Unatoč javnom očitovanju karlovačkog gradonačelnika Damira Mandića da će se rasprava o stručnim muzejskim pitanjima prepustiti argumentiranoj stručnoj raspravi, to se nije dogodilo. Je li gradonačelnik imao figu u džepu prilikom tog obećanja ili je ravnateljica Gradskog muzeja Karlovac Hrvojka Božić čitavu stvar izvela po svom sada nije bitno. Bitno je da ozbiljne rasprave o stanju muzejskog fundusa i sudbini Starog grada Dubovca neće biti, barem ne s muzejske strane. Bitno je i to da javno izneseni stav gradonačelnika Karlovca nema naročito veliku vrijednost.
„Umirovljeni kustos će s muzejom zajednički raditi na izvanrednoj reviziji muzejskog fonda i osmisliti razvoj i rad ove karlovačke ustanove u kulturi. ‘Uvažavajući stručnost i rad gospodina Laze Čučkovića te stručna tijela Gradskog muzeja, naglašavam važnost međusobne suradnje i uvažavanja. Kako se radi o jednoj od najvrednijih karlovačkih kulturnih baština, insistirat ću da se svi prema prostoru Starog grada Dubovca odnose odgovorno imajući u vidu njegov nemjerljiv razvojni potencijal za Karlovac – poručuje gradonačelnik Karlovca Damir Mandić nakon sastanka sa Čučkovićem, umirovljenim kustosom Gradskog muzeja Karlovac koji je ovih dana u otvorenom pismu gradonačelnika upozorio na namjere Gradskog muzeja Karlovac glede Starog grada…“, stajalo je u članku Marina Bakića objavljenom na ovom portalu početkom studenog 2017. godine.
Uprava muzeja uporno izbjegava provesti izneseno. Moram, doduše, priznati da je bilo načelnih razgovora o suradnji. Sve u svemu bilo je to samo kupovanje vremena. Nakon mog umirovljenja odmah se pojavila ideja o rušenju izložbe na Dubovcu i pretvaranje „branič kule“ u „kulu kartografa“. Branič kula je inače najvažniji dio srednjevjekovnih utvrda. Njeno pretvaranje u kulu kartografa nema smisla. Da se razumijemo, kartografija je bitna i treba ju negdje prezentirati. Slobodnog prostora ima i drugdje na dubovačkoj gradini, a o Zvijezdi koja vapi za takovim sadržajem da i ne govorimo. Tada sam upozorio gradonačelnika na tu činjenicu te na nepostojanje projekta niti argumentirane rasprave za tako nešto te na druge probleme u muzeju. Slijedilo je njegovo obećanje koje sam citirao. U međuvremenu je načinjena koncepcija „Kule kartografa“ i naručen projekt. Sada se, očito, više nema o čemu raspravljati, a i strategiju kulturnog razvoja grada valja za šešir zadjenuti.
Ne vrijedi plakati za prolivenim mlijekom. Predlažem da se okrenemo drugim temama koje su trenutno aktualne, a mogle bi doživjeti sudbinu Branič kule. Nije da su životno važne, ali čovjeka vesele.
Nedavno je održan znanstveni skup u Ljubljani na kojem sam imao izlaganje „Kultna mjesta na Turskoj kosi i osvrt na starije željezno doba karlovačkog Pokuplja“. Predavanje je prokomentirano kao fascinantno ne samo zbog uspješne prezentacije već i zbog zaista velike vrijednosti predstavljene građe. Dubovac pri tome zauzima značajno mjesto. Slijedio je poziv za objavom te građe od strane urednika jednog izdanja slovenske akademije znanosti i umjetnosti. No, sve bi to moglo pasti u vodu, ako je suditi po dosadašnjem postupanju uprave Gradskog muzeja Karlovac. Teško je vjerovati da ću moći imati dovoljan pristup potrebnoj građi. Već kod pripreme izlaganja nije mi omogućeno korištenje iste. Slična iskustva su bila s prethodnim projektima koji obrađuju istu problematiku. Tako su nenadano bez najave otkazane izložbe „Zlatno doba Dubovca“ i „Kolapijani“. Riječ je o projektima koji su već bili odobreni u javnim potrebama u kulturi Grada Karlovca i u koje su uložena desetljeća istraživačkog rada i znatna stredstva. Sredstva su neobjašnjivo samo prenamijenjena odlukom Upravnog vijeća Gradskog muzeja Karlovac iako je riječ o središnjoj temi kada je u pitanju prapovijesno razdoblje našeg kraja. Kako muzej misli rješavati problem stalne postave bez prikladne obrade Kolapijana nije poznato? Čini mi se također dosta važnim da se kroz te projekte afirmira kulturna grupa Karlovac, nazvana tako zahvaljujući rezultatima istraživanja na Dubovcu i Gradcu. Sada se češće koristi naziv grupa Velika Gorica za jedan širi kulturni kompleks iako sada imamo dovoljno argumenata da se odvoji grupa Karlovac iz tog kompleksa, ne samo iz lokalpatriotskih razloga. Možda još nije prekasno da se ti projekti ostvare u organizaciji Arheološke udruge „Kremen“, kada već to Gradski muzej Karlovac ne želi, ali je, naravno, u tom slučaju suradnja muzeja, Grada, javnosti i sponzora neophodna.
Za kraj još jedna zanimljiva tema. Neki dan je Matica hrvatska predstavila knjigu koja promovira Međimurje kao mjesto rođenja Svetog Jeronima. Ne tako davno prilikom promocije knjige „Rano kršćanstvo u Pokuplju“ u izdanju Arheološke udruge „Kremen“ bilo je govora o vrlo velikoj vjerojatnosti da je Sveti Jeronim rođen južno od Karlovca. Dio areološke argumentacije koja potvrđuje tu tezu je iznesen u navedenoj knjizi. Bilo bi zanimljivo poraditi na toj pretpostavci neovisno o konačnom rezultatu. Svakako bolje nego se natezati i pokazivati mišiće oko Dubovca kada je tu bitka već unaprijed izgubljena iako se to, možda, iz gradonačelnikovih izjava baš i nebi moglo zaključiti.
