba samo dovoljno dugo grebati Trpeljivo, ne tragično – to bi bilo lupeški Rekli su ti, jamačno, da sloboda nema cijenu Zato nemoj da te stisne drevna slutnja vlastite smrtnosti I zadesi preživljavalački poriv htijenja nečeg što ne postoji Jamačno su nam zaboravili reći : mreža je protkana rupama I… Pročitaj više

Treba pronaći djelatnu moć krvi. Precijenjeno je znati čitati i pisati, promišljati sve te Smione predstave o životu. Život, to je nešto sasvim opipljivo; čin potrebe, užarena lopta Koja se hladi i zgušnjava ostavljajući prazan prostor Kojeg ispunjavamo snovitim obećanjima Naših omamljenih čula, umjesto gorljivim traganjem. Gotovo da ništa nije u našim rukama Zato treba… Pročitaj više

Ništa drugo i ne možeš Osim bilježiti mijenu, a kako to činiš Tvoja je stvar, tvoja je narav; Njena ruka sjedi ispod trešnje i bilježi umiranje Njena ruka ispod trešnje bilježi rađanje A ono između je preobraženje

Dok puši, slušamo gugut golubova. Zatvara prozor da se ne truju. Ne govorim suvišno, ne pitam nepotrebno Puštam na miru njegove krupne, vlažne oči I on moje. Ipak, različiti smo: Nekidan je donio stari gramofon. Satima je izmjenjivao ploče i uspomene, kroz smijeh je plakao Vodio me tolikim mjestima, licima, prizorima, ali njega tamo nije… Pročitaj više

Previše bliskosti, previše budnosti Odsjaj mojih tokova na površini Njegove kože, sklupčanog u disanje I čekanje. Čovjek je okrutan zbog udobnosti. Ubojstvom jednog slona, pleme se prehranjuje cijelu sezonu A od kljova pravi krovišta. Jedan sam ne bi sproveo takav čin Jedan sam ne bi ubio da živi. Opet, postoje i plemena Čije ljude slonovi… Pročitaj više

Cigani kažu, a Cigani znaju Da postoji nešto jače i od usuda Krug vatre Plamen kose Duende; Cigani kažu, jer znaju Cigani Da nadahnuće dolazi od prepuštanja Od dostojna učenja samog sebe; Krug vatre Nadu udahnuti Nadu izdahnuti Duende U sjećanje na Željka Malnara, 2013.

Galatea je pročitala da na Zapadu ljudi posjeduju Tijelo, a na Istoku dušu. Da neimanje svijesti, piše, Dovodi do kroničnih bolesti. Da poezija je za kukavice Koje su se odrekle života. Da njeno ime znači Mliječno bijela. Netko joj treba rastumačiti istinu; Netko s obje polutke Vještim i prostim jezikom

Josip noćas po prvi puta spava. Proteže se između zemlje, očiju i trbuha Među blistavim vodama, gdje brodovi Plove ispod površine, i ostaju duboko Unutra, umotani u čahurice, u osamljene zvijezde, iz njegove Slomljene ruke na kojoj miriše trag njene pljuvačke od Našminkanog gađenja, nabačenog ondje iz očaja, straha I odvratnosti