„U novom broju Karlovačkog tjednika, koji možete kupiti od četvrtka na kioscima diljem županije, pročitajte: ‘Karlovački Advent premašio sva očekivanja: posjetilo ga više od pedeset tisuća ljudi -Uz veličanstven vatromet pet tisuća posjetitelja na dočeku u Karlovcu uplovilo u Novu godinu -Marko Samardžija prva beba u karlovačkom rodilištu u 2018. godini -Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sudjelovala na misnom slavlju u Centru za beskućnike -Usvojena nova Odluka o parkiralištima -Novi projekt karlovačke bolnice – Ambulanta za kronične rane -Ivan Delić, predstojnik Podružnice Obiteljskog centra Karlovačke županije u razgovoru za Tjednik ističe: ‘Roditelji su najutjecajniji modeli svojoj djeci’ -Čitateljima poklanjamo kompletan tjedni TV program -Objavljujemo tjedni program Trend televizije -U ovom broju zimska retro-špica. Tjednik donosi i najopširniji pregled sportskih događanja u županiji i jedini županijski mali oglasnik Karlovački tjednik – Vaš tjednik“, stoji najava na društvenoj mreži fejsbuk za aktualni broj Karlovačkog tjednika, lista kojeg izdaje tvrtka Hrvatski radio Karlovac, koji je u vlasništvu Grada Karlovca, drugih njegovih tvrtki i Karlovačke županije.
Drugim riječima, u novom broju Karlovačkog tjednika pročitajte sve što ste imali prilike pročitati u drugim medijima koji publiciraju sadržaj na dnevnoj bazi. Karlovački tjednik, unatoč svome imenu, ponekada niti ne izlazi tjedno, nego iz čista mira, eto, ne izađe. Mada na kioske dolazi četvrtkom, barem bi tako trebalo biti, nije ga bilo 28. prosinca. Ekipa je odlučila bez ikakve obavijesti čitateljima u prethodnom broju, odnosno bez ikakvog obrazloženja u aktualnom broju, izdati dvobroj. Iz čista mira, bez ikakvog opravdanja, odlučeno je da list ne izlazi. Ako nekome nije jasno koliko je to poražavajuće, neka još jednom dobro promisli. Novinarima, vlasnicima, upraviteljima, vjerojatno i ostatku ostataka čitatelja nije uopće stalo do toga hoće li list izaći ili neće. Nije strašno što se Karlovački tjednik ovakav kakav jest nije pojavio na kiosku – što drugo očekivati od takvih kojima vjerojatno nije niti jasno što ne valja s time što su napravili – a bilo je slučajeva da je par puta, također iz čista mira i bez obrazloženja, izašao u petak umjesto u četvrtak, strašno je da takav list uopće postoji.
U Karlovcu je nedavno gostovao na Polkaviewu predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Emil Jurcan. Upitan da prokomentira odnos udruženja kojeg vodi i Hrvatske komore arhitekata, odgovara, sasvim logično, da je uloga prve organizacije da okuplja arhitekte i ljubitelje arhitekture u svrhu zaštite, razvoja i promocije arhitekture, a druge da zastupa poslovne interese arhitekata. Drugim riječima, Udruženje hrvatskih arhitekata zastupa arhitekturu, a Hrvatska komora arhitekata arhitekte.
No, koje će novinarsko društvo, ako neće Hrvatsko novinarsko društvo, upozoriti na ono što rade gradski mediji? Kada su prije umalo tri godine izabrani za predsjednika i dopredsjednika karlovačko-ogulinskog ogranka HND-a Vedran Gvožđak i Damir Kundić su poslali tadašnjem gradonačelniku Damiru Jeliću dopis u kojemu su izrazili bojazan da bi novinari zaposleni u gradskim medijima najavljenim restrukturiranjima mogli ostati bez posla, a naposljetku da bi se i ti mediji mogli ugasiti. Međutim, nije uloga HND-a da djeluje sindikalno. Zaštitom novinara se ne štiti i novinarstvo, nerijetko je upravo suprotno. Umjesto da se bori za radna mjesta povlaštenih novinara koji srozavaju novinarske i standarde javnosti, HND bi morao stati u zaštitu tih standarda, a neka sindikati reagiraju na probleme s područja radnog prava, brane radna ili neradna mjesta i slično. Logično bi bilo, s obzirom na sve što se događalo i događa s gradskim medijima, tražiti njihovo ukidanje, a kao najbolji dokaz njihove besmislenosti navesti podatak da je na mjestu glavnog unerednika Branko Obradović-Kina, a na mjestu direktora travnički student, osmi sekretar SKOJ-a – da ga tako nazovemo i malo se time našalimo na račun njegove podobnosti kao jedine kvalifikacije za to mjesto – Matija Perković, bacc. oec. Direktor je studirao u Travniku dok je radio na blagajni gradske tvrtke Inkasator. Autor ovog komentara je dva puta bio u Travniku i nekako sluti – vjerojatno potpuno neutemeljeno – da je bio češće u tom divnom rodnom gradu Ive Andrića od uvaženog menadžera koji je, kako je objasnio gradonačelnik Damir Mandić, u to vrijeme predsjednik Gradskog vijeća, izabran za direktora zbog svog „iskustva u privatnom sektoru“. Perković je vlasnik nekakve picerije, što ga, slažemo se, kvalificira da vodi bilo što – gradski medij, Plivu, Intel…
Ali, eto, osim na ovom mjestu nitko i nigdje se ne buni protiv očiglednih sumanutosti kao što je ova s Karlovačkim tjednikom koji malo izlazi, malo ne izlazi. Je li Hrvatski radio Karlovac emitirao u to vrijeme program? Gradski medij je „ribrendiran“ – eto bit će godina dana uskoro – po dolasku Perkovića za direktora. Nakon toga su zaposlene dvije članice Hrvatske demokratske zajednice – jedna na mjestu novinarke, a druga na mjestu zamjenika glavnog urednika, iako joj je to prvi susret s medijima. I, da, naravno, za glavnog unerednika je izabran Obradović. Nakon svega toga, uglavnom, je angažirana – sada dolazimo do najvažnijeg dijela komentara – tvrtka Ferial da pretumba iliti osvježi imidž Hrvatskog radio Karlovca, pa je tako održana velika marketinška kampanja čiju cijenu čekamo da vidimo u izvještaju o poslovanju za 2017. godinu. Direktor tvrtke Ferial je Filip Trezner, predsjednik Savjeta mladih Grada Karlovca i Udruge za medijsko stvaralaštvo i kulturne aktivnosti „Izvan fokusa“. No, lako je prodati marketinšku maglu – digne se nakon nekoliko dana, a nakon nje ostaju i dalje kadrovski i u svakom drugom smislu devastirani mediji.
Trezner stoji i iza ovogodišnjeg Adventa u Karlovcu. Ta manifestacija nailazi na opće oduševljenje, pa i lokalni mediji, nekritički prenoseći priopćenja organizatora, javljaju o tome da je „Advent nadmašio sva očekivanja“.
Advent u Karlovcu je ove godine bio vrlo uspješan i uistinu organizaciju treba pohvaliti jer je lijepo vidjeti gužvu, konačno prikladno ukrašeno središte grada, blagdanski glazbeni program i štandove na kojima se može kupiti kuhano vino ili germknedlu. No, taj se događaj nije ipak razlikovao mnogo od drugih sličnih manifestacija u drugim hrvatskim gradovima. Opće oduševljenje Karlovčana stoga treba promatrati u svjetlu toga da je prije toga u tom pogledu Karlovac bio pustoš, pa da organizacija nečega što je u drugim sredinama nešto najnormalnije izaziva takve reakcije, što govori ipak o tome kakvog je smanjenog kriterija karlovačko građanstvo, što je posljedica višedesetljetne pasivizacije i zanemarivanja. To je kao što Albanija ostvaruje najveću stopu gospodarskog rasta u Europi – pa normalno kada „kreće od nule“ i ima mjesta za rast.
Da je sve ostalo na pohvalama manifestaciji i organizaciji, ne bi bilo razloga za komentar i kvarenje ugođaja, no njega je isprovocirao gradonačelnik Mandić. „Karlovački Advent dokaz je kvalitetne suradnje javnog, privatnog i civilnog sektora u Karlovcu. Hvala svima koji ste na bilo koji način sudjelovali u ovoj karlovačkoj čaroliji susreta“, poručio je gradonačelnik na društvenim mrežama, i tu već ulazimo u problem zato što Trezner, u kojoj god formi djelovao – samostalno, kroz tvrtku ili udrugu – ne nastupa kao nezavisan akter, nego kao dio gradskog sustava. Trezner je drag, vrijedan, pametan, agilan i sposoban, radi kvalitetno i obogaćuje gradsku ponudu, ali nije nezavisan od vlasti, pa da s njom kao takav sklapa partnerstva i da se to onda predstavlja kao suradnja „javnog, privatnog i civilnog sektora u Karlovcu“, nego je dio vlasti. Partnerstva nominalno i postoje, ali u stvarnosti je Trezner dio gradskog sustava kao što su, primjerice, Turistička zajednica Karlovca ili Gradski muzej Karlovac.
Utoliko je lažno predstavljanje tih odnosa upozoravajuće – u “partnerstvu javnog, privatnog i civilnog sektora” se grade blještava Treznerova sela koja trebaju prikazati kako se napreduje, a u biti se cupka uz kuhano vino i svježe prepakirano partijsko glasilo.
Ali i ta će varka vjerojatno uspjeti – lako nas je preveslati dok sišemo vesla.
