Prvi krik (17): Blato

Autor: Ivana Čohan Milašinović

Treba pronaći djelatnu moć krvi.

Precijenjeno je znati čitati i pisati, promišljati sve te

Smione predstave o životu.

Život, to je nešto sasvim opipljivo; čin potrebe, užarena lopta

Koja se hladi i zgušnjava ostavljajući prazan prostor

Kojeg ispunjavamo snovitim obećanjima

Naših omamljenih čula, umjesto gorljivim traganjem.

Gotovo da ništa nije u našim rukama

Zato treba imati ruke koje se životu podaju

I smjelo pružaju u potragu, u divljinu;

Prvo od čega je čovjek sebi načinio nešto prijeko potrebno bilo je blato.

Blato, ništa uzvišeno, a ipak zanosno u konačnici, oblikom i svrhom.