Davor Petračić: Političar sam iz nevolje

Spikamo s građevinarom, vlasnikom tvrtke Petračić projekt, aktivistom i karlovačkim gradskim vijećnikom Davorom Petračićem.

Kupio sam za pet kuna u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” otpisani primjerak udžbenika etike za prvi razred srednje škole kojeg je napisao Ivan Čehok, nekadašnji varaždinski gradonačelnik kojeg se tereti za kriminal.

Otpisano?

Da. Otpišu višak primjeraka nekog naslova.

To postoji? Time se knjižnica bavi?

Stol koji se nalazi na ulazu/izlazu u/iz knjižnicu/knjižnice na kojem su otpisane knjige izložene je jedini antikvarijat u Karlovcu.

Nepojmljivo mi je da knjižnica prodaje knjige. Mislio sam da treba širiti fond knjiga.

To je valjda ekonomika fonda i prostora. Nema dovoljno prostora očigledno.

Knjižnica prodajom tih “viškova” ništa ne dobiva. Samo se gubi. Nevjerojatno mi je da nemaju depo u kojem čuvaju viškove, pa kad se podignu prostorni kapaciteti, da se ponovno ponude korisnicima. Treba očito proširiti knjižnicu. Nevjerojatno je da knjige nemaju mjesta u knjižnici.

Velika vojarna bi možda, po površini, bila dobra za knjižnicu.

Mjesta je koliko hoćeš i u vojarnama i u ostalim gradskim prostorima.

Kako gledate na bizarnost da je autor udžbenika etike optužen za kriminal?

Valjda se svakome, pogotovo ako je gradonačelnik, može dogoditi da bude optužen. To je jedan od tri načina da se gradonačelnika smijeni. Načuo sam da je problem u Čehokovom slučaju taj da je navodno namještao poslove oko zbrinjavanja otpada. Koliko je to dokazano, ne znam. Ne želim suditi o njegovim postupcima, jer nisam upućen u slučaj. Da, nevjerojatno je da je autor udžbenika etike optužen za nešto što je u najmanju ruku neetično. To je u suprotnosti s njim samim.

Društvo smo puno bizarnosti.

Što je danas normalno ovdje? Ništa u sferi politike u Karlovcu nije normalno, što se očituje i na gospodarstvo i loš način života. Karlovac bi, ako tako odlučimo, mogao biti najbogatiji u Hrvatskoj, bez obzira na okruženje. Jedino je pitanje možemo li se to dogovoriti i želimo li to postići. Dok prevladava politika “što-gore-to-bolje” – što nam je gore na lokalnoj razini više ćemo moći kritizirati državu da se maćehinski prema nama odnosi – bit će nam sve gore. Krećemo se ka ambisu.

Kako je država propustila financirati rekonstrukciju vrtića na Gazi? Gradonačelnik Damir Jelić se osvrnuo na to.

Vrtići su u domeni lokalne samouprave. Država je mogla financirati rekonstrukciju vrtića samo u onom dijelu koji se odnosi na energetsku obnovu. Pitao sam odgovorne u Gradu jesu li se javili na natječaj za sufinanciranje radova u tom segmentu. Odgovorili su potvrdno i nemam im razloga ne vjerovati. Zašto nisu dobili sredstva? Natječaj je raspisan u lipnju. Ako su objekti bili do pola izgrađeni, mogli su biti prijavljeni i dobiti sredstva za sufinanciranje energetske učinkovitosti. Neslužbeno sam pitao neke, dakle, jer me zanima da Grad ima informaciju, da se natječe, privlači novac, da se razvija, a dobio sam odgovor da su se prijavili. Uobičajeno nekome vjerujem na riječ, dok se ne uvjerim u suprotno. Čudi me da nisu dobili sredstva, a možda će ih još i dobiti. Mogao bih ponovno pitati jesu li se natjecali. Ne vidim zašto im prijava ne bi bila prihvaćena, bez obzira što na lokalnoj razini vlada HDZ, a na državnoj SDP. To bi trebalo biti nebitno.

Svojevremeno je gradonačelnik govorio pozitivno o vertikali vlasti, da od mjesne samouprave, preko lokalne i regionalne uprave, pa do državne razine vlada jedna stranka. To je zazivanje jednostranačja.

To je želja za jednostranačjem.

To je u duhu HDZ-a kao istinskih nasljednika Saveza komunista.

Da, jedino se tako može vladati – tako se razmišlja.

Jedna od bizarnosti našeg društva je što su HDZ-ovci po pristupu najveći baštinici komunističkog režima, a deklarativno najveći protivnici. Kako se snalazite u tako psihotičnom društvu?

Psihologija kaže da si ono protiv čega se najviše boriš. HDZ jest vrlo sličan SKJ, jer teži jednostranačju, pa se događa ovo što i vlada od rata naovamo. Ne znam kada je kod nas uopće vladalo višestranačje. Većina se u Gradskom vijeću Karlovca vrlo komotno osjeća i sve odluke donosi bez problema. U tome uživaju i uopće ne mare za demokraciju. Ne mare ustvari niti za bolje odluke, a u biti pravih odluka niti nema. To su neke odluke koje se ponavljaju iz godine u godinu, ono što ste dužni izglasovati, kao što je proračun ili izvješća o radu. Vođenje grada se kod nas svelo na administriranje, a mogućnost pokretanja bilo čega je svedena na nulu. Nisam nikad doživio da se na bilo koju moju argumentiranu inicijativu odgovori protuargumentima, nego sam uglavnom nailazio na primjedbe da inicijativu nisam iznio po proceduri po kojoj bi se o tome moglo raspravljati na sjednici Gradskog vijeća. I kada sam im odao tajnu da sam nepismen i da nisam tehnički u mogućnosti tu proceduru ispoštovati, forma je ostajala važnija od sadržaja. Dakle, ako ste nepismeni, nemate prava u Gradskom vijeću.

Koliko puta ste dali intervju Karlovačkom tjedniku i Hrvatskom radio Karlovcu?

Niti jednom. Karlovački tjednik me samo znao nazvati telefonski i zatražiti izjavu od par rečenica, a dao sam im par riječi, jer je nastup novinara bio u stilu “kud baš ja moram Petračića nešto pitati”. Sad su me to zvali uoči izbora i zatražili “par kratkih rečenica”. To su zatražili u tonu koji odaje da ne žele izjavu.

Doma nikada ne gasite Radio Karlovac, a svakog četvrtka u pola sedam ujutro ste na kiosku ne biste li kupili prvi primjerak Karlovačkog tjednika?

Radio Karlovac nikako ne slušam, a Karlovački tjednik prelistam isto kao i Sportske novosti ujutro u Croati, i to ako se sjetim. Novinari nisu dobro popratili parlamentarne izbore ove godine. Da sam novinar, pokušao bih ogoliti političke opcije, pokušao bih se nametnuti kao novinar koji ukazuje na slabosti. Takav sam. Postavljao bih nekima jednostavne matematičke zadatke.

Što Vas priječi da to radite kao političar?

Nemam vremena. Političar sam iz nevolje. Konstatirao sam u jednome trenutku da nemam vremena više čekati da netko tko 25 godina ništa nije odradio odradi nešto. Ne smatram se političarom. Građanin sam koji se bori da ovaj grad krene naprijed. Višekratno sam izjavio da mi nije bitno tko je na vlasti, nego samo da vlast radi na boljitku, ali ne kao Milan Bandić, nego da zaista radi.

Bandić “ne dela”?

Dela, ali ne dela. Njega ima svugdje, kod svake bakice, radi fontane, ali to nikome nije potrebno. Karlovcu treba promišljena politika. Sav novac koji se rasipava treba skupiti na hrpu, s njime otvoriti nova radna mjesta, pa još nova radna mjesta sa zarađenim novcem, uložiti u energetske projekte, da Grad bude bogat, da ima mnogo novca, a da se to ne ostvari povećanjem prireza i ostalim oblicima opterećivanja građana, nego da zarađuje kroz stvaranje boljeg Karlovca, podizanjem životnog standarda Karlovčana. Grad ima oročeno dvadeset milijuna kuna, a istovremeno diže kredite. Ne razumijem tu logiku. Dvadeset milijuna kuna je 130 radnih mjesta koja bi mjesečno generirala milijun kuna i osiguralo bolju egzistenciju za 130 obitelji. Po Karlovcu bi se tada obrtala veća količina novca, pa bih kao građevinar imao više posla. Mogao bih i povisiti cijene svojih usluga tada, jer bi ostali imali više posla, radio bih manje i živio bolje. Moja je želja da svi budu bogatiji od mene, a da budem bogat. Zašto ne bi bio bogatiji od mene? Budi, a bit ću i sam bogat. Dizat ćeš kuću na Švarči ili negdje i doći ćeš kod mene po projekt, a ja ću ti reći: “Nisam ti ja baš jeftin. Ipak sam stručnjak.”

Što Vam kaže gradonačelnik kad mu iznosite ideje?

Vješt je govornik i sve može verbalno izglačati, poglancati, uravnotežiti… Sve uspije relativizirati, opravdati. Privatno smo relativno dobri. Znamo popiti piće, odnosno komuniciramo. Kažem mu da ne radi dobro. Zamjeram mu prvenstveno što ima užasno loše zamjenike. Neka Jelić bude govornik, ali ispod njega nema menadžera koji bi osmislili ideje, njemu predstavili i provodili ih.

Kakav je kapacitet uprave?

Čini mi se da su pročelnici prepušteni samima sebi i da postoji nekakav zrakoprazni prostor između njih i dužnosnika.

Možete li odrediti granicu politike i uprave u Karlovcu? Uprava bi po definiciji trebala biti apolitična, bezrezervno provoditi političke odluke…

Političar bi trebao biti apolitičan u 80 posto radnog vremena, manji dio vremena provoditi u politici, politikantstvu, u predstavljanju sebe boljim od drugih… Gradonačelnik je kriv, jer nije uspostavio dobru strukturu. Ne može se on kao profesor hrvatskog jezika i književnosti, pa ni ja kao građevinar, razumijeti u sve. Morao bi imati master plan kojeg bi proslijedio dogradonačelnicima, a oni bi potom morali piramidalno širiti zadatke, naravno po projektima. Cilj bi morao biti dobar rezultat. Plašim se da gradonačelnik niti čitava njegova politička opcija nemaju niti viziju kako bi Karlovac trebao izgledati. Kao vrlo aktivni pojedinac i građanin imam osjećaj da se ništa ne radi. OK, napravljeni su neki vrtići, no zar je to sve što se napravilo? Moralo se uraditi više. Ne vidim koncepciju Grada, a niti njegovih tvrtki Vodovoda i kanalizacije, Zelenila… Pardon, kod Zelenila uočavam koncepciju, a to je – destrukcija. Vidim destrukciju svih voćki u Karlovcu. Pitam u čemu je problem, što su voćke skrivile, protive li se HDZ-u, ne glasaju za vas… Srušili su dud pored Osnovne škole “Dragojla Jarnjević” uz koji sam odrastao. Ta je politika uglavnom u svim segmentima nezadovoljavajuća.

Prisjetimo se močvarnog čempresa s Korane.

To je katastrofa. Valjda sam godinu prije rušenja zgrade Hotela “Korana” govorio da to drvo treba spasiti. Stablo je bilo zaštićeno prethodnim prostornim planom, ali je u postojećem bilo krivo ucrtano. Izrađivač prostornog plana nije znao gdje se stablo nalazi – spominje ga, ali ga je krivo označio. Svi su se aktivirali. Kad je Nikola Hanžel kupio zgradu hotela, dao sam novu inicijativu da se stablo označi ispravno u prostornom planu. Angažirao se i Vladimir Peršin-Mrkvica, Antun Alegro, mlađi te ostali i svi smo htjeli utjecati. Na vrijeme smo govorili da se stablo mora spasiti. A zašto bismo to uopće govorili? Logično je da se stablo zadrži.

Svi prijašnji projekti zgrade hotela su uklopili stablo, odnosno prilagođeni su okolišu.

Tako je. To je stablo bilo staro dvije stotine godina, a može doživjeti tisuću. Dakle, bilo je mlado, a pod izlikom da je trulo je uklonjeno. To je sramotno “obrazloženje”. Zar je i tisa koja se nalazila pokraj močvarnog čempresa također bila trula? Ne znaju što rade i nanose štetu gradu. Hoćemo li posjeći sve drvorede? Na jednoj od radionica koje se odvijaju u sklopu izrade Urbanističkog plana uređenja Zvijezde netko od izrađivača je izvalio glupost da bi trebalo porušiti sve drvorede kako bi se Zvijezda bolje vidjela. HA-LO! HA-LO! To je nevjerojatno. Zagrepčani nam rade strategiju.

Zašto to ne rade Karlovčani? Gdje su oni bili pola stoljeća?

Ne bih mogao u Zagrebu ili nekom drugom mjestu konstatirati tako nešto kao što su oni konstatirali da u Karlovcu treba ukloniti svo zelenilo. Bilo bi me sram. Josipu Grdini sam čak rekao da se osjećam gost kod njega u Rečici, iako je ona dio Karlovca. Kako bih im tamo mogao govoriti da sruše neko drvo, prekopaju nogometno igralište ili nešto treće. Nemam za to mandat. Živim prostor u kojem sam rođen i odrastao. Možda sam hendikepiran dugotrajnim i jednakim pogledom na pojedine dijelove, što sam na tom području prilično konzervativan, a možda ne bih smio biti. No, neki potezi uništavaju Karlovac. Zelenilo jest Karlovac. Oduzmi Karlovcu zelenilo i to više neće biti isti grad. Isto vrijedi i za ljude. Nema Karlovca bez Karlovčana. Uglavnom, ne treba nam grad susreta bez zelenila. Netko je spomenuo da je u Karlovcu zastupljeno 40 botaničkih vrsta i da je to puno. To je malo. Treba raditi dodatno na raznolikosti. Ne smijem otkriti gdje se nalazi još jedno stablo močvarnog čempresa, da ga ne srežu. Strah me je to uopće spomenuti.

Alegro, mlađi veli da su preostala na području vojarne Luščić dva stabla šume po kojoj je Luščić dobio ime.

Siguran sam da će ta dva stabla prva pasti.

Jeste li obišli vojarnu Luščić?

Nisam, ali mogu zamisliti koliko je to devastirano. Nevjerojatna je indolentnost gradskih vlasti koje samo znaju jamrati da im vojarna nije ustupljena. No, koji im je plan gospodarenja njome? Ne postoji. S tom vojarnom se može mnogo toga riješiti – tamo su se mogli nalaziti svi vrtići koji nedostaju i sav smještaj studenata. Nemam ništa protiv smještaja studenata u Zvijezdi, pa čak i u šancu.

A zašto ne imati i ovce i novce – i očuvani šanac i studentski dom na nekoj drugoj lokaciji?

Gradonačelnik je imao win-win situaciju za nedavnih poplava, ali kad ne zna što treba napraviti da bi se grad obranio. Sam nikad nije izrekao što želi, nego samo kaže da nije dovršen sustav obrane od poplava. Što to znači? Trebali graditi nove nasipe uz Kupu i Koranu? To uopće nije potrebno, ako se dovrši sustav obrane od poplava.

Smatrate li da je gradonačelnik politikantski pristupio poplavama?

Jest djelomice.

Ministra poljoprivrede Tihomira Jakovinu koji je došao i rekao da neće biti poplave nećemo niti komentirati.

Da, taj je pao s Marsa. Ne znam kakve gradonačelnik ima informacije o vodostajima, ali je bilo politički riskantno s njegove strane oglasiti uzbunu, a u biti se nije znao točan učinak vodenog vala. Tada je bila opasnost od običnog višeg vodostaja.

Sirene su oglasile predizbornu opasnost?

U tome je gradonačelnik, politički gledano, uspio. Ne bih oglasio sirenama opasnost kao što je on učinio. Nije bilo potrebno oglasiti uzbunu. Nije bilo tako gusto, nije bila ništa veća opasnost od one koja je bila prošle godine. Možda je gradonačelnik bio svjestan da je, u odnosu na prethodni visoki vodostaj, u međuvremenu pogoršano stanje obrane od poplava zbog suženja korita Korane izgradnjom nasipa na Mekušju, pa da će vodostaj biti viši nego što bi trebao biti, a to jest činjenica. Čujem da se upravo ishodi lokacijska dozvola za nastavak izgradnje nepotrebnih nasipa uz Kupu. Kada se ulazi u izgradnju takvih objekata moraju se ispitati utjecaj na okoliš i na ekološku mrežu. Nisu prošli proceduru koja bi ispitala jesu li te studije potrebne. Dakle, padaju čak i na formalnostima. Ne znam tko to vodi. Uopće nemaju koncepciju. Ne mogu vjerovati da to rade Hrvatske vode. Tko s njima manipulira? Tko im naređuje da rade takve gluposti? Kao zainteresirani građanin i gradski vijećnik uporno tražim da mi se pokaže plan obrane od poplave, da mi pokažu što žele da se uradi. Ako dođe premijer gradonačelniku i pita ga što želi da država napravi da Karlovac obrani od poplava, Jelić ne bi znao odgovoriti. Vjerojatno bi rekao da se treba izgraditi nasip do Šišljavića, što je nepotrebno.

Što je potrebno?

Potrebno je primijeniti rješenje starije od 30 godina. Valja podignuti branu na Brodarcima, ali ne polurješenje privatne tvrtke koje se sada želi primijeniti. Grad Karlovac bi trebao uložiti u izgradnju Hidroelektrane “Brodarci”, a Hrvatske vode u izgradnju nasipa uzvodno uz Kupu i Dobru, te bi valjalo izgraditi neke objekte na kanalu Kupa-Kupa. S takvim sustavom bi se za najviših vodostaja moglo uliti još pet stotina ‘kubika’ u sekundi u kanal od čega četiri stotine kubičnih metara u sekudni u retenciju Kupčina, što bi riješilo problem obrane od poplava od Karlovca do Siska. Tada bi vodostaj u Karlovcu pao četiri metra. Kad bi Kupa za najviših vodostaja bila četiri metra niža, Korana bi se bez problema ulijevala u Kupu, brže bi otjecala i ne bi dolazilo do nikakvih poplava. Ne treba, dakle, graditi nikakve nasipe na Mekušju niti zid na Drežniku. Ne bi nam trebao niti nasip oko pročistača. Grad Karlovac bi u tom slučaju proizvodio električnu energiju i ostvarivao godišnji promet od oko 50 milijuna kuna, Karlovac bi bio opskrbljen jeftinom strujom. Grad mora postati poduzetnik, zaduživati se i ulagati novac u projekte koji otvaraju nova radna mjesta i stvaraju dobit koja bi se ponovno ulagala, a ne da opterećuješ građane. Takvim bi se pristupom Karlovac vrlo skoro mogao pretvoriti u najbogatiji grad u Hrvatskoj.

Koliko još valja uložiti u sustav obrane od poplava?

Brana na Brodarcima stoji oko 120 milijuna kuna. Uspješno bi branila čitavo područje od Karlovca do Siska od poplave, a jedna napravi ogromne štete. Dakle, državi je u interesu pomoći Grad da izgradi svoju hidrocentralu, da bude drugi grad u Hrvatskoj koji je vlasnik hidroelektrane.

Ekološko društvo Pan upozorava na opasnost izradnje čitavog niza malih hidroelektrana na Korani…

To se ne bi smjelo graditi.

Zašto?

Uzvodni tokovi su vrlo osjetljivi na bilo kakve promjene režima vodostaja i podržao bih jedino to da se grade male hidroelektrane na postojećim slapovima. Ne radi se o značajnom hidroenergetskom potencijalu i izgradnjom niza malih hidroelektrana bi se platila previsoka cijena za premalu korist. Uzvodni dio tokova bismo trebali pretvoriti u turističke zone i zone rekreacije. Dobra je već uništena.

Kad biste bili u ulozi glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, gdje biste u Karlovcu “pročešljali papire”?

Ne bih htio biti u njegovoj ulozi. Onaj tko treba raditi taj posao očigledno ne sluša niti radio. Trebao bi slušati prijenose sjednica Gradskog vijeća i paziti što se govori. Riječi imaju svoju težinu, barem bi trebale imati, i uopće nemam potrebu nakon izlaganja za govornicom Gradskog vijeća nazvati bilo koji organ progona da nešto posebno priopćim. Ako ne slušaju sjednice Gradskog vijeća i ne prate medije, državni odvjetnici ne rade svoj posao. Nisam taj koji će bilo koga kazneno prijaviti.

Zato ste bili rezervirani kada je Vaš tadašnji suradnik Domagoj Švegar podnio kaznene prijave protiv gradonačelnika i ostalih zbog zemljišta u Grabriku?

U to sam se doba intenzivno družio sa Švegarom, jer sam u njemu vidio kapacitet za vođenje građanske inicijative koja se neće plašiti bilo koje interesne skupine, no, iz meni nepoznatih razloga, dosta toga je radio po svome, bez dogovaranja taktike. Bez najave je kazneno prijavio Jelića. To je pucanj u prazno, ako gledamo vrijednost nekretnine. I meni bi se, da sam gradonačelnik, moglo dogoditi da se nekretnina proda, pa da mi netko prigovori da je postignuta premala prodajna cijena. Sporna nekretnina je prodana po realnoj cijeni.

Temeljem procjene susjednog zemljišta.

Forma mi nikada nije bila važnija od sadržaja. Dao sam si truda, pa sam naknadno izradio analizu s procjenom tog zemljišta i utvrdio da nije nanesena šteta, ako govorimo o cijeni po kojoj je ta nekretnina prodana.

Nije li preprodano uskoro nakon promjene vlasništva za dvostruko veću cijenu?

Tko to kaže? Jesi li siguran u to?

Kakve imate informacije?

Nikakve, samo pokušavam razmišljati logično.

Tvrtka Centar gradnja je osnovana netom prije raspisivanja natječaja za prodaju zemljišta. Kupila ga je za nešto manje od devet milijuna kuna. Nedugo nakon toga je prodana po umalo dvostruko većoj cijeni, za 16 milijuna kuna. Što je osim tog zemljišta Centar gradnja imala od imovine?

Niti jedno zemljište tog tipa u Karlovcu nikad nije prodano po toj cijeni.

Ne razumijem.

Ovo je bila top cijena. Cijena od 900 kuna po četvornom metru je za tu vrstu građenja bila najviša moguća cijena. Možda je više za zemljište plaćeno na lokaciji gdje je sada Billa u Grabriku. Dakle, tu se prodavalo zemljište za izgradnju trgovačkog centra, što je visokoprofitabilna djelatnost, pa su cijene nekretnina veće. No, u slučaju “Centar gradnja” riječ je bila o stambenoj izgradnji.

Po natječaju je trebalo izgraditi stambeno-poslovni centar.

Tako je, s kinom.

I vrtićem.

I vrtićem. Dobro.

Da bi se u pregovorima s “ulagačem” odustalo od vrtića.

Da. Šteta Gradu je nanesena time što nije raskinut ugovor nakon što kupac nije ispoštovao uvjete kupnje. Grad je ugovor trebao raskinuti, a kaparu zadržati. To bi bio ispravan potez Grada. Koliko sam upućen, ugovor je zaista i bio raskinut, pa je kupac zaprijetio tužbom, a Grad posustao i ponudio da se potpiše dodatak ugovoru. To je velika greška.

Čija konkretno?

Ne znam. To je greška pravne službe. Pogriješio je najviše onaj tko je vodio pravni dio priče za Grad. Ne znam kakvi su se vodili razgovori između gradonačelnika i pravne službe, ali je propust da se raskine ugovor neoprostiva greška. Nisam se 1991. godine razumio niti u kupnju poduzeća, jer sam smatrao da za to trebam imati novac. Nisam ga imao, a oni su rekli da se može kupiti unatoč tome. Jedan prijatelj mi je rekao: “Hajdmo kupiti firmu”. Kako kad imam doma samo pet tisuća njemačkih maraka? Odgovorio je: “Ne znam, ali se može. Tako sam čuo”. Moglo se, ako si bio član HDZ-a, pa dođeš u banku, zatražiš kredit, kažeš tko te poslao, a na pitanje čime garantiraš otplatu, daš jednostavan odgovor – pa s nekretninom koju kupujem….I tako su neki kupili pola Hrvatske

I dalje ste član HDZ-a?

I HDZ-a i SDP-a.

Zezamo se. Bili ste član HSS-a.

Vrlo kratko, no volio bih prije zaključiti priču sa zemljištem. Kako 1991. godine nisam razumio na koji način kupiti tvrtku, niti danas ne razumijem kako prodati zemljište za 16 milijuna kuna, a ipak se moglo, vjerojatno postoji logika, no ne mogu je dokučiti. Da je za taj iznos kupljeno zemljište, valjda bi na njemu danas bio objekt koji bi ulaganje isplatilo i taj objekt bi se morao brzo napraviti, a i danas je ono ledina. Tko ima danas 16 milijuna kuna da kupi zemljište koje zjapi prazno? Taj novac propada, ako postoji. Takvu logiku ne mogu prihvatiti kao što nisam mogao prihvatiti logiku da za rata kupim KIM na način da se ušećem u banku i zamolim kredit od par milijuna DEM za kupiti tvrtku i uložim kao polog samu tvrtku koju kupujem. To je tako bilo i zato je Hrvatska pokradena, zato je netko kao što je Miroslav Kutle mogao kupiti toliko tvrtki koje su naposlijetku propale. Time smo unazađeni naraštajima. Upropašteno je bogatstvo koje su generacije stvarale, naši roditelji, djedovi i bake u socijalizmu.

Koliko sam shvatio, u socijalizmu se samo rastvaralo.

Ne, nego se stvaralo.

Tko nas dezinformira?

Da, tko? Privatizacija u ratu je kataklizma. Taj zločin nikada ne smije zastarjeti i mora biti strogo kažnjavan. Taj zločin je onemogućio zaposlenje mladima koji danas emigriraju.

Kako ste postali član HSS-a?

Bio sam vrlo nezadovoljan izdavanjem građevinskih dozvola i smatram da je to mehaničan posao koji treba pretvoriti u “tvorničku traku”. Predmet mora imati svoja “prolazna vremena” i, primjerice, 31. dana mora nastati građevinska dozvola. Dakle, točno u dan. Ne postoji razlog da ne izađe točno u dan, kako je to propisano i procedurama, dakle sa žalbenim rokom. Ako je zahtjev regularan, nema razloga da se građevinska dozvola ne izda u najkraćem propisanom roku. Kao građanin sam govorio o tome te da je postupak izdavanja građevinske dozvole izvor korupcije, odnosno ako želiš korupciju, omogući da se postupak komplicira i da zastajkuje. Netko će u tom slučaju popizditi i dati će lovu, jer mu građevinska dozvola treba. To je plodno tlo za korupciju. I dan danas postoje u Gradu službenici koji nisu referenti za izdavanje građevinske dozvole, nego za izmišljanje načina kako je ne izdati.

To su referenti za neizdavanje dozvola?

Za pronalaženje načina da se dozvola nikada ne izda. Situacija je sada bolja, no i dalje postoje “duhovi prošlosti”, oni koji su nekada kočili postupak to isto rade i danas.

Imaju li ime i prezime?

Naravno, ali ne bih o tome. Prepoznat će se.

Vratimo se HSS-u.

Gradonačelnik Jelić mi je pristupio s idejom na tu temu. Njega je očito mučilo što izdavanje dozvola ne funkcionira. Tada je, ponavljam, bilo užasno stanje, a danas je bolje. Ponudio mi je da budem resorni pročelnik, jer vjeruje da bih to mogao unaprijediti. Odgovorio sam mu da imam svoju tvrtku i da mi nije cilj postati pročelnik, jer bi mi posao vlastite tvrtke time trpio štetu. Ponudio sam mu pomoći unaprijediti izdavanje građevinskih dozovola kao vanjski suradnik. Predložio sam da napravimo ugovor po kojem me plati samo ako uspijem u naumu, a ako u nekom roku ne uspijem unaprijediti sustav, da mi Grad ništa ne plati. Inzistirao je da baš moram biti pročelnik. Lomio sam se oko toga. Naposljetku sam odlučio žrtvovati se dva mjeseca u pokušaju da provedem svoj plan. Potom mi je rekao da je uvjet da dođem na to mjesto poštovati kvotu iz koalicijskog sporazuma s HSS-om. Po tom sporazumu, na to mjesto mora doći HSS-ov kadar. Ne razumijem niti danas o čemu se radi, ali to valjda tako funkcionira u politici. Poručio mi je, dakle, da je nužno da pristupim HSS-u, pa da na to mjesto dođem kao kadar te stranke. Pristao sam. Nije mi ispod časti biti član HSS-a kao niti većine hrvatskih stranaka. HSS je časna stranka sa svojom tradicijom i poviješću i nije mi bio problem potpisati stranačku iskaznicu kako bih dobio priliku unaprijediti sustav izdavanja građevinskih dozvola.

Tko Vam je uručio iskaznicu?

Denis Janžetić, bivši direktor Toplane. Bila je prisutna i Marina Kolaković. Moj cilj je, dakle, bio praktičan. Htio sam provesti u djelo zamisao s građevinskim dozvolama, njihovo izdavanje pretvoriti u “tvorničku traku”. Mjesec ili dva nakon što sam se učlanio u HSS nastalo je zatišje s obje strane. Bio sam na jednom stranačkom sastanku na kojem se Kolakovićka hvalila svojim uspjesima. Iznio sam tamo potpuno suprotno mišljenje. Argumentirao sam da ništa nije postigla i da je Generalni urbanistički plan pun promašaja. Svi su zamuknuli. Bili su iznenađeni. Nakon toga je razvodnjena priča o mom preuzimanju službe u Gradu. Vidio sam da je na djelu politika u njezinom punom sjaju, pa sam vratio stranačku iskaznicu. Napominjem, htio sam problem riješiti kao vanjski suradnik po dogovoru da me se plati samo ako uspijem. I danas postoji velik prostor za unapređenje posla. Izdavanje dozvola bi trebalo biti mnogo bolje.

Što su danas glavni problemi kod izdavanja dozvola?

Referenti nemaju ujednačene kriterije. Svatko bi trebao biti zamjenjiv. Svatko od njih bi trebao raditi neki dio posla, a sad svatko od njih radi čitav postupak. Zamislio sam ga sa check listama u pojedinim fazama te “trake”. Zaista sam kanio postaviti jednu pokretnu traku s datumima po kojoj bismo pratili napredak. Ako ću ikad imati većeg utjecaja, primarno će mi biti reforma izdavanja građevinskih dozvola na način da postupak bude transparentan i lišen upliva osobnosti referenta, nego bi svatko radio dio posla. Zašto se građevinska dozvola koju sam zatražio ne bi izdala jer je netko od referenata na godišnjem odmoru? To je suludo. Što moja građevinska dozvola ima s nečijim godišnjim odmorom?

Je li “Lana Korana” izgrađena sukladno dozvolama?

Ajoj! To je stravičan slučaj nefunkcioniranja sustava. Nizale su se greške – od uklanjanja tog nesretnog stabla močvarnog čempresa do ovoga što imamo danas. Objekt se nalazi na fantastičnom položaju, najboljem u gradu, i ubire sve plodove te pozicije. Taj objekt je te plodove mogao ubirati kao hotel. Izdana je dozvola za izgradnju hotela, a izgrađen je ne-hotel. Ako prostorni plan određuje da na toj lokaciji mogu biti samo hotel ili motel i ništa drugo, tada je trebao biti izgrađen hotel, motel ili nešto slično s kafića koliko god hoćeš.

Moraš moći prespavati.

Tako je. GUP-om je dozvoljeno tamo graditi samo hotele, a izgrađen je kafić s restoranom i štogod se tamo još nalazi. To je nevjerojatna situacija koja se u uređenoj državi nemoguća. Do toga je došlo nevjerojatnim slijedom događaja i očito se ulagaču pogodovalo u Gradu. Paragrafi zakona i prostornog plana tumačili su se vrlo rastezljivo i izgradilo se nešto što na tome mjestu ne može stajati. Izgubili smo svi, a vjerojatno i Nikola Hanžel kao ulagač. Da je imao više sluha za razgovor s Gradom, koji se isprva ispravno postavio, bilo bi možda drugačije. U biti mi je teško razlučiti što je tu dobra namjera. To je užasan koloplet utjecaja i želja. Više ne mogu razlučiti što je iskreno, a što nije. Grad je ponudio Hanželu, koliko mi je poznato, da će financirati raspisivanje i provedbu javnog natječaja za projekt rekonstrukcije hotela. To je izvanredna situacija i bitan gradski lokalitet, strateški bitno mjesto za Grad, pa podliježe natječaju koji bi trebao iznijedriti najbolje rješenje koje moraju moći utjecati i ulagač i Grad, te javnost. Dakle, postoji logika da Grad plati raspisivanje i provedbu tog natječaja, pa i zbog toga što njegove parcele graniče s onom koju je kupio ulagač, a i parkiralište koje se tamo nalazi služi isključivo tom privatnom objektu. Ne znam iz kojeg je razloga ulagač takvu ponudu odbio. Djelovao je sa stavom i pod izlikom da je spasitelj lokacije i da će riješiti grad rugla. OK, sruši ruglo, nema problema. No, i za rušenja je bilo nepravilnosti, jer je hotel bio sa svih strana obložen azbestnim pločama koje su uklonjene bez kontrole. To vjerojatno i danas loše utječe na nas, jer je azbestni prah u onom travnjaku, na krošnjama… Te čestice uđu u organizam i kači se za dišne i/ili probavne organe, ovisno o tome kojim putem uđe. U organizmu ta mikročestica azbesta kukičastog oblika se zakači za unutrašnje organe. Ako dobivate veće doze azbesta, javljaju se upale, tijelo to više ne može sanirati, pa se pojavljuje i rak. Uvijek sam vjerovao u sustav, da će građevinski inspektori to nadgledati, a u praksi se sve to svede na nadgledanje nebitnih zahvata, na iživljavanju na malim graditeljima. Kad počnete graditi nadstrešnicu ili dižete krov ili kuću na rubu grada, čitav aparat se sjati na vas kao da ste napravili najveći zločin, a ovdje je učinjeno niz propusta – od rušenja, preko izmjene dozvole za cjelovito uklanjanje, pa ponovno izmjene dozvole po kojoj je ostavljena kafeterija, pa je onda i kafeterija uklonjena, dakle čitav hotel. Manipuliralo se je li to rekonstrukcija ili nije… Ne znam je li koncepcija ulagača bila jasna od početka. Mislim da se i ona mijenjala kako su rasli apetiti. Prvo je odlučeno da se sruši sve, a potom se ostavlja kafeterija. Gledaš to sa strane i misliš da se ulagač predomislio. Zašto? Potom počinje graditi. Što? Hotel? Karlovcu treba kongresna dvorana, pa zar nije Hotel “Korana” idealno mjesto za kongresne dvorane? Zar to nije idealno mjesto da ugosti momčadi koje će u Karlovcu igrati turnir na međunarodnoj razini? Kad u Karlovac dođu dva autobusa, putnike morate razmjestiti u četiri hotela. Taj hotel je bio idealan po kapacitetu za zadovoljenje potreba košarkaškog prvenstva, recimo, ili atletskog kupa koji se tu održavao, pa smo na kupalištu gledali Zlatana Saračevića. Živjeli smo sport između nas, postojala je dinamika života, a taj hotel je bio epicentar događanja. Dolazili su ribiči, lovci, plesači, neki Japanci, neki crnci, neki košarkaši… Znao si da su u Hotelu “Korana” i da tamo život buja. Mogu razumijeti da Hanžel nema kapaciteta za hotelijerstvo, ali ne razumijem zašto ima kapaciteta za kršenje zakona. Dao sam stručno mišljenje da Žitnu kuću zaista treba srušiti. Već je započeo rušiti, i zbog toga mu je prijetila kaznena prijava, kada sam dao mišljenje da uistinu nema smisla koristiti više onaj propali osnovni materijal što je bila Žitna kuća. Tada je smijenjena šefica karlovačkih konzervatora Marinka Mužar, došao je ministar Božo Biškupić i svašta se dogodilo. Ne znam niti je li taj ministar iskreno radio na zaštiti spomenika kulture ili ulagača. Pojma nemam. Drago mi je što je Žitna kuća u potpunosti srušena i što je napravljena replika. Što se mene tiče, mogao je ostati i trg, uklopio bi se. No, ne mogu oprostiti niti rušenje Hotela “Korana” niti stabla močvarnog čempresa koje je bilo jako bitno za Karlovac i tise koja je također bila “beba”, te izgradnje nečega na toj lokaciji što koristi samo Hanželu, a ne i Karlovcu. To je bitan javni prostor.

Poigrate li se barem figurama životinja?

Ne znam jesu li opasne za djecu, jesu li dobro pričvršćene, da ne bi pale.

Ima li ulagač obvezu dovršiti izgradnju hotela?

Najgore je što nema.

Zar nije ovo sada “faza A” rekonstrukcije hotela?

Riječ je o manipulaciji. Sada po Zakonu o gradnji ne možete faznost raditi bez lokacijske dozvole, a tada se moglo. Grad je trebao živiti od tog hotela, a hotel od grada. Dakle, to je trebala biti simbioza. Grad je vlasnik Školske sportske dvorane “Mladost” i o njemu ovisi hoće li se organizirati neko prvenstvo. Gdje bi sudionici tog prvenstva trebali spavati? Pa u Hotelu “Korana”. Grad bi trebao imati veći ugled no što ga ima. Gradonačelnik bi trebao biti čovjek koji izaziva strahopoštovanje. Tko sam da proturječim gradonačelniku? Kako to mogu ulagati negdje na području Karlovca, a da ne pitam Grad smijem li to napraviti ili da se ne pridržavam dobivenih uvjeta? Kako je moguće u Karlovcu graditi protivno prostornom planu? To je užasno. To znači da sutra mogu početi graditi prvu fazu rekonstrukcije tvornice vune na platou pokraj turbine na koranskom slapu. Mogu biti ulagač povezan s američkim kapitalom s planom rekonstrukcije tvornice vune na četiri ili pet katova, ali u dvije faze. Prva faza podrazumijeva izgradnju vikendice s lijepim pogledom na Koranu, a druga se neće ostvariti nikada.

Na što Hanžela obvezuju dozvole?

Na ništa.

Je li “Lana Korana” izgrađena zakonito?

Nije.

Zašto se to tolerira?

Ne znam.

Tko bi trebao reagirati?

Rekao sam da nikoga ne prijavljujem. To neću nikome napraviti. Postoje plaćeni za to. Nikoga ne prijavljujem.

Postoji li veza između stava Grada prema postupcima ulagača na Korani te donacije Lana karlovačke tiskare kampanji Kolinde Grabar-Kitarović na izborima od 200.000 kuna?

Vjerujem da je donacija imala velik utjecaj. Sve što je donirao K. Grabar-Kitarović vraćeno mu je ulaganjem u okoliš oko hotela, i to višekratno. Grad prije izgradnje ne-hotela ne bi nikada obnovio staze prema Korani tako kvalitetno. To je sfera koju ne razumijem. Protiv nikoga nemam ništa, no nevjerojatno mi je da se s ulagačem koji želi pomoći Karlovcu ne može naći zajednički interes. Zašto ulagač ima sva, a Grad nikakva prava? Možda to samo tako izgleda nama običnim smrtnicima, a možda se radi o dogovoru. To je nedopustivo. Dakle, manipulacija je očito moguća na način da sam novi ulagač i želim rekonstruirati tvornicu vune američkim kapitalom. Napravit ćemo svoju hidroelektranu koja će napajati bogat sustav rasvjete u prizemlju moje vikendice, koja je na papiru moderan dio buduće tvornice vune.

Budimo fer prema gradonačelniku, unatoč tome što je možda već sada najdugovječniji gradonačelnik u modernoj povijesti Karlovca. Za njegove vlasti je dovršen sustav pročišćavanja otpadnih voda. Naveli ste svojevremeno da je pročistač krivo pozicioniran. Zašto?

Ne samo to, nego je napravljen i pogrešan raspored radnji. I dalje ne znamo što ćemo s muljem kojeg proizvodi pročistač. Nije napravljena niti feasibility studija. Kad je uređaj već bio izgrađen, prisustvovao sam predstavljanju feasibility studije za zbrinjavanje mulja, pa se filozofiralo kako bi mulj trebalo prosuti po velikim plohama kako bi ga Sunce osušilo, jer su inače veliki troškovi da se suši upotrebom nekog energenta. Sve je to zbrda-zdola i bez ozbiljnog plana. Dobili smo za projekt značajan novac, ali smo bili “18. ruka” u izvođenju radova, a korištena oprema nije izrađena u Hrvatskoj, pa je učinak tih europskih donacija malen.

Čistimo rijeke.

Ali, ne sebi, nego onima nizvodno od nas. Karlovcu ne čistimo rijeke. To moramo znati. Mogli smo danas imati ispust gdje je sad pročistač i pobrati sve vode od Duge Rese, ispuštati ih u Kupu i ne pročišćavati tu vodu. Naravno da ne zagovaram da se voda ne pročišćava, ali zašto nismo Slunj natjerali da napravi svoj pročistač ili Plitvice i ostale uzvodno od nas?

Vjerojatno će doći na red.

Kada? Svi moramo biti korektni. Vrlo smo korektni prema svima nizvodno od nas. Imamo odličan uređaj koji zaista funkcionira. Postoje nedostaci u sustavu odvodnje, jer nije razdvojeni, nego mješoviti. Pročišćujemo i čistu vodu i to se naplaćuje 3,23 kune po kubičnom metru vode. Dakle, plaćamo milijunske iznose za pročišćavanje čiste kišnice, godišnje oko 7,6 milijuna kuna za uže područje grada. Za pljuska ogromna količina vode prolazi kroz cijev do preljeva. Jedan vodi u pročistač, a drugi izravno u Kupu. Dakle, kad je pljusak, sva nečista voda odlazi izravno u Kupu, a ne na pročistač, jer preskače stepenicu koja, za sušnog razdoblja, funkcionira.

Pročistač nije u funkciji?

Ukratko, pročistač pročišćava svu otpadnu vodu Karlovca kad nema jače kiše. Kad je pljusak, sva nepročišćena voda odlazi u Kupu.

Unatoč tome smatrate da je uređaj za pročišćavanje dobrodošao?

Jest. Mogao bi se optimalizirati u radu. Ne znam zašto direktor Vodovoda i kanalizacije Ivan Mrzljak odbija bilo kakvu pomisao da se to učini. Može nastajati mnogo manje mulja. No, direktor je ekonomist, režimski lik s vrlo lošim pristupom međuljudskim odnosima. Stvara neprijatelje i tabore u tvrtki. Za Karlovac bi bilo dobro da čim prije napusti to mjesto i prepusti ga kvalitetnijem. To se neće dogoditi prije izbora na kojima će pobijediti opcija koja će raspisivati natječaje za direktore gradskih tvrtki i ustanova na kojima će tražiti sposoban, a ne podoban kadar. Tada će na Mrzljakovo mjesto doći osoba izabrana temeljem programa. Kandidat će priložiti ponude u dvije koverte s istom šifrom. U koverti “A” će biti program i provedbeni plan, a u koverti “B” osobni podaci. Stručna komisija će birati najbolji program, a kad se odluči, otvorit će kovertu s istom šifrom i vidjeti tko je novi direktor. Tako zamišljamo buduće upravljanje i državom i lokalnom upravom.

Kako tumačite da je Krešimir Veble, s Dariom Jankovićem suautor 36 milijuna eura vrijednog ISPA projekta izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, napustio tvrtku na vrlo ružan način?

To je rezultat ovoga što sam malo prije govorio – stvaranja loše klime i nesposobnost menadžerskog vođenja. Ono ne smije biti diktatura, nego uključivati i psihološke kvalitete direktora koji bi trebao bi biti psiholog, ali ne po struci, nego po ponašanju.

Trebao bi biti socijalno inteligentan?

Tako je. Mora biti inteligentan u upravljanju ljudskim resursima. U Vodovodu i kanalizaciji je masa kvalitetnih koji možda sada ne žele javno izreći stav o problemima, jer se plaše da će ostati bez egzistencije, a plaše se jer nisu poticani da unapređuju posao, nego da šute i ne prigovaraju. Direktor ne potiče kreaciju, nego odanost. Tako se ne može dobiti kvaliteta više. Zato nam je voda sve skuplja.

Trebaju li se Vodovod i kanalizacija i vlast ispričati Vebleu?

Ne znam što se točno događalo, no znam da dobro govori engleski jezik, da je iskusan, da je obrazovan na području fondova Europske unije i da nam takvi nedostaju. Ako se nije slagao s direktorom, trebao je biti iskorišten na drugim projektima, ne nužno u Vodovodu i kanalizaciji, ali svakako se ne smijemo razbacivati nečime čega imamo malo. Dakle, ako je netko kvalitetan i slučajno ne odgovara jednom slučajnom direktoru, ne smije se propustiti propadanje kvalitete tog kadra. Svi smo platili njegove greške. Svi ih činimo i učimo se tako. No Veble je u međuvremenu odrastao i svoje greške ne može ponavljati. Kvalitetniji je stručnjak nego na početku provedbe ISPA projekta. Platili smo njegove greške i trebali smo ih naplatiti u sljedećem projektu. Nismo omogućili da nam vrati svojim novim znanjem.

Kakvu je poruku na tom slučaju vlast poslala stručnjacima?

Odanost. To je najvažnija odlika. To je sve katastrofa. Ili ćeš biti odan…

Možeš biti Albert Einstein ili Nikola Tesla.

Tako je. Biraj hoćeš li biti član krda i poslušan ili ćeš biti kreativan, samostalan uz svakodnevni rizik da ostaneš bez kruha i da se moraš ići dokazivati drugdje ili da neki član tvoje obitelji dobije otkaz ili izgubi priliku za zapošljavanjem ili da ti se na bilo koji drugi način nanese šteta, jer si svoj, imaš talente i znanje koje želiš prenijeti na drugoga, a ne dozvoljavaju to. Ne potičemo kreativnost, nego poslušnost. Svi smo pohađali osnovnu školu. Imali smo faze kada nismo baš učili. Tada bismo sjeli pokraj nekoga tko uči i prepisivali. Prvo bismo škicali malo, pa više, a potom bismo se u potpunosti prepustili prepisivanju. Ostvarivali smo vrlo dobar ili odličan uspjeh, dok nastavnik nije uočio da smo se prepustili prepisivanju i odstranio od nas onoga koji je učio. Tada je postalo očigledno da smo zaostali svjetlosnim godinama. To se događa Hrvatskoj. Građanima nismo dozvolili da samostalno promišljaju, da budu kreativni, da se samostalno razvijaju. Navikli smo biti prepisivači – što mi kažeš uradim i to je najbolje za mene. Čitavoj državi nedostaje ta kreativnost, a pogotovo na lokalnoj razini.

Druga zasluga gradonačelnika je izgradnja Kaquariuma, slatkovodnog akvarija i muzeja rijeka. Sviđa li Vam se taj projekt?

To je odličan projekt, ali za vrlo bogatu i razvijenu sredinu.

Nije li to cjepidlačenje? Ipak je projekt dobrodošao.

Svako ulaganje tog tipa je dobrodošlo. Problem EU je što ne žele financirati nešto što stvara dodanu vrijednost iz čega bismo imali izravnu financijsku korist. Nikad neće financirati izgradnju tvornice koja će stvarati novu vrijednost, pogotovo ako bi ta tvornica bila konkurencija nekoj njihovoj. Uvijek će financirati nešto tehnološki napredno što i sami proizvode, a čega kod nas nema, i uvijek će biti glavni izvoditelji i glavni nadzor, a neće se niti pojaviti ovdje, nego ćemo biti “18. ruka” i raditi za sitnu lovu, a sve što zaradimo će biti dostatno samo za to da isplatimo plaće. No, nije ni to glavni problem. Načuo sam, pa provjeri, da ulaganje mora biti prvih pet godina izrazito negativno po financijskom učinku, a sljedećih deset godina blago negativno, ali, ako zbrojiš sve pozitivne učinke, lagano pozitivno. Možda griješim.

Ne razumijem. Ne zvuči logično.

Ne? Možda ni meni nema logike, no tako sam čuo. Provjeri. Činjenica je da financiraju infrastrukturne projekte koji nisu izravno financijski isplativi. Financiraju infrastrukturu visoke tehnologije, pa, kao, nešto poklone, a u biti si vezan za njih kroz servise, dugi niz godina moraš opsluživati to… Strah me je da nam se ne dogodi efekt kao kad ti netko pokloni Maybach, a imaš jedva za kruh i mlijeko. Uvjetuje ti da ga moraš voziti pet godina, a nemaš niti za gumu. Ako ti pukne guma, moraš podignuti kredit da je zamijeniš.

Kaquarium je, dakle, Maybach?

Da. Ekonomska analiza, koju nisam vidio, bi trebala biti maestralna. Grad bi morao biti barem na pozitivnoj poslovnoj nuli. Ako je objekt besplatno izgrađen, a jest za Grad, jer ga EU financira u potpunosti, troškovi održavanja, što je obveza Grada, nisu maleni. Kako stvoriti takvu financijsku konstrukciju da ulaznice pokrivaju održavanje čitavog pogona? To je moje jedino pitanje. Inače je ulaganje dobrodošlo. No, ponavljam, volio bih vidjeti matematiku s kojom se dokazuje da gospodarenje Kaquariumom pokriva troškove održavanja. Možda je jedini način da se to ostvari taj da obilazak akvarija i muzeja rijeka uđe u školski kurikulum. No, zašto bi učenici dolazili gledati somove i štuke u mutnoj vodi?

Hoće li se u Kaquariumu zbrinuti samo podobne ribe?

Da. To i jest najveći užas ovog društva. Nitko se ne može zaposliti bez odobrenja politike.

Ribe koje nisu podobne neka se snalaze u rijekama, neka ih pecaju i neka se paze grabežljivaca.

Da, neka izbjegavaju udice.

Zašto niste zadovoljni odvozom otpada?

Godinama napadam gradonačelnika oko toga.

Ne razvrstavamo otpad?

Razvrstavanje u normalnoj mjeri bi bilo optimalno. Inače, kad već govorimo o tome, ne mogu niti putem natječaja biti imenovan u Nadzorni odbor Čistoće.

Pobijedio Vas je Vladimir Tvrdinić, tadašnji predsjednik gradskog HSS-a. Obrazloženje Grada je bilo da je iskusniji, jer je ranije bio član nadzornih odbora.

Da, on, zaposlenik Hrvatske elektroprivrede, je iskusniji od mene koji sam vlasnik tvrtke sa šest zaposlenih. Direktor Čistoće Damir Jakšić nam bez problema kaže da skupljenu plastiku proda daleko ispod cijene, samo da je odnesu. Zašto trošimo vrijeme i novac na razvrstavanje kad plastiku nekome pokloniš? Tko je tu lud? Pohrani plastiku u ilovačku šumu, pa ćemo s vremenom smisliti što s njome napraviti. Platit ćemo brod da dođe Kupom i da je izveze u Kinu. Zezam se. Problem otpada je užasno velik. Pored poplava i nekih zagađenja koja nam se događaju, to je najveći karlovački problem. Prvi prioritet je zdravlje, pa mi je stoga gospodarenje vodama i očuvanje zraka iznimno bitno. Otpad u principu djeluje na sve to. S Ilovca bi trebao nestati ili izmisliti način kako ga učiniti bezopasnim. To je brdo stravično. U najgorem slučaju može eksplodirati. Vidim da su napravili drenažu, ali ništa nije jamstvo. Brdo užasno smrdi i velik je utjecaj metana. Voda sa smetlišta odlazi u potok koji se ulijeva nasuprot izvora pitke vode. Dosta toga je pogrešno postavljeno. Gradonačelnika već godinama napadam da odemo u Njemačku pogledati tehnologiju za zbrinjavanje organskog otpada. Dakle, ta tehnologija rješava sve što nije mineralno, osim nuklearnog i kemijskog otpada. Gradonačelniku sam spreman pokriti sve troškove puta samo kako bih ga uvjerio da nešto mora poduzeti. Ta tehnologija obrađuje papir, plastiku, gumu i tekstil. Iz tog se materijala proizvodi dizel čija proizvodnja stoji dvije kune po litri. S tom bismo tehnologijom gradskom proračunu mogli priskrbiti dodatnih 20 milijuna kuna i zaposlili bismo dvadesetak radnika najmanje, a otpad bi nam se smanjio za 50 posto. Preostali otpad bi bio neopasan. Zarađeni novac bismo mogli uložiti u tehnologiju kojom bismo anorganski otpad – uglavnom građevinski – koristili u izgranji bukobrana, tampona za prometnice i slične proizvode koje bismo mogli prodavati na tržištu i osigurati da proizvodnja pokrije troškove recikliranja. Čelik, aluminij i sličan otpad treba prodati željezarama i tako također zaraditi. Trebalo bi, uglavnom, težiti konceptu nula otpada. Trebali bismo biti grad koji nema otpada za Babinu goru. Nikako gradonačelnika ne mogu pridobiti za taj koncept. Što se tiče razdvajanja otpada, možda nije bitno razdvajati ga ne deset komponenti, nego na tri ili četiri. Tako radimo bitnu uštedu u fazi razdvajanja. Moraš prvo znati koju ćeš tehnologiju koristiti prilikom recikliranja, a potom joj prilagođavaš tehnologiju razvrstavanja otpada. Moraš znati i kako stimulirati korisnike da razdvajaju otpad, koji neće plaćati, za razliku od nerazdvojenog. Ako se to ne dogodi, cijena usluge odvoza otpada će višestruko porasti, jer će se odvoziti na Babinu goru gdje će se plaćati skupa i nevjerojatno loša tehnologija. To je preskupa mehaničko-biološka obrada koja nema pozitivne efekte. I na Babinoj gori treba raditi pročistač otpadnih voda, a imamo ga na Mekušju.

Što Čistoća prvo treba promijeniti u svom poslovanju?

Direktora. Radnici su svi dobri. Problem je u upravljanju tvrtkom i nedostatka gradonačelnikovih smjernica ili pravih smjernica. To je tvrtka u vlasništvu Grada i gradonačelnik bi trebao direktoru dati glavne smjernice, a oni rade kako se probude ujutro. To je preozbiljan posao za takav pristup.

Je li Zdravko Marčetić potplaćen kao direktor Centra za gospodarenje otpadom Karlovačke županije “Kodos”?

Ne. Beskonačno plaćen, ako gledamo po učinku. Nije napravio apsolutno ništa. Da ga pitaš sada kakva će tehnologija biti primijenjena na Babinoj gori, ne bi znao odgovoriti. Rekao bi da će doministar osigurati MBO tehnologiju. Neće znati objasniti niti što su bioreaktori.

Kako je onda postao direktor?

Politički je postavljen. Koncepcija ne postoji, idemo kao guske kroz maglu i nemamo pojma što nas čeka. Na moje pitanje koliko će porasti cijena odvoza otpada nema odgovora. Kako će odgovoriti na to pitanje kada ne zna niti kakva će tehnologija biti gore? Jesi li možda vidio feasibility studiju za Babinu goru? Postoji li?

Ne znam što je to.

Studija isplativosti, ako prevedemo na hrvatski jezik.

Jesu li u pravu glede lokacije centra za gospodarenje otpadom koturi i obradovići ili obajdini?

Lokacija je užasna. Ništa u Karlovcu ne bismo smjeli raditi uzvodno. To je najjednostavnija logika. Kako ćeš graditi nešto uzvodno, a piješ te rijeke? Uzvodno zagađuješ vodu koju nizvodno piješ.

To nas dovodi do pitanja urbanističkog uređenja Karlovca. Što tu treba mijenjati?

Prvo bi izvorišta trebalo prebaciti uzvodno, ali više nisam siguran koliko kada je Babina gora prilično uzvodno od grada. Trebamo intenzivno raditi na budućoj vodoopskrbi. Moramo naći izdašne i kvalitetne nove izvore pitke vode, a ne piti plitku podzemnu vodu Korane. O tome nam ovisi kvaliteta života. Voda se na izvorištima uzvodno mora crpiti s većih dubina kako bismo bili sigurni u njezinu izdašnost i kvalitetu. To je zahtjev broj jedan. Vodovod mora biti kvalitetan, otporan na potrese, koji nema gubitke i koji se može kontrolirati, bez azbestnih i starih cijevi. Jako je mnogo posla na vodoopskrbi. Jednu godinu ništa ne treba raditi, nego samo na vodoopskrbi kako bismo došli do daha i osigurali si sigurnu budućnost. To je apsolutan prioritet.

Slažete li se s Borisom Morsanom i njegovim viđenjem revitalizacije Zvijezde?

S njime se ne slažem od slučaja platane. Uvažavam ga kao eminentnog arhitekta koji ima svoju viziju, ali mi koji živimo u Karlovcu je ne moramo dijeliti. Svatko od arhitekata ima svoju viziju – Boris Obad Šćitaroci ima svoju…

Sto stručnjaka 101 mišljenje.

Naravno. Treba pitati građane. Za to je potrebno veliko strpljenje. Gradonačelnik bi trebao otvoriti široku raspravu.

Jeste li ga ikada vidjeli na raspravama o prostornom planu?

Nisam. Gradonačelnik bi prvi trebao imati viziju i podijeliti je s nama. S tom bi vizijom trebao pobijediti na izborima, a niti ima viziju niti je pobijedio na izborima s njome niti je gradonačelnik kakav nam je potreban. Sve smo propustili. Prostorni planovi se donose krajnje formalistički. Redovito se događa da arhitekti, tek kad projektiraju po njemu, uvide koliko je nepraktičan i nedorečen, pa se ide u izmjene, a ne postoji osnovni koncept kako logično posložiti grad. Nelogično je da se centar za gospodarenje otpadom smjesti uzvodno od grada. Isto vrijedi i za industriju. Uzvodno trebaju biti turistički sadržaji i vodocrpilišta. Slunj i vojni poligon trebaju biti koordinirani s Gradom Karlovcom. Karlovački sustav obrane od poplava mora biti koordiniran i s hidroelektranom na Dobri. Tko promišlja prostor Karlovca ne može gledati samo Zvijezdu, nego šire i mora razumjeti osnove. Kad se odredi da poslovna zona ne može biti uzvodno, arhitektu je lakše raditi. Za čitavu konfuziju kriv je nesustavan pristup. Ne tvrdim da sam idealan. Primam masu kritika na svoj rad, ali radim na tome da se poboljšam. Moramo otvarati dijaloge i raditi na poboljšanjima. Znat ću da sam u krivu tek nakon argumentirane rasprave.

A gdje ćete raspraviti kada u Karlovcu ne postoji javnost?

Ne postoji. Ne postoji dijalog na nijednoj razini. A što znači organizirati parlaonice o vodovodu kada na nju ne dođe direktor Vodovoda i kanalizacije? Hoćemo li raspravljati o Čistoći bez direktora te tvrtke? Politika je samo sredstvo manipulacije kod nas već 20 godina. Nadam se praktičnom rješavanju problema. Htio bih za pet godina ne znati tko mi je premijer. Ne moram znati niti tko mi je gradonačelnik.

A što ako postanete premijer ili gradonačelnik, a onda to niti ne znate?

Moji afiniteti su prvenstveno u Karlovcu. Biti gradonačelnik je čast, ali i odgovornost. To nije jednostavan posao. Imam šest zaposlenika, pa i dalje ne uspijevam organizirati posao kako bih htio, no svemu se prilagođavamo. Mogu si samo zamisliti koliko je složen posao gradonačelnika, ali način na koji se sada obavlja je vrlo jednostavan.

Predlagali ste da se sve instalacije u Zvijezdi obnove za 50 milijuna kuna. Smatrate li da bi tada bilo ulagača?

Pretpostavka je da, kada bismo sve instalacije obnovili s vrhunskim opločenjem, vrhunskom rasvjetom, svim mogućim vrhunskim priključcima, to bi stajalo 50 milijuna kuna. Imamo samo 3,2 kilometra ceste u Zvijezdi. Trgovi su relativno male površine i sve se to može u jednoj godini srediti. Dozvolio bih motorni promet u čitavoj Zvijezdi s izuzetkom Radićeve ulice, ali, naravno, uz ozbiljno ograničenje brzine. Trebalo bi biti što više dvosmjernog prometa, ali usporenog. Pretpostavljam i da bismo, kada bi istovremeno zaštitari odredili kao jedini svoj uvjet zadržavanje vanjskog izgleda zgrade, imali osvijetljenu Zvijezdu, sjajnu u parteru, vrhunsku u priključcima, pa bih i sam poželio kuću u starom središtu. Srušio bih je do temelja i podignuo ponovno na vlas istog vanjskog izgleda kao što je bila. Kad izađeš iz kuće u Zvijezdi, u središtu si grada. Smatram da bi vrijednost nekretnina porasla za 30 posto. To bi ubrzalo trgovanje nekretninama, Grad dobiva dio prihoda od poreza. Povećanje prometa nekretninama bi dovelo Karlovcu samo korist, a bedemi bi se temeljem toga mogli polako obnavljati. To je investicija od 200 eura po kvadratnom. To je ključ oživljavanja Zvijezde.

Kakve biste sadržaje htjeli vidjeti u Zvijezdi?

Prvenstveno tržnicu, studente i noćni život.

Malo se priča o ostalim kvartovima pod zaštitom – Rakovcu, Gazi i Baniji. Posebno je loša situacija na Gazi.

Izolirana je.

Djeluje kao radnički kvart u kojem je 50 posto populacije nezaposleno.

Pa takva i jest.

Infrastrukturno je zapuštena. Slažem se da djeluje izolirano, kao slijepo crijevo, a u biti je središte grada.

Pa čitav Karlovac je slijepo crijevo. Gradu i državi trebaju mase radnih mjesta, tvornice kakve smo nekada imali. Nismo stigli razgovarati o tome kako stvoriti radna mjesta.

Kako?

Imam tri ili četiri zrele poslovne ideje koje nikada neću ostvariti, jer nemam vremena uz postojeći posao. Tako i nezaposleni imaju ideje i vremena, ali nemaju love. Prošao sam taj put od sto eura kapitala do šest zaposlenika. Pitamo se gdje su ulagači. Tko su ulagači? Malo ih je. Izlaz je u tome da Grad, koji pati od sindroma stare babe, pa oroči 20 milijuna kuna i ne zna što će s njima – čuva lovu za sahranu – s dva ili tri milijuna kuna osnuje fond kojim bi upravljali poznati karlovački gospodarstvenici, isprva besplatno. Fond bi financirao ostvarenje poduzetničkih ideja mladih. Kandidat za sredstva predstavi ideju onima koji upravljaju fondom. Odlučuju nakon tjedan dana. Recimo, odobre financiranje ideje potom. Fond za razvoj poduzetništva ne donira novac, nego ulaže u pokretanje posla. Fond je inkubator tom poduzetniku. Kad se posao razvije, postane profitabilan i samoodrživ, fond prestaje financirati tvrtku. Tada je jedna mogućnost da se tvrtka proda na tržištu, s time da poduzetnik čija je ideja bila pokrenuti taj posao ostane vlasnik 20 posto dionica, a druga je mogućnost da taj poduzetniku otkupi tvrtku. Fond bi tako oplodio svoj novac, zaradio sitnu lovu, a članovi upravnog odbora fonda bi mogli podijeliti samo deset posto od tog novca. Kad se javi netko drugi s poduzetničkom idejom, njega se financira. Tako stvaramo žarišta zapošljavanja. Bit će i neuspješnih projekata, no konačni efekt bi trebao biti pozitivan i fond bi se pretvorio u banku ogromnog kapitala koja će uz minimalnu naknadu nastaviti financirati poduzetničke projekte. Gdje je kapital? U rukama države i lokalne samouprave. Tih 20 milijuna kuna kojima Grad raspolaže poput stare babe je, ponavljam,130 radnih mjesta koja stvaraju milijun kuna obrtaja mjesečno. To je tako jednostavna računica da mi je nevjerojatno da si prvi koji me saslušao. Inače te nitko neće saslušati, a kamoli kritizirati. Volio bih kritiku na bilo koju moju ideju, pa bih i sam bio pametniji.

Jeste li zadovoljni konačnom trasom nizinske pruge?

Nisam.

U čemu je problem?

Super je imati dvotračnu prugu za brz teretni promet u središtu grada. Naravno, ironičan sam. Neće biti dobro kada svakih pet minuta centrom prođe teretni vlak brzinom sto kilometara na sat. Društvo arhitekata, građevinara i geodeta je izradilo vrlo kvalitetan projekt alternativne trase. Dokazali smo da je ta varijanta jeftinija i energetski povoljnija za vuču vlakova od varijante koja bi išla preko Logorišta, ali niti to nije pomoglo. Izrađeni su nekakvi elaborati kojima su ptice važnije od ljudi.

Ne razumijem.

Ptica koja želi snesti jaja u šumi Štrekovac je bitnija od trudne žene u zelenom neboderu. Eto, to kažu ti elaborati. Njima je važnija ta ptica od stanovnika središta Karlovca. Kasno se reagiralo.

Tko je kriv za to?

Gradonačelnik Karlovca i karlovački župan Ivan Vučić. Tko može narediti županu i gradonačelniku da pruga tu prolazi? Grad Karlovac i Karlovačka županija donose prostorne planove. Tko je jači od Jelića i Vučića?

Chuck Norris?

Nije ni on.

Za 20 ili 30 godina kada se pruga stavi u funkciju znamo tko je za nju zaslužan?

Jedan će se kolosijek zvati po Jeliću, a drugi po Vučiću. Tu se rađa i problem buke i zagađenja podzemnih voda. Odrastao sam uz prugu i znam za drmanje kreveta kada prođe vlak i kada ne čuješ televiziju. Svi govore da je utjecaj buke nebitan, ali je jako bitan utjecaj na ptice. Ptica će se odseliti dublje u šumu, a gdje će se odseliti Karlovac?

Što je luđe – izgraditi most “Korana” koji ne vodi nikuda ili ga ne spojiti sa cestama i pustiti ga da trune?

U ratu, kad digneš vojsku i pokreneš je, teško ju je zaustaviti. Kad pokreneš rat ne možeš ga zaustaviti. Gotovo je kad se zarola. Zarolana je priča s tim mostom još kad nije bila izgrađena autocesta i kad je most bio potreban radi prometnog rasterećenja Karlovca. Kako je projekt potrajao, u međuvremenu je izgrađena autocesta i ta varijanta prometnog rješenja postala je bespredmetna, a projekt se ipak nastavio iako je trebao biti zaustavljen. Most neće imati funkciju. Što će nam? Nije to niti stotinu metara kraća trasa. Odličan je to primjer bespotrebnog rasipavanja našeg novca.

Da ga pustimo da propadne?

A što s njim? Jedino može služiti ribolovcima, a već su ga iskoristili skupljači sirovina.

Je li isplativije pustiti ga da propadne ili ga staviti u funkciju?

Nizinska pruga bi trebala prolaziti još iznad njega. Most će možda biti potreban za 20 ili 40 godina, ako se grad počne razvijati. Sada je apsolutno nepotreban. Sad čak i šteti zbog poplave zbog nasipa. Tamo se i deponira materijal koji je štetan za okoliš. Najbolje je da tamo ničega nema.

Treba li nam Inkasator kao gradska tvrtka? Znam da ste vlasnik tvrtke koja se bavi upravljanjem zgradama, ali Vas molim ipak da odgovorite.

Moram li?

Molim Vas. Isključiva svrha Inkasatora je zapošljavanje, što zaključujem iz strukture prihoda iz koje je razvidno da ta tvrtka ne bi postojala bez objedinjene naplate.

Vodovod i kanalizacija plaća 1,600.000 kuna godišnje Inkasatoru za uslugu naplate računa. To je strašno. Vrijednost tog posla je najviše 400.000 kuna godišnje. To su dva zaposlena, dobro računalo i dobar printer. Da sam direktor Vodovoda i kanalizacije, sutra bih raskinuo ugovor s Inkasatorom i dvije osobe bi mi printale i raznašale račune.

Zašto Vaša tvrtka ne naplaćuje svoje račune preko Inkasatora?

Iz kancelarije preko žiro-računa izravno vršim naplatu.

Dakle, ne bi Vam se isplatilo?

Ne bi. Sjednem za računalo i izvršim naplatu.

O čemu se tu radi? Oduzmimo Inkasatoru djelatnost objedinjene naplate, treba li Gradu tvrtka za upravljanje zgradama?

Grad Karlovac ima više od tri stotine stanova u svom vlasništvu. Logično mi je da se netko o njima brine.

Pa brine se gradska uprava.

Možda je to i dosta. No, to mi je Ahilova peta. Ne mogu razgovarati o Inkasatoru, jer osjećam moralan sukob interesa.

Fulam li u potpunosti u svojim promišljanjima i tezama o Inkasatoru?

Ne. Imaš osnove tako razmišljati. Sve gradske tvrtke su premrežene uhljebništvom, a ne samo ta.

OK, ali barem rade nešto smisleno. Čistoća odvozi otpad, a Vodovod i kanalizacija nas opskrbljuje vodom.

Kad bih došao u Vodovod i kanalizaciju i ponudio istu uslugu koju im odrađuje Inkasator po 200.000 kuna nižoj cijeni, misliš li da bih dobio posao? Ne bih. Taj posao, ponavljam, vrijedi na godišnjoj razini najviše 400.000 kuna. Kad sam na tržištu, moram biti užasno jeftin i efikasan. Oni ne moraju biti niti jedno niti drugo.

Čini mi se da je u javnosti konačno prevladao stav da su razdjelnici u potpunosti deplasirani.

Ti razdjelnici su čudnovati kljunaši.

Od samoga početka ste se zalagali za to da se za svaki stan osiguraju kalorimetri.

Svakog dana se razvijamo i sve smo pametniji dok ne poludimo. Počelo mi se motati jedno pitanje po glavi. Je li uopće ustavno pojedinca tjerati da mjeri svoju potrošnju? Što to nekoga briga mjerim li svoju potrošnju zasebno? Svaka zgrada mjeri ukupnu potrošnju u podstanici. Kao stanar zgrade mogu odlučiti za čitavu zgradu platiti taj trošak. Zašto bi onda moji susjedi morali mjeriti svoj udio u potrošnji? Ne smijem častiti? Državni je interes da smanji potrošnju energenata. Glavni je cilj smanjiti emisiju ugljičnog dioksida, da se Zemlja očuva. Da bi manje trošio, ne moraš ugraditi uređaj za mjerenje potrošnje. Kad bolje izoliraš zgradu, manje ćeš trošiti. Ne možeš smanjiti emisiju ugljičnog dioksida na način da se smrzavaš. Tada se razboliš, odlaziš u bolnicu, a bolnica više zagađuje kad si tamo, nego kad si doma. Čitav sustav štednje na koji su nas razvijeni tjerali je prema nama nepravedan, jer su se oni razvili na jeftinoj energiji. Sad kad su se razvili, mogu štedjeti, a mi se nismo niti razvili i nikada nećemo imati priliku razviti se na jeftinoj energiji, pa potom razmišljati o štednji. Kao nerazvijeni moramo štediti. Daj mi da se razvijem, pa ću potom štedjeti. Razdjelnici ne pripadaju niti u mjerne uređaje, nego procjenjuju potrošnju radijatora. Razdjelnik mjeri isijavanje članka, razliku u temperaturi članka i okoliša, pa se to pomnoži s brojem članaka. No, ne uzima u obzir toplinu cijevi koja prolazi kroz stan. Stoga kod korištenja razdjelnika uvijek imaš na računu istaknute dvije kategorije potrošnje. Kad bi sve radijatore zatvorio na nulu, a razdjelnici ne bi očitali niti jedan impuls, opet bi platio deset posto računa. S potrošnjom kod razdjelnika ne možeš nikad biti na nuli. Snižavanje temperature u stanu ne bi se smjelo pretjerano raditi, jer tvoj susjed mora više trošiti ako se ti manje griješ. Kolektivno stanovanje u zgradama izgrađenima za socijalizma ima specifične uvjete, a to je da se svi jednako moramo grijati. Ne može netko u sredini zgrade reći da se neće grijati. Grijat će ga drugi. Izračunao sam za Novu TV koliko te stoji kad se susjed samo grije samo za stupanj niže od tebe.

Koliko?

Par stotina kuna godišnje. Ovisno je o tome koliko zida dijeliš s njime.

Zašto smo kasno krenuli s preinakama toplinskih sustava u zgradama? Debelo smo zagazili u kapitalizam prije no što smo se počeli rješavati komunizma na tom području.

Za to je kriva državna politika. Trebali su izboriti realnije međurazdoblje. Fascinantno je što se u Karlovcu 50 posto računa odnosi na fiksne troškove, a 50 posto na energiju. Cijena energije je korektna, ali je paušal nekorektan. Jede nas. Kad imaš kuću u D energetskom razredu, cijena kilovata je 60 ili 70 lipa. Kada unaprijediš kuću u C ili B energetski razred, kilovat plaćaš kunu. Uštedio si energiju, ali ti je ostao fiksni dio, pa kad pogledaš kolika je cijena kilovatsata primijetiš da je jeftinije grijati se električnom energijom. A ne možeš se izdvojiti iz sustava toplane, jer moraš prikupiti sve te suglasnosti. A ne može se niti čitava zgrada grijati na električnu energiju, jer ne postoje kapaciteti za to. Stoga si ucijenjen cijenom toplinske energije.

U svibnju je, čini mi se, objavljena strategija razvoja toplinarstva u Karlovcu. Jeste li proučili dokument?

To je luk i voda. Pitao sam izrađivača strategije na njezinom predstavljanju zašto nisu uzeli u obzir mogućnost korištenja geotermalne energije. Nije ništa odgovoreno. Netko je jako pametan u toj strategiji zaključilo da bi na Baniji trebalo napraviti malu toplanu, pa da nemaš dugačak vrelovod i da smanjiš gubitke. Naravno da je to bolje, ali riješi problem fiksnog dijela računa, pojeftini cijenu energije. Zašto ne bi bila dvostruko jeftinija? Grad bi trebao uložiti u elektranu na geotermalnu energiju. To je također ulaganje od nekih sto milijuna kuna. Ako proizvodiš u Rečici megavat na sat električne energije, imaš osam megavata na sat toplinske energije, električnu proizvodiš na temperaturi od 120 do 80 stupnja Celzija, vodu temperature 80 stupnjeva Celzija pustiš prema gradu. U Karlovcu njezina temperatura iznosi 60 ili 50 stupnjeva Celzija, pa više vodu u Gradskoj toplani ne moraš grijati s deset na 90 stupnjeva Celzija, nego s 50 na 90. Kolika je to ušteda? Pa 50 posto.

Što ne valja s nama da ne možemo iskorisiti geotermalne izvore koji su izbušeni 1983. godine?

Kanal Kupa-Kupa je napravljena i ranije. O čemu pričamo? Pričamo o starim stvarima.

O tome se uopće ne razmišlja i ne razgovara.

To su osnovni problemi koji nas sprečavaju da budemo najbolji u Hrvatskoj. Pozvao si me da napišem članak o energetici u publikaciji “Aktiviraj Karlovac”. Nisam energetičar, ali sam uspio pokušati logično objasniti što bismo trebali napraviti, da težimo energetskoj neovisnosti. U čemu je problem? U politici? Treba nas sve postreljati, ako nam je to politika. To nije politika, nego nanošenje štete. Trebamo skupiti glave i zaboraviti tko pripada kojoj opciji. Dva puta godišnje se možemo svađati oko svjetonazorskih pitanja. Odabrat ćemo dva dana u godini.

Užasno je što se potencijali o kojima govorimo ne razvijaju. Velik je jaz između ostvarenog i mogućeg u Karlovcu.

Da se vratimo na Maybach. Vozimo ga 30 kilometara na sat, a možemo 200.

Ima li strategija razvoja Karlovca ikakvog smisla?

Forma, forma, forma, forma…

Kako je donesena?

Forma je bitnija od sadržaja. Jedini sam održao prezentaciju i dao prijedloge koje nitko nije pročitao niti raspravio. Stalno smo usvajali zapisnike s prethodnih sjednica, dok nije došao gradonačelnik i rekao da je vrijeme da završimo izradu strategije. A o ničemu nismo niti pričali. Čitavo vrijeme sam postavljao pitanje kada ćemo početi razgovarati, a onda je netko napisao strategiju više kao standardizirani uradak. To je formalni uradak, copy-paste – netko je izbacio Slavonski Brod, a napisao Karlovac. Govorim na pamet. Tako smo i u GUP-u pronašli odredbu da Karlovac mora štititi svoje morske obale. Kostur te strategije je tako višekratno izlizana forma.

Zašto se raspala Naprijed Karlovac opcija?

Nije. Ostali smo svi na okupu osim Jasne Plevnik, Duška Labusa i Mirka Lulića. Nije bilo nikakve svađe. Nastavili smo raditi kao građanski aktivisti, a oni su htjeli da postanemo stranka. Protivili smo se tome s obrazloženjem da to donosi sa sobom formalne obveze, dok smo sada više građanska inicijativa koja se bori za naš grad i koja uvijek može raspraviti sva važna pitanja. Njima je iz nekog razloga stranačka forma bila važna. Jasna nas je sve pozvala u Novi val. Odgovorili smo da se nemamo kamo žuriti. To je bilo u začetku. Nismo imali pojma što ta stranka zastupa i tko je čini. Nismo vidjeli kako bi to unaprijedilo naše djelovanje. Došao sam na osnivačku skupštinu karlovačke podružnice. Vidio sam da su naša tri člana u tijelima Skupštine Novog vala. Tada je to za mene bila jasna priča – članovi su druge stranke i s nama ne mogu razrađivati bilo kakve opcije i taktike. Ako netko želi, može otići gdje hoće. I dalje želimo djelovati kao nezavisna opcija, a moje mjesto frontmena nije upisano u kamenu. Volio bih da pokažemo lidersku širinu, no to mi ne uspijeva za sada, jer ne mogu nagovoriti Davora Bajsa da na sebe preuzme vodstvo inicijative. Moja je želja da se frontmen mijenja svake četiri godine, a oni forsiraju mene, jer sam, kao, nešto prepoznatljiviji u javnosti. Možda su u pravu, a možda i nisu. Na sljedećim lokalnim izborima kanimo promijeniti strukturu Gradskog vijeća da nitko nema većinu i da možemo utjecati da se odluke više ne donose na način da nekoga ne zanima što netko drugi misli. Svaku odluku želimo izvrgnuti argumentiranoj kritici, a potom odlučiti da li je dobra ili nije. Dobru ćemo podržati, a loše nećemo. Jedino tako možemo dobiti kvalitetu odlučivanja u Gradu. Tada nećemo biti otpadak na Gradskom vijeću i neželjeni sadržaj. Bio bih u stanju pitati neke vijećenike što rade tamo. Niti jednom nisu istupili. Neka idu doma. Pa ne bih došao na sjednicu Gradskog vijeća bez prijedloga i volje za raspravom. Uopće mi nije cilj samo glasati za nekoga. No, nikako da dođem do osjećaja prilikom izlaska iz Velike vijećnice da smo nešto korisno napravili. Uvijek se osjećam loše i iscrpljeno i pitam se koji je smisao toga svega, zašto to sam sebi radim. Zašto ne gledam svoj posao? No, to nije rješenje. Ne smijemo se povući i šutiti. Nemamo više vremena. Barem ga ja nemam.

Facebook

Twitter

Post Views: 12.116