Draga obitelji, prijatelji, susjedi,
evo, danas smo se okupili da ispratimo našeg Dragutina Kampića kojeg smo svi od milja zvali Dragec i Trumba.
Što reći o čovjeku koji je rođen davne 1942. godine od majke Anke i oca Mile, kojega je kao dijete izgubio i nije ga se niti sjećao? Sva njegova ljubav bila je usmjerena prema majci koju je volio i spominjao do svoje smrti. Volio je Dragec bezuvjetno svoj Karlovac, svoj Rakovac i svoju Koranu gdje je kao dječak naučio plivati. S ponosom možemo reći da smo poznavali prvaka bivše države u plivanju 1960-ih godina.
S tugom se sjećamo i godina neimaštine kada su mu tuđi vrtovi bili jedina hrana, dok je majka Anka teško radila da bi prehranila njega i sebe, ali uvijek se znao na spomen mladenačkih ludosti veselo nasmijati, a i mi ostali zajedno s njim.
Ponosan je bio i na svoje godine rada u Jugoturbini – e to su bile posebne priče!
A onda je došla 1991. godina i odmah se priključio 129. domobranskoj pukovniji gdje je bio do zadnjeg dana rata na Turnju.
Kćerka Vesna, koju je dobio sa suprugom Đurđom, sa zetom Mihaelom, bila mu je radost i oslonac. Posjećivala ga je i provodila trenutke s njim. Dobio je unučad i praunučad, ali već je pomalo gubio životnu snagu.
Iznad svega, naš Dragec, Trumba, volio je svoju slobodu i “lauf”, kako je znao reći.
Godinama je dolazio na svoj omiljeni kapučino, ujutro, popodne i svaki dan tu su bili njegovi ljudi, tu su ga svi znali. Bio je dio nas osoblja Ugostiteljskog objekta “Centar” na tržnici i uvijek bio na raspolaganju, ako je nešto trebalo pomoći.
Znali smo te kobne srijede kada ga nije bilo u popodnevnim satima da se nešto događa. Otišao je tiho, u miru, u ranim jutarnjim satima – njegovo srce je zauvijek stalo.
Dragi naš Dragec, putuj, prijatelju. Znajući tebe znamo da ćeš tamo gore opet okupiti ekipu i nećeš biti sam. Nadamo se da će među njima biti Branko Rebić, Miladin zvani Kapica i Anđelko Bela, naša ekipa iz “Centra” koja nas je napustila, ali nisu zaboravljeni kao što nećeš biti ni ti. Tvoja obitelj, prijatelji i tvoji Karlovčani će te se uvijek rado sjećati i pričati o tebi.
Neka ti je laka ova hrvatska zemlja koju si toliko volio.
Počivaj u miru.
Falit ćeš nam, stari.
