Nedavna imenovanja Ante Đapića u Kazališno vijeće Hrvatsko narodnog kazališta Osijek i Zlatka Hasanbegovića u Kazališno vijeće Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu podigla su neviđenu medijsku prašinu, budući da se radi o dvojici aktivnih političara. I dok se u slučaju bivšeg ministra kulture javlja bojazan ideološkog obračuna, a u Đapićevom slučaju mediji preispituju način njegovog kvalificiranja kao „uglednog umjetnika i/ili radnika u kulturi“, na svjetlo dana izlaze podaci o novom-starom trendu đapićiranja u ustanovama kulture diljem Lijepe naše.
Što je đapićiranje? To je kad političari u lokalnoj i regionalnoj samoupravi u upravna vijeća ustanova u kulturi kojima su osnivači „uvale“ ljude koji nisu ni istaknuti niti ugledni u području umjetnosti, znanosti i kulture, nego, štoviše, nemaju niti formalnog obrazovanja u tim istim područjima.
Neki od njih su kroz svoj rad bili „svojevrsni promatrači kulturnih djelatnosti“ ili su „sudjelovanjem u izvršnoj ili predstavničkoj vlasti imali doticaja s kulturom“, što ih, prema tumačenju Ministarstva kulture, ne kvalificira za položaj u vijećima, nego samo aktivno djelovanje u tim područjima. Zbog svjesnog izigravanja zakonskih odredbi „Ministarstvo kulture planira predložiti u izmjene zakona preciznije formulacije za bolje definiranje kriterija za izbor predstavnika u tijelima upravljanja kulturnim ustanovama“.
Zakon o kazalištima (NN 71/06, NN 121/13) u članku 31. stavak 1. propisuje da „većinu od ukupno pet ili sedam članova imenuje predstavničko tijelo osnivača iz reda uglednih umjetnika i radnika u kulturi, koji nisu državni službenici ureda državne uprave u županiji na čijem području kazalište djeluje, odnosno gradskog ureda nadležnog za poslove kulture, (…)“. Sličnu odredbu ima i Zakon o muzejima (NN 110/15) koji u članku 24. stavak 2. određuje da „Muzejsko vijeće ima pet ili sedam članova, od kojih većinu imenuje osnivač iz redova istaknutih kulturnih, javnih i znanstvenih djelatnika, (…)“.
Za razliku od kazališta i muzeja Zakon o knjižnicama (NN 105/97) je vrlo liberalno postavio izbor članova Upravnog vijeća (članak 23. stavak 2.) te tako uz manji broj članova – „tri ili pet, od koji većinu imenuje osnivač“, ne propisuje njihov background.
U osječkom i zagrebačkom slučaju radi se o eklatantnom primjeru političke trgovine i kupovanju glasova u situaciji kada treba osigurati koliko-toliko stabilnu podršku u Gradskom vijeću, odnosno Gradskoj skupštini. Kakva je situacija u Karlovcu u kojem Hrvatska demokratska zajednica s koalicijskim partnerima već više od desetljeća ima stabilnu većinu u Gradskom vijeću, te nema potrebe za kupovinom podrške? U ovom slučaju imenovanja nisu ni bila sredstvo političke trgovine, nego nagrade. Odani stranački vojnici vladajuće stranke i koalicijskih partnera nagrađeni su tako plaćenim mjestima u vijećima, neki istovremeno i u nadzornim odborima gradskih tvrtki, gradskih odbora i tako dalje.
U Karlovcu postoje tri ustanove u kulturi – Gradsko kazalište Zorin dom, Gradski muzej Karlovac i Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“. Njihovi statuti, u skladu s matičnim zakonima, određuju broj članova kazališnog/muzejskog/upravnog vijeća, način njihova izbora, mandat, donošenje odluka i druga pitanja u svezi s radom tih vijeća.
Tako Gradsko kazalište Zorin dom u članku 34. stavak 2. svog Statuta navodi: „Kazališno vijeće ima pet članova. Većinu članova (3) imenuje predstavničko tijelo osnivača iz reda uglednih umjetnika i radnika u kulturi, koji nisu državni službenici ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, odnosno gradskog ureda nadležnog za poslove kulture.“
I Statut Gradskog muzeja Karlovac u članku 20. donosi: “Muzejsko vijeće ima pet članova, od kojih tri člana imenuje osnivač iz redova istaknutih kulturnih, javnih i znanstvenih djelatnika, (…)”
Za razliku od ove dvije ustanove Gradska knjižnica imala je, s obzirom na članak 23. stavak 2. Zakona o knjižnicama (NN 105/97), puno veći manevarski prostor za opravdavanje mogućih neadekvatnih imenovanja koji je sama suzila člankom 15. stavak 2. svog Statuta: „Tri (3) člana Upravnog vijeća imenuje i razrješava osnivač iz reda uglednih kulturnih i umjetničkih djelatnika, (…)“
Od 2009. godine prošla su dva četverogodišnja mandata, a upravo su krajem prošle 2017. godine izabrana nova kazališna/muzejska/upravna vijeća Zorin-doma, Gradskoj muzeja i Gradske knjižnice.
Ako analiziramo dva mandata posljednja mandata (2009-2017) u ove tri ustanove izmijenilo se 19 osoba imenovanih od strane osnivača – Grada Karlovca. Jednostavnom matematikom – tri ustanove po tri člana po dva mandata – broj bi trebao biti 18 osoba, no Gradsko kazalište Zorin-dom 2013. godine mijenja Statut te povećava broj članova Kazališnog vijeća s tri na pet, što povećava i broj osnivačevih predstavnika s dva na tri, dok najveće turbulencije doživljava Upravno vijeće Gradske knjižnice kojim je u razdoblju od 2013. do 2017. prodefiliralo čak pet osoba.
Tko su pak ti istaknuti kulturni javni i znanstveni djelatnici i umjetnici? Od njih 19, tri četvrtine ih ni formalnim obrazovanjem nije udovoljavalo čak niti neprecizno definiranim kriterijima. Ipak, ako iz te skupine izuzmemo one koji su aktivni sudjelovali u kulturnom, umjetničkom i znanstvenom životu, u što nije uključeno sviranje po svadbama, dolazimo do broja od 12 osoba koje ne samo da se nisu trebale naći u vijećima, nego, kako će pokazati pojedini slučajevi, nisu zaslužile obnašati niti ikakvu javnu funkciju. Kako su sva rješenja o imenovanjima objavljena u Glasniku i dostupna na webu, tako nije problem otkriti o kojim se osobama radi. (Glasnik 11/2009, 7/2013, 10/2013, 2/2015):
- http://www.karlovac.hr/UserDocsImages//dokumenti/Stranice//GGK11-2009.pdf
- http://www.karlovac.hr/UserDocsImages//dokumenti/Stranice//GGK07-2013.pdf
- http://www.karlovac.hr/UserDocsImages//dokumenti/Razno//GGK10-2013.pdf
- http://www.karlovac.hr/UserDocsImages//dokumenti/Stranice//ggk2-2015_1.pdf
Interesantna je činjenica da rješenja o imenovanju donose njihove datume rođenja, adrese, OIB, pa čak i broj osobne iskaznice, dok istovremeno ne smatraju potrebnim navesti njihova zanimanja, vjerojatno iz razloga jer se radi o istaknutim kulturnim, znanstvenim i umjetničkim pregaocima poznatima svekolikoj javnosti.
Za neznalice tu je ipak svemogući Google koji promptno isporučuje paletu „istaknutih“ i njihovih doprinosa. Bilo je tu veterinarskih tehničara, veterinara, ugostitelja, socijalnih radnika, liječnika, ekonomista, inženjera, inženjera prometa – čak i lažnih.
Svojim aktivnostima zavrijedili su „istaknuto“ mjesto u javnom prostoru, a medijsko praćenje vjerojatno je pripomoglo podizanju ugleda ustanova u čija vijeća ih je Grad Karlovac izabrao, budući da zbog tih istih aktivnosti nisu iz vijeća uklonjeni:
- http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/28459/danijel-trupkovic–vukelicev-jurisnik-na-srbe-i-crvene
- https://www.vecernji.hr/vijesti/bivsem-clanu-mladezi-hdz-a-kazna-od-4160-kuna-smijesna-349244
- https://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-premlacivanja-studenta-danijel-trupkovic-i-zeljko-gorsic-dobili-rad-za-opce-dobro-1000856
- http://www.glas-slavonije.hr/201610/1/Tajnik-21-godinu-radio-s-laznom-diplomom
No, jednom vijeću, i to onom Gradske knjižnice, dva mjeseca prije kraja mandata presudilo je izbijanje afere o pronevjeri novca, što je dovelo u pitanje i sposobnost članova Upravnog vijeća za ispunjavanje zadaće zbog koje ih je Grad imenovao. (Glasnik 7/2013)
Afera je u međuvremenu s nekoliko stotina tisuća narasla na 1,5 milijuna kuna:
- http://kaportal.rtl.hr/igk-financijska-pronevjera
- https://www.vecernji.hr/vijesti/uhiceni-supruznici-benic-optuzeni-za-pronevjeru-vise-od-15-milijuna-kn-922448
Sastav vijeća karlovačkih kulturnih ustanova imenovanih krajem 2017. godine pokazuje da i mi đapiće za utrku imamo (Glasnik 20/2017). Naši su, doduše, mlađi, ali očito puno sposobniji, jer sa svojih dvadesetak-tridesetak i kusur godina već su istaknuti kulturni, javni i znanstveni djelatnici i umjetnici. Nije valjda da im se vlast tako zahvaljuje na angažmanu i aktivnom sudjelovanju u posljednjim lokalnim izborima.
Da je đapićiranje stara navada lokalnih vlasti bez obzira na stranku na vlasti, pamti potpisnica ovih redaka pri susretu s jednom od novoizabranih predstavnica osnivača iz redova Socijaldemokratske partije Hrvatske, a i njezinom legendarnom rečenicom: „Ovo mi je prvi put u životu da sam u muzeju.
