Popričali smo s predsjednicom karlovačke podružnice Hrvatskih laburista-Stranke rada i gradskom vijećnicom Snježanom Kirinić.
Oštra si političarka, strah i trepet političke čaršije. Mijenja li se to?
- Ne. Jezik je i dalje naoštren poput britve i dohvati svakoga tko zasluži. Nikad nisam kritizirala nekoga bezrazložno. S obzirom na situaciju u kojoj smo i s obzirom na političku čaršiju koju spominješ imam mnogo materijala za kritiku. Vode brigu o sebi i svojim interesima, a ne zanima ih kako građani žive i koliko im je teško.
Od same aktivacije u politici imaš oštar pristup. Gdje si ga “izbrusila”?
- Užasno me smeta nepravda. Ne mogu gledati kada vidim da građani teško žive, a politička elita se na građanima iživljava i ne mari za tegobe drugih. Dakle, isključivo nepravda uzrokuje oštrinu o kojoj govorimo.
S kakvim si se konkretno nepravdama susrela u životu?
- Imala sam dosta težak život. Najviše nepravde sam srela kada sam se prvi put zaposlila. Narednih 15 godina sam doživjela najviše nepravdi koje se odnose na radnička prava. Svjedočila sam iživljavanju “velikih gazdi” prema radnicima. Tu se može vidjeti slika društva i politike. Mogla bih o tome na inspekciji rada svjedočiti barem tjedan dana. Zbog toga sam i ušla u politiku. Svjesna sam da malo toga kao pojedinac mogu promijeniti, ali se mogu suprotstaviti nepravdama. Na sceni se tada baš pojavio Dragutin Lesar s laburistima. Tada sam radila godinu bez plaće. Bio je aktualan sindikalni referendum koji se ticao kolektivnih ugovora i tada sam se prvi put politički aktivirala.
Rekla si da si imala težak život. Možeš li nam ga opisati?
- Do rata smo, kao i većina, živjeli normalno i uređeno. No, po završetku rata su oba roditelja ostala bez posla. Sa 17 godina sam počela raditi da uzdržavam obitelj i da nas izvučem iz problema.
Roditelji se više nisu zapošljavali?
- Nisu se više mogli zaposliti. Nakon 40. godine života osoba je uglavnom nezapošljiva. Majka je radila u Pamučnoj industriji Duga Resa, a otac u ŽE-ČE-u. Znamo sudbinu tih tvrtki – osjetile su je tisuće radnika. Iz djetinjstva najbolje pamtim “rijeku” ljudi u 14 sati koji su se zadovoljni i sretnog lica vraćali kućama nakon što se oglasila radnička sirena. Postajem sve više svjesna da takve scene više nećemo vidjeti u našoj državi.
Gdje si sve radila?
- Zaista svugdje, svaki sam posao prihvaćala kako bih mogla platiti račune.
Imaš li brata ili sestru?
- Mlađeg brata kojeg je trebalo školovati i brinuti o njemu, obući ga, kupiti mu knjige. Naučila sam što je život i naviknuo me na izazove koje sam uspjela svladati i koji su me učinili ovime što sam danas.
Kako bi se opisala? Je li danas bolje?
- Naravno da jest. Ustrajnim radom i radom na sebi može se mnogo postići. Opisala bih se borcem za pravdu, borcem za obespravljene i za sve one koji se ne usude samostalno se izboriti za svoja prava.
Facebook je neka vrsta polujavnosti ili polutajnosti i sve češće je izvor vijesti. Novinari prate facebook, pa objavljuju tko je što napisao. Tako su neki portali obrađivali tvoju aktivnost na toj društvenoj mreži na kojoj nastupaš vrlo oštro. Pretjeruješ li ili ne poimlješ facebook kao dio javnosti, pa se opustiš?
- Facebook nije javnost. Pravi novinar zna svoj posao i neće ništa skidati s facebooka, nego će pozvati nekoga i zatražiti izjavu. Na facebooku se uistinu može nadrobiti svega i svačega. Na njemu vlada poluopuštena atmosfera. Ne sviđa mi se prenošenje izjava s facebooka, ne čini mi se to kao pravi novinarski posao. Novinar bi trebao postaviti izravna pitanja, a ne prenositi nečije izjave, jer se često osobe predstavljaju u lažnom svjetlu na facebooku, žele se prikazati boljima nego što jesu. Kada pišem na društvenim mrežama ne skrivam se. Ne sramim se ničega što sam napisala. Facebook mi je više ispušni ventil za zafrkanciju, crni humor, pa i podbadanja, no ne bih bila sretna da netko prenosi te izjave zbog toga što se radi o jednosmjernoj komunikaciji. Više volim intervjue.
Jesi li ikad srela Kolindu Grabar-Kitarović?
- Ne. Vrlo brzo prozrem laž, a laž najviše mrzim. Ne volim licemjere i prijetvornike, one koji glume da su bolji nego što jesu. S obzirom da građani nisu upoznati s onime što se skriva iza maske povjeruju u slatke i lijepe riječi, pa sukladno tome glasuju. Kada se zaista pokaže zloća – koju uočim mnogo ranije – ostali shvate zašto sam tako oštra bila, odnosno “zločesta”.
Kad bi se upoznala s K. Grabar-Kitarović…
- Ne želim se s njome uopće upoznati.
U redu, ali, eto, sretnete se u dizalu. Bi li ju tada oslovila kao Tulindu?
- Možda bih procijedila pozdrav zbog kulture. No, s takvim licemjerima i prevarantima se ne želim družiti niti s njima razgovarati.
Koja je razlika između Karavase i Karamrleta?
- To su crnohumorni nadimci koji se koriste u satiri. Stiv Cinik, primjerice, spominje Karamrleta. Facebook je zabava, crni humor, satira i jednosmjerna komunikacija.
U redu, postoje duboke političke i karakterne razlike između tebe i Karamrleta/Karavase, no postoje li takve razlike s nekime u laburistima?
- Ako su i postojali sukobi, izgladili smo ih s vremenom.
Jesu li laburisti konsolidirani? U kratko vrijeme su se izmijenila tri predsjednika. Koja je razlika između laburista i Socijaldemokratske partije?
- Jedina smo stranka ljevice i jedini se borimo za radnika u Hrvatskom saboru. Članstvo nije htjelo da laburisti budu ispostava SDP-a, što se umalo i dogodilo, pa su stoga izabrali novog predsjednika Tomislava Končevskog. Želi se zadržati svoj identitet, svoje politike i svoj način djelovanja. To može biti slično onome što radi SDP, no u nekim stvarima smo drugačiji. Iz samo njima poznatih razloga nisu nekada socijalno osjetljivi.
Zasvira li na okupljanjima laburista Zadruga, zabočki bend kojeg predvodi brat predsjednika stranke Krešimir Končevski?
- Ne znam za takve zabave.
To mi se odmah nameće kao očigledna prednost u tome da stranku vodi T. Končevski.
- Predsjednik Končevski je izuzetno pošten. Što obeća, učinit će.
Njegova prethodnica Nensi Tireli nije bila takva?
- Ne želim to komentirati. To pripada prošlosti.
Možemo li očekivati da laburisti podrže Ivana Vilibora Sinčića u njegovoj kampanji na izborima za gradonačelnika Karlovca?
- Ne.
Zašto?
- Jer se i ovdje radi o fasadi izgrađenoj na deložacijama i drugim akcijama. Zadnji istupi novinara Gordana Stojića govore mnogo toga. Bio je velik podržavatelj Živog zida. Odlazio je s njima i na deložacije, no kada je vidio što se iza svega krije vrlo otvoreno je reagirao i nazvao ih lažljivcima i licemjerima, te da su sve to radili radi prikupljanja političkih bodova. To je možda legitimno, no nije u redu prikupljati političke bodove na tuđoj nesreći, to mi se ne sviđa.
Nije li tu veći problem kontriranje pravosuđu?
- Slažem se. Sinčić je saborski zastupnik koji svojim postupcima zastupa to da se ne treba plaćati potrošnja električne energije, da se ne trebaju plaćati ostali računi i vraćati dugovanja. Na dosta deložacija se griješilo, jer su ovršeni imali druge nekretnine ili su zlorabili Živi zid. Najgore je što su same te akcije stvarale nove troškove za dužnike. Dugovi ostaju onome tko ih je pozvao.
Nisi baš fan Živog zida?
- Nikako. Ne volim licemjere.
Ta se stranka profilirala kao protivnik establišmenta. Jesu li se i laburisti tako profilirali?
- Nismo. Legalisti smo. Ne savjetujemo građanima da ne plaćaju račune ili da ostaju u kući koja je pod ovrhom. Ovrha se ne sprečava bacanjem pred policajcima, nego se pokuša zakonski spriječiti izbacivanje obitelji iz njihovog doma. Protivim se deložaciji iz jedine nekretnine, no nisam za to da se ne vraćaju dugovi. Tako i svi ostali mogu dizati kredite da kupe velik stan ili automobil, i računati da ne vraćaju dugove, jer će ih Živi zid spasiti.
Tako ja računam.
- Živi zid neće spasiti nikoga. Dugovi će ostati, nažalost.
Raširila se antikapitalistička demagogija, populizam. Jesi li za ili protiv kapitalizma?
- Voljela bih djelomice da imamo kapitalizam kakav imaju skandinavske zemlje. Socijalni kapitalizam ne postoji, no hrvatski se ne može nazvati kapitalizmom, nego neoliberalnim sustavom koji potpuno zatire čovjeka i njegovo dostojanstvo i onemogućuje mu egzistenciju.
Raduješ li se mogućnosti da radiš do 70. godine života?
- Naravno da se ne radujem tome. Protiv toga smo otvoreno nastupali, pisali smo i zakonske prijedloge, no u Hrvatskom saboru nas je bilo u prošlom sazivu samo šest, a 76 zastupnika je potrebno za usvajanje zakona. Zamjeram SDP-u što se tu nije angažirao. Svaka vlast uvijek štedi na najranjivijim skupinama. To je posebno nedopustivo za socijaldemokratsku stranku na vlasti.
Dignuti kredit s namjerom da se ne vrati i njime sagraditi petorokatnicu na Viru, te stvarati djecu da se dobije po djetetu tisuću eura je ostvariv egzistencijalni plan?
- Nikako. Populacijska mjera nije dati tisuću eura za novorođenče, nego osigurati radna mjesta i zaštititi žene na radnom mjestu, posebno trudnice. Često se žene degradira kada se vrate s porodiljnog dopusta. U Hrvatskoj se sve potiče osim rada, nažalost. To gledam svakodnevno, pogotovo kod malih proizvođača. Iz dana u dan malim obrtnicima posebice dolaze inspekcije i samo gledaju za što i koliko kazniti.
Inspekcije šalju drugi obrtnici, konkurencija?
- Ništa tu nije poticajno za proizvodnju i rad. Stoga se zaključi da je bolje ništa ne raditi i uzeti državi što je više moguće ili se iseliti u neku drugu zemlju, što je jedna od najstrašnijih stvari koja se događa.
Hrvatska je članica Europske unije. Granice su otvorene i očekuje se val njemačkih imigranata u Hrvatsku?
- Ne očekuje se.
Nije li moguća razmjena stanovništva?
- Jedina moguća razmjena je da im damo svoje mlade, a da njemački umirovljenici dođu ovdje. Nije loše da u turističkoj sezoni dolaze umirovljenici, no temelj svake nacije su djeca. Nacija koja stari i u kojoj se više ne rađaju djeca, odnosno država koju napuštaju mladi nema mogućnost za prosperitet ili opstanak.
Dakle, egzistencijalni plan koji sam iznio nema prođu?
- Nema. Dugovi se moraju vraćati. S bankama se može i pregovarati.
Nisu toliko zle?
- Nisu. Matematičar Toni Milun nudi sjajne savjete dužnicima. Sam je imao kredit u švicarskim francima i u pregovorima je uspio dobiti povoljnije uvjete.
Možda je bolje pregovarati sa švicarskom narodnom bankom?
- Banke u Hrvatskoj nisu isto što i banke u Europskoj uniji s obzirom na kamatnu stopu koju pravdaju našim kreditnim rejtingom. Hrvatska je članica EU, pa zašto onda ne bi vrijedile za banke kod nas isti uvjeti kao što vrijede u ostalim zemljama članicama? Ne može kreditni rejting biti opravdanje za visinu kamatne stope. No, raditi s bankama je kao s vragom tikve saditi.
U Brixtonu je, naravno, u uporabi britanska funta, ali i njihova lokalna valuta. Brixton ima vlastiti monetarni sustav kojim potiču lokalno gospodarstvo. Zamislimo da Karlovac uvede svoju valutu. Kako bi se zvala i likove kojih osoba bismo stavili na novčanice?
- S obzirom na karlovačku situaciju ne bih se usudila o tome raspravljati, jer bi taj novac brže nestao, nego što bi se pojavio.
Zar nemamo kvalitetne ekonomiste i političare?
- Da ih imamo, bi li Banija ili Kineska četvrt ovako izgledali? Biciklisti smo i jedan i drugi i vidimo na što grad liči.
Zanimljivo je da gradonačelnik Damir Jelić nije biciklist. Kad si ga vidjela na biciklu?
Gotovo nikad.
Biciklizam je jedno od važnih karlovačkih obilježja jer je grad takve veličine i konfiguracije terena da je izvrstan za bicikliranje?
- Slažem se. Predložila sam da se izrade biciklističke rute i uvrste u turističku ponudu. Imamo prekrasnu prirodu i šetnice, a i okolica je pogodna za biciklistički turizam. Zašto se to više ne iskoristi nije mi jasno. Pohvalila bih pročelnicu Upravnog odjela za investicije i europske fondove Grada Karlovca Marinu Grčić, jer se zaista trudi privući sredstva iz EU fondova i provesti projekte do kraja, no jedan čovjek ne može sve. Postoje turističke zajednice Karlovca i Karlovačke županije te Razvojna agencija Karlovačke županije “Karla” i voljela bih da se više potrude.
Možda bismo na novčanicu karlovačke valute mogli staviti lik čuvenog biciklista Ivana Levačića?
- Predložila bih možda Nikolu Teslu, koji je pohađao Gimnaziju Karlovac.
Ili, recimo, prikazati Teslu na biciklu? Zanimljivo je da je uklonjen stalak za bicikle ispred zgrade gradske uprave, a Grad i gradonačelnik bi trebali biti promotori vožnje biciklima kao načina života i mobilnosti.
- Slažem se.
Ove godine je 160. obljetnica Teslina rođenja. Kako vrednovati činjenicu da je živio u Karlovcu i tu se školovao?
- Tesla je bio građanin svijeta, i dao je mnogo tom svijetu.
Iako je bio Srbin.
- Da, u Karlovcu je, nažalost, i dalje prisutna diskriminacija po nacionalnoj osnovi. Prikrivena je, ali postoji. Prvo se gleda to. Često mi prijete jer stajem na stranu nacionalnih manjina, pa me prozovu komunjarom, jugonostalgičarkom, četnikušom, šalju me u Srbiju na traktoru, prijete da će me rasčerečiti, ubiti, silovati i slično.
Prijaviš li prijetnje policiji?
- Ozbiljnije da. No, nije me strah. Ne smatram da na društvenim mrežama ima hrabrih koji bi to učinili. Oni koji to pišu hrabri su samo nad tipkovnicom. Ljubitelj mjerenja kukuruza je prijetio i naslikavao se u ustaškoj uniformi, no kada je završio na ispitivanju na policiji plakao je kao malo dijete, tvrdio da je samo kolekcionar ustaških predmeta i da se samo šalio. Dakle, nije imao hrabrosti braniti što zastupa. Kukavice su u pravilu hrabre u čoporu i kada se skrivaju iza anonimnosti. Ružno je što pišu i nepismeni su – ne poznaju hrvatski jezik i latinično pismo. Ne znaju ništa iz opće kulture, a knjiga im je nepoznanica. Rječnik im je vrlo ograničen na dvadesetak uvreda i prijetnji. Izvan toga ne vide.
Nije li to dokaz da fašizacija društva, o kojoj se govori, nije ozbiljna, jer niti ti fašisti nisu ozbiljni?
- Fašizacija se potiče i može postati ozbiljna. Kada tisuće arlauču po glavnom gradu Hrvatske, viču “za dom spremni”, dižu desnicu, nose kokarde Mirjani Rakić, prijete društvu i neistomišljenicima je opasno. Posljednji primjer je onaj s glumcem Reneom Bitorajcem. Našao se na meti polupismenih pojedinaca koji su ga napali zbog satire te otkrili njegovu kućnu adresu. Kada se to dogodi stvari postaju ozbiljne, jer tada malo nedostaje do obnove logora u Jasenovcu i lova na vještice.
Nije li to malo paranoično?
- Nije. Vladajuća koalicija koristi takvu retoriku da zamaskira nerad i odvrati pažnju društva s lopovluka i uhljebljivanja podobnih. Misle da se neće ništa ozbiljnije dogoditi, no razne skupine koje veličaju ustaštvo po gradovima mogu postati opasne za društvo. Na svaki znak fašizacije treba reagirati kako se to zlo ne bi raširilo. Kada fašizacija uhvati maha, postaje nešto normalno, a to se ne smije dogoditi. U Drugom svjetskom ratu je pod ustaškim režimom počinjeno puno strahota, a žrtava je bilo mnogo i jer se nije na vrijeme reagiralo. Kada zlo uhvati maha, kada se raširi, može ugroziti društvo koje treba civilizirano funkcionirati. Sada je na djelu divljaštvo. Žalosti me da živimo u 2016., a da se ovakve stvari događaju. Kao da smo eksperiment u kojem se gleda do koje se faze može gaziti dostojanstvo čovjeka, radnika i obitelji bez reakcija.
Kome možemo sve to zahvaliti?
- Samima sebi.
Ili Boži Petrovu, koji je honorirao HDZ s takvom politikom?
- Niti Petrov ne bi to mogao da mu građani nisu dali glas. Opet dolazimo do licemjera, lažljivaca i fasade. Sve je divno i krasno naizgled, a ispod površine vlada nemoral. Tako društvo ne može funkcionirati. Građani su u tolikom očaju da će glasati za bilo koga tko obeća da će poteći med i mlijeko, što se nikada neće dogoditi. Ne postoji politička stranka koja može iz ovog gliba izvući Hrvatsku.
Niti laburisti?
- Ne sami. Čitavo se društvo mora angažirati i osvijestiti da se ne možemo postaviti na noge uz ovakve podjele. Moramo se osloboditi starih duhova i raščistiti što se smije, a što ne. Mora se utvrditi zajednički cilj, da se ostvari prosperitet. To moraju učiniti svi zajedno i ne se povoditi za svakime tko obeća da će ostvariti brda i doline. To je nemoguće. Jedino rad nas može izvući iz problema u kojem se nalazimo.
Propagiraš zajedništvo poput Predsjednice?
- Ne tako. Ona govori licemjerno. Potaknula je podjele, a kada je iz Sjedinjenih Država dobila packe, počela je sanirati štetu. Packe je dobio i ministar vanjskih poslova Miro Kovač, jer ga njegov američki kolega John Kerry uopće nije htio primiti. To govori vrlo jasno što svijet o nama misli. Na naslovnicama svjetskih medija navodi se da je Hrvatska država u kojoj se obnavlja fašistički duh. To je sramota. U 2016. godini spominjemo fašizaciju i ne preostaje nam drugo nego da propadnemo, jer je fašizam zlo koje razara. Jedino se iz ovoga možemo izvući radom.
Rad oslobađa?
- Oplemenjuje, recimo to tako.
Rad je otuđujući, što je ustanovio drug Karl Marx, i bolje je ne raditi. U Crnoj Gori sam upoznao starca bez dana radnog staža u životu. Za njega je sve supruga radila. On se super drži, a ima 90 godina, dok je žena na štakama, iako je mlađa. Naravno, ona nas je podvorila. Eto, pravi Crnogorac. Nije li to prihvatljiv model?
- Meni nije. Naučila sam raditi od malih nogu. Djetetu ne odgovara da odmah dobije motiku u ruke, no to čovjeka ipak učini boljom osobom, shvatila sam to s vremenom. Volim obrađivati vrt, uzgajati vlastitu hranu i voljela bih da je svatko u mogućnosti to iskusiti.
Uzgajaš li genetski modificiranu hranu?
- Ne, nego isključivo stare sorte koje su koristile naše bake.
Je li ikad postojala besmislenija vlast od ove hrvatske?
- To je brod luđaka.
Ovo politička praksa ne poznaje. Misliš li da će na jesen biti održani prijevremeni parlamentarni izbori?
- Vjerujem da hoće, jer se ovo stanje više ne može niti imenovati. HDZ, Tihomir Orešković, K. Grabar-Kitarović i Most nezavisnih lista uopće ne komuniciraju međusobno. Kada ne postoji komunikacija između nositelja vlasti i institucija, država ne funkcionira. U Saboru nema kvoruma. Kao da je sve ovo dio Monty Pythona.
Je li ova Vlada uopće predložila ijedan zakon?
- Mislim da nije. Koriste ono što je SDP-ova vlast pripremila ranije i izmišljaju toplu vodu.
Ako ikad pošalju prijedlog nekog zakona u Sabor, to će biti u obliku power point prezentacije?
- Za ovako nešto što se događa u Hrvatskoj nikad nisam čula. Zato se i pitam provodi li se nad nama nekakav eksperiment ili smo zaista postali toliko jadni da ne znamo bolje. Nije mi jasno kako nakon svih afera, pljački i lopovluka, iole inteligentna osoba može njima dati glas. Shvaćam da to rade uhljebi i rođaci, ali ne da to rade ostali.
Postoji raskorak između realnosti i ideala. Most je dobio svojih 19 ili 15 mandata na moraliziranju. Naravno da će uvijek biti korupcije. Praktičan problem mostovaca je što moraju održati status svetaca, što je nemoguće. S prvim mrljama im se u potpunosti urušava kredibilitet, koji je njihov jedini ulog.
- Isto se događa i sa Živim zidom. Nekidan su na Mreži bivši članovi teško optužili vodstvo te stranke da su lažirali sjednice skupština i potpise, što je kažnjivo. Kada bi članovi Živog zida postavljali pitanja o korištenju financijskih sredstava stranke, ne bi dobivali odgovore. Ne može se moralizirati, a sami raditi gluposti i sami se zakopavati. Sinčić i njegova buduća supruga su vodili i nekakvu udrugu koja je ugašena s dugovima. Pričaš, dakle, protiv banaka, a sam duguješ i ne ispunjavaš zakonske obveze. Dakle, kakav si legalist? Most se predstavljao kao mlada ekipa koja je riješila probleme u svojim lokalnim zajednicama. To je neko vrijeme padalo na plodno tlo kod građana, no kada se razgrnula zavjesa i vidjelo što stoji iza – skupina koja se oformila samo za to da ostvari saborske mandate.
I da si ukine povlastice?
- Ali ih HDZ navodno u tome sprečava.
Uvelike su mostovci promovirali stručnjake u politici. Je li psihijatar Petrov sada na stručnoj poziciji? Je li Vladi potreban psihijatar?
- Čini se da je Mostu potreban.
Isprva sam mislio da pomalo zajebava Metkovce s tom pričom, neizravno poručivao da im treba stručna pomoć gradonačelnika. Kada ćemo konačno utvrditi pojmove i postati društvo u kojem se zna o čemu uopće govorimo?
- Zato društvo mora postaviti smjernice. Što želimo? Koji su ciljevi? Ne valja se baviti nebitnim stvarima, a svime se bavimo osim onime što je bitno, a to je kako se izvući iz ove situacije. Kako će tek biti kada dođu dugovi na naplatu? Plašim se socijalnih nemira. Trećina Hrvatske nema za plaćanje računa i dostojan život.
Zašto je karlovačka oporba tako nemoćna?
- Uvijek ih preglasaju, pa se često javlja malodušnost. Trudiš se mijenjati stanje, predlažeš, ali se prijedlozi ne prihvaćaju. Vlada politika tko-jači-taj-kvači.
Koji su tvoji prijedlozi odbijeni?
- Uglavnom sam svoje istjerala do kraja upornošću. Odbijen je jedino moj prijedlog vezan uz lažne diplome. Da se uvedu urbani vrtovi se usvojilo. Bavila sam se problemom toplane i sada je bolja situacija i zbog toga. Mnogi su oslobođeni sudskih potraživanja plaćanja i Gradska toplana će morati snositi troškove koje će, u konačnici, opet platiti građani.
Je li Gradska toplana od osnivanja dobila jedan sudski spor?
- Mislim da nije, a plašim se da će još sporova izgubiti. Inatili su se i tjerali mak na konac, a sad će pasti i čitava ova priča s razdjelnicima. Mogli bi i oni koji su nametnuli tu prevaru građanima i kazneno odgovarati.
Gradska toplana je Hrvatsku energetsku regulatornu agenciju zatražila smanjenje cijene isporučene toplinske energije i povećanje cijene instalirane snage. To je učinila na kraju sezone grijanja.
- Toplana radi s gubicima i nastoji pokriti gubitke na svaki mogući način. Zato vjerojatno to čine, a opet na teret građana. Plašim se da ću opet na minus deset stupnjeva Celzija skupljati potpise. Nakon što su upropastili Toplanu, koja je u stečaj otišla s velikim dugovima, osnovali su Gradsku toplanu.
Vodovod i kanalizacija, primjerice, Inkasatoru plaća milijun do milijun i pol kuna godišnje za fakturiranje usluga građanima. Zašto?
- Postoji vjerojatno dogovor između njih kako da se što više okoriste. Nije im dobrobit građana na prvom mjestu niti njihove potrebe. Isključivo se gleda samo sebe.
Jedino obrazloženje koje ima smisla jest da se održi Inkasator kao tvrtka čija je jedina svrha zapošljavanje.
- Točno, jer svaka tvrtka to može bez problema odraditi za sebe. No, kažem, to su međusobni dilovi koji se ne mogu razvrgnuti bez većine u Gradskom vijeću.
Ne govori li se premalo o tome?
- Građani malo govore o tome, jer se plaše za vlastitu egzistenciju, a političari imaju nekoga tamo koga su uhljebili i slično.
Karlovac je u devet godina Jelićeve vlasti prosperirao, rapidno se razvijao. Koje plodove njegova rada smatraš najvažnijima?
- Ne primjećujem da smo se razvili. Radićeva ulica je sve praznija. Svako malo hrpa huligana napada građane. Fizički su nasrnuli na županijsku vijećnicu Anu Milašinović, laburisticu.
Naišla je na muškarca koji je urinirao u njezinom haustoru i tada i tamo ju je napao?
- Tako je. Jedan napadnuti muškarac je čak i preminuo. Nedavno se opet dogodio huliganski napad. Lani sam zahtijevala da gradonačelnik s policijskim načelnikom to riješi pod hitno.
U krajnjoj liniji, Mrga to može sam riješiti?
- Naravno, poput Supermena. No, vijećnica Milašinović i ja smo ismijane da smo histerične babe i što znamo o tom problemu, koji nije tako strašan. Nije, dok se ne dogodi povreda. Pokušale smo upozoriti na vrijeme, prije no što se zlo dogodi. Huliganizam se mora sasjeći u korjenu. Moje prijatelje s fakulteta koji su feštali na Korani netko je napao bez ikakvog razloga. Vozila sam ih po noći u hitnu medicinsku pomoć. Prebili su ih bejzbol palicama i drugim predmetima.
Tko?
- Riječ je o nekoliko skupina koje se dogovaraju da mlate građane, ne biraju koga. U slučaju vijećnice Milašinović napadač je bila osoba koja zlorabi narkotike. Sve to policija vrlo dobro zna. Neki od napadača su maloljetni, pa im se, kao, ništa ne može. Ako se za bivše države moglo uvoditi reda, zašto se sada ne bi moglo? Možda se ne želi ili nikoga nije briga.
Karlovcu je potreban Batman?
- Naravno, s Robinom.
Ne vidiš niti jednu zaslugu gradonačelnika?
- Zna lijepo pričati. Zamjerila sam mu kad je pokušao opravdati izvođenje plinskih boca na Savsku cestu u Zagrebu. Za to nema opravdanja.
Jesi li posjetila braniteljski šator na Savskoj?
- Nikada. Isključiva namjena mu je bila olakšati HDZ-u dolazak na vlast. Velik broj branitelja je dao zdravlje za Hrvatsku, ali nisu podržavali šatordžije koje su zastupali sebe i svoja prava. Mnogo je branitelja u teškom stanju i ako se netko želi doista boriti za branitelje, mora se takvima okrenuti. Mnogi branitelji su došli s fronta na svoja radna mjesta, odložili su pušku, a uzeli lopatu. Nekima su radna mjesta, nažalost, ugašena. Uglavnom, takve branitelje izuzetno poštujem i zahvalna sam im za sve, no prema drugima koji propagiraju svoje političke ideje koje ne drže vodu nemam poštovanja.
U toj politiziranoj situaciji je čak i Predrag Matić prikazan izdajnikom i dovodio se u pitanje njegov ratni put. Branioci dostojanstva hrvatskih branitelja nisu prezali od toga da jednog konkretnog branitelja u potpunosti liše braniteljskog dostojanstva.
- Točno. Svakog branitelja koji se s njima nije slagao su napali. Mijo Crnoja, koji je ministar branitelja bio svega nekoliko dana, je kanio izraditi registar izdajnika, što je izazvalo revolt koji je urodio osnivanjem takvog registra u koji su se mnogi upisivali. Kako možeš pljunuti baš na braniteljsko dostojanstvo svakoga tko je išao braniti svoj dom, samo zato što su neistomišljenici? Takvo ponašanje nije prihvatljivo. Način na koji funkcioniraju je izuzetno suspektan i njihovi motivi su isključivo političke naravi i isključivo za račun lovoljubne koalicije.
Za godinu dana će se održati lokalni izbori? Što će laburisti ponuditi Karlovčanima?
- Počeli smo raditi na izradi programa. Nadam se da ćemo moći osigurati hospicij s obzirom da je stanovništvo sve starije. O starijima se skoro pa nema tko više brinuti i potrebno im je mjesto gdje mogu biti zbrinuti. Vojarna Luščić je zapuštena i bilo bi dobro iskoristiti je da se napravi hospicij kako bi građani treće dobi imali osiguranu skrb i brigu.
I ne skrbi se za tu državnu imovinu.
- Pokušali smo stupiti s time u vezi s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom, no do njih je nemoguće doći. Tamo se nitko ne javlja na telefon. Valjda su kasta za sebe, država u državi. Na Luščiću bi se se moglo smjestiti starije koji bi tamo mogli pronaći svoj mir. Našem društvu će to biti potrebno, jer se mladi iseljavaju, a o starijima nema tko voditi brigu. Kod nas čak niti izbjeglice nisu htjele ostati. To više od svega govori o našem stanju.
Hoćeš li se kandidirati?
- Za gradonačelnicu neću. Moguće je da kandidiramo nekoga od laburista.
Hoćete li podržati za gradonačelnika Damira Mandića, predsjednika Gradske organizacije HDZ-a?
- Nećemo. Smatrala sam ga umjerenim, no razočarao me kada je poručio neistomišljenicima da se isele, ako im se tu ne sviđa.
Ispričao se.
- Jest, ali se napisana riječ ne može izbrisati.
Može – delete post.
- Da, na facebooku se mogu brisati postove, ali se ne može izbrisati ono što nam je u glavama i što uistinu mislimo. Izgleda da Mandić ipak nije umjeren.
A možda kandidat opet bude Jelić, jer mu izmiču sve funkcije na kojima se vidio.
- Zanimljivo, sad je Ivan Vučić rekao da će se kandidirati za predsjednika Županijske organizacije HDZ-a. Baš me zanima kako će to razriješiti s Jelićem koji je također najavio svoju kandidaturu. Poznato je da se Grad i Karlovačka županija ne ljube baš. Čini se da je i dalje opstala struja koju je nekada vodio Branko Vukelić i koja se još uvijek sukobljava sa Jelićevom.
