Prije nekih 7-8 godina bio sam u jednoj od novih zemalja Europske unije, koja je taj status dobila dvije-tri godine ranije. Šetajući glavnim gradom opazio sam rupu na pločniku, otprilike metar sa metar. Ništa neobično, osim što rupa nije bila ničim označena, nikako zaštićena. Naprosto, rupa na sred pločnika, u jednoj od prometnijih gradskih ulica. Bio je magloviti sumrak, srećom nitko od nas nije završio u rupi. Sjećam se, bio sam užasno ljut zbog te rupe. To nije nimalo europski, tvrdio sam. Govorio sam svima u društvu, i kasnije ponavljao više puta, kako je u „starim“ EU članicama, ali i kod nas, u Hrvatskoj, nemoguće da na javnoj površini postoji nezaštićena i neobilježena rupa, barem ne u Zagrebu, ostalim većim gradovima, pa niti u mom rodnom gradu. I njih su, takve kakvi jesu, primili u EU, nastavljao sam gnjevno, a nas drže u čekaoni.
I eto, moram se posuti pepelom. Moguće je. U Karlovcu je moguće, pola godine nakon ulaska u EU. Sjetim se te rupe kad god idem na vlak. Kao i svi Banijanci, na putu do kolodvora prolazim kroz pothodnik koji spaja Starčevićevu s Reinerovom. Za one koji ga rijetko koriste, upozorenje: morate biti vrlo oprezni prilikom prolaženja pothodnika. Stepenice kojima se od Starčevićeve spuštate u pothodnik neopisivo su dotrajale i vrlo opasne za starije, slabovidne i sve koji nisu dovoljno oprezni. Kad jednom savladate stepenice, čeka vas novo iskušenje: neposredno iza stepenica nalazi se kanal koji skuplja oborinske vode, baš kao i u najpoznatijem karlovačkom pothodniku kod tržnice. Ali nije baš isto, odvodni kanali obično su zaštićeni rešetkom – osim u pothodniku kod željezničkog kolodvora.
Mislim da je to bilo početkom studenog, netko je odnio rešetke s kanala s obje strane pothodnika – istina je da su bile dotrajale. Netko ih je maknuo i postavio dva drvena jarca preko nepokrivenih odvodnih kanala kao upozorenje. Jarci su izdržali točno dva dana, a onda ih pošteni vandali više nisu mogli gledati. Rastrgano drvo još je dva-tri dana ležalo u pothodniku, potom ga je netko pokupio, a ne znam je li to bila Čistoća ili je netko pobrao već polomljeno drvo za ogrijev. I nakon toga, evo već treći mjesec, ništa. Nikakvog upozorenja niti novih rešetaka nema. Samo užasno oronule stepenice, nezaštićeni kanal, potom s druge strane još jedan nezaštićeni kanal, te potom napokon kvalitetno obnovljeno stubište kojim izlazimo pred kolodvor.
Stubište prema Reinerovoj obnovljeno je prije nekih 4-5 godina, ako dobro pamtim. Nikad mi nije bilo jasno zašto i drugo stepenište, upola kraće, nije bilo istovremeno obnovljeno. Sada je već sasvim neupotrebljivo i opasno. Pravo je čudo da nema ozlijeđenih. I sad su neupotrebljivom stubištu dodani još i nezaštićeni odvodni kanali. I da, jesmo, ušli smo u EU, ima dobrih pola godine.
Krajem prošle godine u novinama smo mogli pročitati da stranka Zeleni zajedno već duže upozorava da je glavni karlovački pothodnik, onaj kod tržnice, opasan za korištenje, te su zbog toga podgli kaznenu prijavu, kao i prijavu građevinskoj inspekciji. Kaznena prijava je odbačena, a inspekcija je utvrdila – ispitujući samo stanje elektroinstalacija – da nema potrebe za hitnim intervencijama.
Ne znam kako stoje stvari s elektroinstalacijama, ali po svemu ostalom pothodnik kod tržnice jest sve manje funkcionalan, pa i opasan za korištenje. Poznajem osobu koja je prošle zime u pothodniku pala i slomila ruku. Svaki put, naime, kad padne jača kiša ili snijeg kakvog je lani bilo u izobilju, pothodnik se natopi vodom. Ne mora voda čak niti procuriti u pothodnik, dovoljan je već gusti promet u pothodniku da pod postane klizav i opasan. Pod je napravljen od vrlo glatkih pločica koje su se upotrebom dodatno izlizale i postale opasne. Stubišta preko kojih se ulazi i izlazi iz pothodnika obnovljena su, dodani su rukohvati, bez kojih je pothodnik bio dvadesetak ili više godina, i sada su sigurna za korištenje. Ali jednom kad se spustite u pothodnik nalazite se na kliskom terenu – doslovno. Morate biti vrlo oprezni da se ne polomite. No, hitne mjere nisu potrebne.
Prije dvadesetak godina u Zagrebu su imali sličan problem prilikom obnove najpoznatijeg zagrebačkog pothodnika, onog ispod Glavnog kolodvora. Obnova je obavljena ljeti, kad je u gradu najmanje ljudi, a pothodnik su popločili najfinijim, savršeno uglačanim mramorom. Sve je bilo u redu dok nije pala prva kiša, a onda je pothodnik postao veliko klizalište i padalište. Ljudi su se glasno bunili i žalili, što je tada rekla inspekcija prilikom puštanja u promet nije mi poznato, ali u metropoli su to vrlo brzo i jednostavno riješili, bez obzira na inspekcije – prekrasni mramor izbrušen je do blage hrapavosti tako da je postao funkcionalan i siguran za upotrebu.
Mi u Karlovcu znamo bolje, znamo da nema potreba za hitnim mjerama. A rješenje je vrlo jednostavno – treba samo ishrapaviti dio površine pothodnika, na sličan način kako se dio pločnika odvaja za biciklističku stazu. Dovoljno je blago prebrusiti traku širine metar-dva, da se na toj stazi mogu mimoići dva čovjeka. I pothodnik bi odmah postao sigurniji za upotrebu. A možda bi, premda nije hitno, trebalo ponešto napraviti i s instalacijama – ipak je pothodnik u upotrebi i na kiši već tridesetak godina.
Ili je možda ipak lakše praviti se da je sve u redu i okrenuti glavu na drugu stranu. Ni u malom pothodniku na Baniji nema potrebe za hitnim mjerama – evo već treći mjesec. Istina je da je pothodnik sve manje u upotrebi otkad je napokon otvoreno željezničko stajalište u Novom centru, ali i dalje svakodnevno pothodnikom prođe koja stotina ljudi. U redu, mi koji često tuda prolazimo već smo navikli pa ćemo se strpiti još koji mjesec (godinu?) dok se problem s rešetkama ne riješi. Samo da nam taj olakotni stav po kojem ne postoji potreba za hitnim mjerama ne postane obrazac ponašanja. No kad bolje razmislimo, ne događa li se previše toga u našem gradu upravo na taj način? Možemo li još deset godina odlagati smeće na Ilovcu? Možemo, nije hića. Je li se mogla odvijati nastava u dvorani kojoj krov prokišnjava? Pa može, kad god nema kiše, godinu dana nije bilo ništa hitno. Spomenuto željezničko stajalište u Novom centru isto nije bilo nimalo hitno, gradilo se godinama. Izgradnja rotora kod Kauflanda kasnila je godinu dana jer, znate već, nije bilo hitno. Trebamo li bazen? Naravno da trebamo, ali strpite se, nije tako hitno. A kada će se početi ostvarivati onaj padajući grafikon nezaposlenosti s predizbornog plakata? Evo, evo, tek što nije, ali stvarno; nema nikakve potrebe za hitnim mjerama!
