Prvi krik (20): Ničije muze

Autor: Ivana Čohan Milašinović

Sredinom dana vrijeme zdvoji

Kamo poći – natrag jutru ili ususret noći

Sunčanoj noći iznad Aherona

Lutajućim stijenama Eridanusa

Ničijim muzama

Odista, sredinom dana vrijeme je slijepo

Pa krvavim rukama ukopava noge u zemlju

Da ga vjetar ne otpuše

Dugo i tiho

Vrijeme razgrađuje zemlju

Što se tu ima za shvatiti