Prošlog tjedna je na ovom mjestu napisano da je rasprava o stanju u karlovačkim medijima suvišna – to da vladajući ponižavaju novinarstvo je očigledno i o tome trebaju li mediji biti slobodni je nepotrebno diskutirati. Stoga je tribina Mosta nezavisnih lista o tome, na kojoj je političar i književnik Marinko Marinović ustvrdio kako “omjer novinara i PR stručnjaka u medijima treba biti tri naspram dva”, bila potpuno izlišna. Dodao je da je “stručnjak za odnose s javnošću sposoban pratiti sve medije, blizak je vlastima, time i upućen, a ima i sposobnost interne komunikacije u redakciji te je orijentiran tržišno”.
O čemu uistinu cijenjeni gospodin Marinović govori ostaje zagonetka. Čudan je bio već početak njegova izlaganja kada je zahvalio organizatorima na pozivu, a upravo je on jedan od organizatora. Most kaže da su planirali tribinu o staroslavenskim običajima i tradicijama, pa su je odgodili ne bi li organizirali ovu. Duhovito je kolega koji je bio na raspravi primijetio da bi bilo bolje da su govorili o staroslavenskim običajima. U svakom slučaju je neobično za jednu političku stranku da radi tribine. Nije li mnogo transparentnije poslati priopćenje ili organizirati tiskovnu konferenciju na teme koje smatraš relevantnima i iznijeti stav svoje političke opcije? Ovako se kao tribinu predstavlja u biti predizborni skup i, zbog toga što se pogrešno predstavlja, uvlači se druge, one koji nisu političari ili nisu pripadnici te opcije, u tu priču. To je razlog zašto nismo sudjelovali u raspravi niti iz publike. U obranu stanja u karlovačkim medijima nisu stali niti direktor i glavni urednik Karlovačkog tjednika i Hrvatskog radio Karlovca Matija Perković i Branko Obradović-Kina, koji su nazočili diskusiji.
Uglavnom, kada se već pomislilo da će s tom tribinom biti zaključena još jedna rasprava o jadnom stanju novinarstva u gradu, otvorena povodom zapošljavanja dviju mladih članica Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskom radio Karlovcu, pozitivno se o stanju u gradskim medijima posve neočekivano odredila – Jasna Plevnik. Što je poštovanu političarku, novinarku i publicisticu motiviralo da tako nastupi, odnosno kako je oblikovala svoj stav na ovu temu? Kada niti vlast ne može stati u potpunosti iza vlastite medijske politike, stala je ona. Nakon što se čak predsjednik Gradskog vijeća Grada Karlovca i najavljeni kandidat SKHDZ-a za gradonačelnika Damir Mandić ogradio donekle od afere i nakon što se rasprava počela premještati u arhivu, J. Plevnik zastupala je stavove koji ne bi smjeli ostati bez komentara. Da su poneki zaboravili razliku između dobrog i lošeg i da nameću društvu svoj partijski nihilizam, navikli smo, no da im odjednom, iz čista mira, štangu drži jedna od najdosljednijih kritičarki karlovačke vlasti predstavlja uistinu neugodno iznenađenje.
“Protiv sam marketizacije javnih medija jer kao takvi neće moći biti principijelni u službi građanima. Medij koji ne djeluje u interesu građana nije pravi medij. Imam vrlo pozitivna iskustva s karlovačkim medijima. Rade u teškim uvjetima”, kazala je J. Plevnik, nastavljajući se zalagati protiv privatizacije gradskih medija.
Po njoj, javni su, a samim time su – problemima unatoč – principijelno u službi građana? Privatni mediji to ne mogu biti ili mogu, ali teže jer služe kapitalu? Što je bolje – služiti kapitalu, podrediti se njegovoj logici, ili vladajućoj kasti, ostatku komunističkog načina djelovanja i promišljanja? Kako se može zanemariti da su upravo mediji u privatnom vlasništvu odigrali najvažniju ulogu u demokratizaciji, a i dalje igraju najvažniju demokratsku ulogu, dok su mediji u vlasništvu općina, županija, gradova i države uglavnom funkcionirali kao glasila vladajućih politika? Kakvi god bili komercijalni mediji, i dalje su u najvećoj mjeri nezavisni, što se ne bi moglo kazati za hrvatske medije u javnom vlasništvu. Načelno, tip vlasništva ne mora ništa govoriti o tome je li medij u službi građana ili nije. Mogli bismo baš i pretpostaviti da bi komercijalizacija ili marketizacija Hrvatskog radio Karlovca i Karlovačkog tjednika imala pozitivan učinak, ne samo financijski, nego i u pristupu sadržaju i uređivačkoj politici.
J. Plevnik navodi kako gradski mediji uglavnom korektno prenose priopćenja, a “jedan privatni portal” ne, nego ih začini svojim komentarima. Ako je to i problem, ne može se temeljem takvog iskustva risati čitava slika lokalne medijske scene, odnosno može se, ali tada prikaz neće biti valjan. Problem s medijima u javnom vlasništvu u Hrvatskoj je u tome što je hrvatsko društvo općenito premreženo stranačkim interesima, a to se prvenstveno očituje u takvim medijima. Treba li podsjećati na Vjesnik? Posljednja afera s HRK samo je grublji nastavak partijske prakse honoriranja pokornosti i podobnosti čime se razara prvenstveno ljudski kapital. Zadnje što HRK, čiji je krah ustanovila prije pet godina, jest to je medijska kuća u službi građana. No, sve je to toliko očigledno, da je potpuno suvišno bilo kome, a posebno gospođi Plevnik, objašnjavati.
“Žao mi je da u našem Karlovcu vježbaju i treniraju političku moć na najgori mogući način – osvetom, nepotizmom i zapošljavanjem diletanata, političkih ulizica i konvertita. Mislim da takva politika zapravo predstavlja glavni razlog zašto odlaze mladi Karlovca i nema nijednog programa koji može to spriječiti, ako se nastavi ovakva politika”, kazala je prije deset i pol godina J. Plevnik kritizirajući vlast.
Vlast i vladajuća praksa su isti ili još gori, a to se najbolje vidi na primjeru njihovog odnosa prema medijima. Novinari gradskih medija možda rade u teškim egzistencijalnim uvjetima, no za to su i sami odgovorni. Za više slobode se ne bore. Grad ih obilato dotira, a dodatno povećati prihode, a samim time možda i plaće, ih ne zanima ili nisu u stanju jer bi u suprotnome, unatoč paski politike, čitateljima uporno nudili privlačan sadržaj, ne nužno o politici. Ipak, očigledno tamo vlada nepopravljiva inercija. No, i sadržajnost ili besadržajnost tih medija je sekundarno pitanje. Ti mediji niti ne trebaju biti kritični. Suština problema je da se gradskim novcem financira stranačko glasilo, što gradonačelnik Damir Jelić uopće ne skriva, a i ne može sakriti, da nisu sve političke opcije jednako zastupljene, da se još jedna gradska tvrtka koristi u klijentelističke svrhe, da se time stvaraju građani prvog i drugog reda i da vlast radi sustavno na suzbijanju sloboda novinara i pasivizaciji građanstva.
“Nisu iskusni, no naučit će se poslu”, kaže J. Plevnik za djevojke zaposlene u HRK, od kojih je jedna bez ikakvog medijskog iskustva zaposlena na mjestu zamjenice glavnog urednika. O neobičnosti da potpuno neiskusna osoba uređuje gradski medij i daje zadatke i smjernice mnogo iskusnijima nije rekla ništa. Ne bi li urednik trebao biti najupućeniji u posao? Od koga će novinari učiti, ako su urednici neznalice? Normalno je da urednici uče novinarski posao od novinara? Možda je to nova metoda stjecanja novinarskih znanja i vještina – ranije su prvi novinarski zadaci bili izvještaji s tržnice i ankete, a danas je to uređivanje lista.
Prije deset godina J. Plevnik je upozoravala na to da HRK i TV4r djeluju u interesu vlasti. “Što se više približavaju parlamentarni izbori neki karlovački mediji postaju sve jednostraniji. To se odnosi na Hrvatski radio Karlovac, gdje se već dogodila prva cenzura u odnosu na opoziciju, te posebno na Televiziju 4 rijeke. (…)”, stoji u priopćenju kojeg je potpisala s Davorinom Belavićem i Vladom Benkom. Danas, kada je situacija ista ili možda još gora, ističe pozitivna iskustva. Da je netko drugi, manje bitan, iznio takve stavove, ne bi bili vrijedni komentara. No, J. Plevnik ipak predstavlja autoritet koji u ovom slučaju “lošim momcima” daje legitimaciju za njihove postupke.
Za kraj, po naputku “djeluj lokalno, misli globalno”, citirat ćemo što je predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama kazao novinarima u srijedu na svojoj posljednjoj tiskovnoj konferenciji u Bijeloj kući, kako bismo ilustrirali poželjan odnos vlasti prema medijima:
“Uživao sam radeći s vama. To ne znači da sam uživao u svakoj vašoj priči koju ste objavili, no to je poanta našeg odnosa. Ne biste trebali biti fanovi, nego skeptici, ne biste trebali biti hvalisavci, nego biste trebali baciti kritičan pogled na one koji su vrlo moćni i osigurati da odgovaramo onima koji su nas tu poslali. To ste i učinili, i to uglavnom fer, iako se ne slažem uvijek s vašim zaključcima. To što radite u ovoj zgradi čini da djeluje bolje – održava nas poštenima, tjera da radimo više, da promislimo radimo li ispravno i radimo li ono što birači traže od nas. Mnogo sam govorio o stanju naše demokracije. Za to su ključni slobodni mediji. Oni su dio onoga kako ova zemlja, ovaj veliki eksperiment samouprave, mora djelovati. Ne djeluje bez vrlo informiranih građana, a putem vas se informiraju o onome što se događa u hodnicima moći. Amerika i demokracija vas trebaju da ustanovite trag činjenica i dokaza, što bismo koristili kao temelj za rasprave koje naposljetku vode napretku. Nadam se da ćete nastaviti biti tako uporni u radu da temeljito obradite temu kako bismo moćni bili najbolja verzija nas samih, kao i kako bi naša zemlja bila najbolja verzija same sebe”.
