Tko će vratiti nacionalistički duh u bocu, pita se, komentirajući prosvjede protiv odluke Agencije za elektronske medije o suspenziji koncesije Z1 televizije zbog govora mržnje novinar Zvonimir Despot. Dobro je to pitanje jer Tomislav Karamarko očito to nije u stanju učiniti kao što je bio njegov prethodnik na mjestu predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Ivo Sanader 2003. godine po dolasku na vlast.
No, nije niti Karamarko jedini krivac nego Most nezavisnih lista, možda i najbesmislenija politička opcija u hrvatskoj političkoj povijesti – bez programa, svjetonazora i organizacije koja je odlučila huškački HDZ vratiti na vlast. Jedino sa čime Most raspolaže je najniža antipolitička demagogija i izvjestan broj saborskih mandata. Više nismo sigurni niti koliko. Vlada je toliko bizarna da se i satirični portal News bar ogradio i demantirao da ima ikakve veze sa njezinim sastavljanjem. Niti tjedan od imenovanja javljaju se prekriženi portreti premijera Tihomira Oreškovića, a uskoro bi mogli uslijediti i prosvjedi protiv izvršne vlasti. Helena Puljiz na Tportalu mu poručuje da odstupi u odličnom osvrtu, nakon što je satima sastančio na temu treba li smijeniti ministra branitelja Miju Crnoju. Kad se dolazi na vlast na način kako su mostovci i stranke takozvane Domoljubne koalicije došli, tada želiš valjda za premijera nekoga s neupitnim autoritetom, a ne osobu koja nije uopće sudjelovala na izborima kao kandidat, a pitanje je je li sudjelovala i kao birač, i koja brka padeže i rodove, a ima izgovor kakav obično naš narod imitira kada se šali s američkim naglaskom u hrvatskom jeziku.
Svaka Vlada ima svoje afere, ali ova je neodrživa zbog svog strukturnog problema. Ako Most ustraje u dosljednoj provedbi svoje “korekcijske politike”, HDZ će implodirati jer je već sada masa nezadovoljnih stranačkih lordova koji se osjećaju zakinutima u podjeli dužnosničkih mjesta, a što će tek biti kada se počne dijeliti plijen po trgovačkim društvima, agencijama i ustanovama i kada i obično članstvo “izvisi”, a Most ih istovremeno svako malo blokira u politikama i rješenjima? Ako Most odustane od svojeg “korekcijskog identiteta”, gasi se – propada, raspada se, što ne bi bilo loše. U ovoj koaliciji su nemoguće win-win situacije u slučaju neslaganja partnera. No, krivnja za situaciju leži i na predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović koja ne samo da je dala mandat za sastav Vlade totalnom političkom anonimusu kojeg je iznjedrila vrlo čudna i labilna koalicija, nego je na dan rasprave o imenovanju Vlade u Hrvatskom saboru produžila rok za njezin sastav za još 30 dana, za svaki slučaj, ako prijedlog u parlamentu ne bude prihvaćen. Ako je već postojala potreba za tim potezom u tom trenutku, tada je valjda bilo jasno da takva većina nema baš neku perspektivu. Trebala je raspisati nove izbore. Na njima bi Most vjerojatno nestao s političke scene.
Politički sustav je potresen, ulica nadire u institucije, što se vidjelo za primopredaje Ministarstva branitelja i za prosvjeda protiv odluke Agencije za elektroničke medije, a od Predsjednice niti iz parlamentarne većine ili Vlade ne vidimo otpor tome. Ruglu je izvrgnut i politički proces. Nije dovoljno što je većina sastavljena, a Vlada izabrana lege artis. Dosadašnja praksa i demokratski standardi tipični za sve demokratske zemlje su srozani. U odnosu na to afere s Mijinom kolibom ili stavovima ministra kulture Zlatka Hasanbegovića su manji problem. Most je osvojio presudan broj saborskih mandata upravo na priči o dekadenciji politike, a postojeća situacija može tu populističku priču sada obezvrijediti ili ojačati, što bi bilo iznimno opasno, najgore rješenje.
Socijaldemokratska partija Hrvatske može biti zadovoljna što je na ovakav način postala oporbena stranka, odnosno što nije sastavila većinu s Mostom. Zbog prekida pregovora Boži Petrovu duguju veliku zahvalnost.
