Dvadesetšestogodišnji Leo Staković, Osječanin koji četiri godine živi u Karlovcu, u kratko vrijeme se prometnuo u jednog od najaktivnijih Karlovčana, a sada koordinira i Građansku inicijativu “ROKAJ” koja se odazvala na poziv Grada Karlovca građanima da sudjeluju u kreiranju gradskog proračuna za sljedeću godinu, no njihov prijedlog nije naišao na razumijevanje.
Kako ste to zamislili ostaviti gradonačelnika Damira Mandića bez telefona, pošte i prijevoza?
- Uistinu bi bilo praktičnije, ekonomičnije i odgovornije spram okoliša i građana kada bi se umanjili troškovi Ureda gradonačelnika na takav način. Uvijek je moguće koristiti bicikl ili pješačiti, poštu je uvijek moguće slati i elektronički, a telefonija se već preselila na Internet.
Zar mu ništa od toga ne treba?
- Daleko od toga. Postoje “ostali troškovi”, “drugi troškovi” i ostale “nesvrstane” stavke čijim je rezanjem moguće podmiriti druge možebitne potrebe.
Želite li da se gradonačelnik odrekne motornog prijevoza u korist sufinanciranja čuvanja djece u obrtima?
- Dobro si to sročio.
Jeste li mu u razgovoru ponudili kupnju bicikla?
- U razgovoru s gradonačelnikom?
Imali ste jedan u lipnju.
- Tada se gradonačelnik sastao s predstavnicama Hrvatske udruge dadilja. Bile su sretne što su uopće pozvane na sastanak. Građanska inicijativa “ROKAJ” nije pozvana. Pročelnica Lidija Malović je jedina iz Grada koja nas je kontaktirala, i to jednom kada nam je poručila da Grad neće i ne može uložiti u sufinanciranje boravka djece kod obrta, da je do sada u karlovačke vrtiće uloženo 93,7 milijuna kuna i da se planira ulagati još. Ne protivimo se tim ulaganjima. No, u ovome trenutku to nije dovoljno.
Što je inicijativa “ROKAJ”?
- Oblikovala se krajem proljeća i početkom ljeta. Ideja za njezino formiranje nastala je na jednom od roditeljskih sastanaka u obrtu za čuvanje djece “Tonček” u kojemu radim kao odgojitelj. Do tada nisam bio upoznat u potpunosti s tim problemom, odnosno koliko cijena čuvanja opterećuje roditelje.
Zašto bi porezni obveznici financirali boravak djece u privatnim vrtićima i u obrtima za čuvanje djece?
- Svi s prebivalištem u Karlovcu pune gradsku blagajnu. Želimo jednakost za svakog karlovačkog roditelja, a zasigurno ću i ja to postati jednog dana. Razgovarao sam s velikim brojem roditelja. Teško je opisati njihovu bojazan glede upisivanja djece u vrtić. Sva djeca rođena nakon 31. kolovoza do novog roka upisa djece u vrtić neće napuniti godinu života, što je prvi uvjet za upis. Roditelji takve djece su u prilično nesigurnoj situaciji. Kako da se netko opušteno, slobodno i sigurno u takvim uvjetima odluči zasnovati obitelj u Karlovcu? Grad se prilično kocka jer demografski trendovi nisu najbolji.
Što je gradonačelnik kazao u lipnju na sastanku s dadiljama?
- Po saznanju da su one već “dogurale” do sastanka, a posebice nakon što smo čuli da je bio neuspješan, odlučeno je da roditelji i obrti udruže snage.
Ako bi uvažio vaše zahtjeve, Grad bi sufinancirao roditelje, a ne obrte za čuvanje djece.
- Tako je.
Bi li obrti tada podigli cijene usluga?
- Ne bi. Štoviše, jedan od uvjeta gradskih vlasti je bio da obrtnici dodatno snize cijene, pa će tada tek možda Grad sufinancirati boravak djece kod obrta. Ekonomska cijena smještaja djece u vrtićima je nešto niža nego kod obrtnika, ali obrti imaju veće troškove. Većina obrta je u najmu prostora i isplaćuju se barem dvije plaće.
Cijena smještaja djeteta kod obrtnika je dvije tisuće kuna.
- Da. Govorimo o trošku najma, hladnom pogonu, režijama, čišćenja, hrane… Gradski vrtić ima glavnu kuhinju iz koje dolazi hrana u svaki objekt. U obrtima se ili samostalno pripremaju obroci ili se naručuje ručak iz lokalnog restorana. Cijena smještaja do dvije tisuće kuna je najniža ekonomska cijena koja omogućuje da se isplaćuje odgojitelju minimalna plaća.
Kakav je brojčani odnos odgojitelja i djece?
- Na šestoro djece ide jedan odgojitelj.
Jesi li dadilj?
- Jesam.
Primaš li minimalnu plaću?
- Primam. Zaista imam sjajnu poslodavku.
Bi li to što bi Grad sufinancirao smještaj djece u obrtima utjecalo na tvoju plaću?
- Ne bi. Roditelji plaćaju dvije tisuće kuna smještaja jednom djetetu. Zamislimo kako je onima koji imaju upisano više djece.
Je li to cijena od dvije tisuće kuna dnevno?
- Ne, mjesečno. To si ne može priuštiti svatko niti razmišljati dugoročno s time. Postoje u nekim slučajevima naputci liječnika da bi za dijete bilo dobro da bude u manjoj grupi. Postoji roditelji koji iz drugih razloga žele da im je dijete u manjem kolektivu, a ima i onih koji su na to prisiljeni okolnostima. Izvjesno je da će ono dijete koje je na čuvanju kod obrtnika jer nije dobilo mjesto u vrtiću prijeći s vremenom u vrtić. Niti obrti niti dadilje niti dadilji ne dobivaju ništa s gradskim sufinanciranjem smještaja djece u obrtima za čuvanje, međutim roditelji imaju priliku u tom slučaju, ako već dijete upišu kod obrtnika jer nema mjesta u vrtiću, ostaviti dijete kod obrtnika do početka školovanja. Obrtnici i odgajatelji kao njihovi radnici dobivaju u tom slučaju kontinuitet – ne mijenjamo “garnituru” djece svakoga ljeta i svake jeseni, nego dobivamo priliku raditi sustavno s djecom, a od toga najviše u konačnici profitiraju klinci. Njima je šok već kada je odgojitelj na bolovanju ili na porodiljnom dopustu. Zamisli koliki je onda šok djetetu promijeniti čitav kolektiv, izaći iz manjeg i ući u veći, promijeniti odgojitelje… Naravno da djeca “prežive”, ali to nisu pitanja oko kojih bismo trebali “razbijati glavu”.
Koliko bi, po vašoj zamisli, Grad sufinancirao smještaj jednog djeteta u obrtu za čuvanje djece?
- Sa 60 posto cijene. Tako je u drugim sredinama.
Sufinanciraju li u drugim sredinama boravak djece u obrtima za čuvanje?
- Sufinanciraju.
U kojim?
- Svi susjedi Karlovca. Više od 70 posto jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj to čini.
Sufinanciraju li boravak djece u obrtima za čuvanje u Lasinji?
- Prilično sam siguran da sufinanciraju. I dalje analiziramo, ali već sada mogu kazati da takve politike imaju općine iz naše neposredne blizine Barilović, Bosiljevo, Draganić i Netretić. Odnedavno to čini i Grad Duga Resa.
Tko još sufinancira boravak djece u obrtima za čuvanje?
- Općine Klinča Sela, Donja Voća, Maruševec, Vidovec… Od gradova to čine Zagreb, Split, Varaždin, Velika Gorica, Jastrebarsko, Sveta Nedjelja, Opatija, Koprivnica, Delnice, Malinska, Bakar, Kastav, Vrbovec, Ivanec, Lepoglava, Kaštela, a od 2022. to će raditi i Rijeka i Sisak.
Nije to niti blizu 70 posto gradova i općina u Hrvatskoj.
- Pa nije, nabrojao sam samo neke…
Pa nabroji sve.
- Ne mogu sada. Javnost će dobiti taj popis na uvid kada ga upotpunimo. Kao građanska inicijativa cijenimo partnerstvo s Hrvatskom udrugom dadilja. Prikupljamo zajedno i dalje podatke.
Koliko je djece povjereno obrtima na čuvanje?
- U ovome trenutku je 55 djece s prebivalištem u Karlovcu na čuvanju kod obrtnika.
Koliko je predškolske djece u Karlovcu?
- Nemam taj podatak.
Koliko je djece smješteno u vrtićima?
- Vrtići u vlasništvu Grada Karlovca imaju ukupno 350 mjesta. Postoji i privatan vrtić, Dječji vrtić “Tintilinić”, koji je popunjen, a opet nema mjesta za svu djecu. Grad Karlovac sufinancira smještaj djece u tom privatnom vrtiću baš zato što nema dovoljno mjesta u gradskim.
Koliko djece nije dobilo mjesto u vrtićima i jaslicama u Karlovcu?
- Prijavljenih ih je bilo 488 na posljednjim upisima u vrtiće, a u Karlovcu je ukupno 350 mjesta u gradskim vrtićima. Grad Karlovac kaže da je samo 44 djeteta ostalo bez vrtićkog smještaja. To može značiti da su uzeli u obzir i djecu koja su smještena u privatnom vrtiću, koji pak ne prima jasličku skupinu, što znači da opstaje problem upisivanja najmlađih, a oni čine najkritičniju skupinu. Razmišljamo i o svim roditeljima koji nisu niti prijavljivali svoju djecu za vrtićki smještaj jer djeca nisu navršila godinu života ili zato što roditelji imaju nestalne poslove. Svi teže pronalasku posla. Kako ga pronaći dok samostalno skrbiš o djetetu cijeli dan?
Koliko ih je podržalo potpisivanjem mrežne peticije vaš zahtjev da Grad sufinancira boravak djece kod obrtnika za čuvanje djece?
- U ovome trenutku više od osam stotina.
Do kada traje prikupljanje potpisa?
- Dok god ne budemo pozvani službeno na sastanak kod gradonačelnika.
Kada ste zatražili sastanak?
- U četvrtak 2. prosinca.
Jeste li dobili odgovor?
- Nismo.
Što ste konkretno predložili za savjetovanja s javnošću prilikom oblikovanja Prijedloga proračuna Grada Karlovca za 2022. godinu?
- Plan je bio ne uplitati medije, nego samo dati svoj prijedlog. S obzirom na to da se proračun, navodno, izrađuje transparentno i u savjetovanju s građanima, odlučili smo pričekati da otpočne taj postupak i da u njemu sudjelujemo. S obzirom na to da smo ponudili značajnu promjenu u odnosu na Nacrt prijedloga proračuna Grada Karlovca za 2022. godinu, očekivali smo da će nas netko pozvati na razmjenu mišljenja. Svoj smo prijedlog izmjene prve verzije proračuna podnijeli. Predložili smo da se odustane od izrade dokumentacije za izgradnju bazena na Luščiću, što je stavka vrijednosti milijun kuna, te da se smanje troškovi Ureda gradonačelnika za pola milijuna kuna. No, to čak i nije realna brojka. Milijun i pol kuna koje smo zamislili da se usmjeri u sufinanciranje djece u obrtima za čuvanje djece bilo bi realno samo ako bi svako to dijete bilo iz Karlovca. Obrti imaju ukupni kapacitet od 108 mjesta, a samo 55 djece iz Karlovca. Za sve druge klince koji su smješteni kod obrtnika taj smještaj plaćaju druge jedinice lokalne samouprave – općine Draganić, Netretić, Bosiljevo…
Dakle, u obrtima već postoje djeca sa sufinanciranim smještajem?
- Da. Baš je nekidan jedna obrtnica kazala da ima manje djece na čuvanju iz Karlovca no ranije. Kako je to moguće? Pa tako što su Karlovčani koji su joj povjerili dijete na čuvanje preselili u neku od spomenutih općina samo zato ne bi li one sufinancirale smještaj njihovog djeteta.
Nije li Karlovac grad prijatelj djece?
- Tako se reklamira, a odnedavno i kao grad mladih.
A djeca iz Karlovca u karlovačkim obrtima za čuvanje djece nemaju sufinancirani smještaj, za razliku od djece iz drugih sredina.
- Roditelji pričaju o iseljavanju iz Karlovca samo da bi im bio sufinanciran smještaj u karlovačkim obrtima za čuvanje djece.
Jesu li to da je Karlovac grad prijatelj djece i mladih su floskule?
- Te tvrdnje ne drže vodu.
Možemo li kazati da je riječ o floskulama?
- Možemo. Floskula je i kazati da je budućnost na mladima. Na kojim?
To ti reci kao predsjednik Upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske. Što s te pozicije možeš kazati o ovom slučaju?
- Kolege iz Upravnog odbora MMH mi daju punu podršku u ovoj aktivnosti. MMH je krovna organizacija mladih u Hrvatskoj i Europski forum mladih nas priznaje kao nacionalno vijeće mladih. Izrazito dobro surađujemo s brojnim drugim vijećima mladih iz čitave Europe. Okupljamo 72 organizacije civilnog društva, a taj broj raste. Djelujemo kao platforma za svaku tu članicu koja djeluje na svojoj lokalnoj razini, pa zajednički nastupamo pred resornim tijelom ili donatorom. Središnji državni ured je dodijelio, u odnosu na projektnu prijavu, prepolovljena sredstva putem famoznog natječaja za mlade, i to ne samo nama. Prepolovljen iznos je dobila i Udruga “IKS” iz Petrinje. Dakle, nemaju filtera – svima su srezali. Možda su to učinili ne bi li se pohvalili većim brojem podržanih projekata.
Kako ne znaš, ako si član Nacionalne radne skupine za provedbu dijaloga Europske unije s mladima?
- Ta skupina i dalje nije osnovana. Bio sam toga dio u prethodnom ciklusu provedbe europskog dijaloga.
Ali si član Savjeta za mlade Republike Hrvatske?
- Jesam. Misliš li da Savjet dobiva redovne informacije? To je posebno smiješna priča. Komunikacija je štura. Održane su do sada dvije sjednice, uključujući i konstituirajuću. Bez obzira što je uvećan broj predstavnika organizacija civilnog društva mladih i za mlade, i dalje nas je u tom tijelu osam u odnosu na dvadesetak tijela javnih vlasti. To je prilično neujednačen omjer.
Bio si član Savjeta mladih Grada Karlovca.
- I dalje sam.
Čemu služi ta institucija?
- To je savjetodavno tijelo Gradskog vijeća Karlovca. U drugom sam mandatu član tog tijela. Sada sam malo zadovoljniji djelovanjem no za prethodnog mandata. Ovaj saziv i dalje gradi svoju priču. Proveli smo istraživanje po pitanju stambenog zbrinjavanja, odnosno osamostaljivanja. Dobili smo od provoditelja istraživanja Ipsosa kvalitetne rezultate. Time smo detaljnije razradili ono što navodi Gradski program za mlade Karlovca za razdoblje od 2020. do 2023.
Stalno se provode istraživanja, izrađuju strategije i programi i tome nema kraja. Ima li konkretnih politika?
- Svaka se politika treba temeljiti na strategiji. Slažem se da imamo previše strategija kojih se nitko ne drži.
Jesu li roditelji koji su povjerili obrtima djecu na čuvanje mladi ili u zenitu života?
- Mladi.
Zašto Savjet mladih ne predloži Gradskom vijeću proračunsku izmjenu da se osigura sufinanciranje smještaja djece kod obrtnika?
- Savjet mladih je funkcionira drukčije od Gradskog vijeća. Potrebna je – većina.
Tko ima većinu?
- Ostavit ću to tvojoj mašti i mašti čitatelja.
Koji su sljedeći koraci inicijative “ROKAJ”? Koga ćete i kako “srokati”?
- Nadam se da ćemo “srokati” gradski proračun. Ne mogu otkrivati previše detalja, no sigurno je da nećemo odustati. Roditelji su “zapeli” i osjećaju da ne djeluju samostalno, nego organizirano. Računamo na prvi rebalans proračuna, a do tada na prikupljanje argumenata.
Tko je Karlovcu dao certifikat grada mladih?
- Udruga gradova.
Ima li Mreža mladih Hrvatske veze s time?
- Nema. Certifikat se zaista dobiva temeljem mnogo detaljno razrađenih kriterija, ali temeljem strategije i drugoga. Uskoro će drugi krug dodjele certifikata. To je i dalje priča koja se gradi i uvjeti će se provjeravati. To što netko ima strategiju koju ne primjenjuje nije odgovornost bilo koje udruge, pa niti Udruge gradova.
Imaš li kontakte sa studentima koji studiraju u Karlovcu?
- Baš sam nedavno razgovarao s dvije Slavonke koje su tu na petoj godini studija. Najčešća je primjedba, pa i njihova, na noćni život koji praktično niti ne postoji, ako govorimo o noćnim klubovima i sličnim mjestima za mlade. Zamjeraju i manjak informacija o sadržajima. To sam i sam primijetio po dolasku u Karlovac. Tako je nastao i karlovački karneval.
Je li zaživio?
- Drago mi je što je “zamro” zbog koronakrize. Nisam siguran kako bi se ta priča nastavila.
Zašto?
- Zato što je već na drugoj godini suradnja bila užasno otežana.
Koga s kime?
- Nas volontera iz Inicijative mladih “KAos” s Turističkom zajednicom Karlovca. Za drugu godinu je iz proračuna Turističke zajednice Karlovca predodređen isti iznos kao i za prvu, a već je tada bio nedovoljan. Mnogo toga muči mlade Karlovca. U pitanju su nesigurnost i nepovjerenje.
Što Karlovac pruža mladima?
- Mnogo zelenih površina, moderan studentski dom, Veleučilište u Karlovcu s kvalitetnim smjerovima i kvalitetnim sadržajem. Karlovac je bogat poviješću i znamenitostima. Usudim se kazati da su obrazovne institucije na području Karlovca među kvalitetnijima u Hrvatskoj, a isto je i sa sportskim klubovima. Daleko od toga da Karlovac nešto ne pruža, ali je velika nejednakost. Sadržaji ne dolaze dovoljno do izražaja. Nije li fer redovno izvještavati o zbivanjima?
Mediji se obavještavaju. Ne prate li mladi medije?
- Očigledno to nije dovoljno zanimljivo.
Postoji li problem s cinizmom mladih?
- Ima i toga.
Što je Udruga za društveni razvoj i neformalno obrazovanje “DrONe” i koja je tvoja uloga u tome?
- Tamo volontiram. Tu su udrugu osnovala tri izrazito sposobna pojedinca. Nedavno je proslavljen drugi rođendan. Okuplja prvenstveno mlade i usredotočuje se na rad s njima i kreiranje sadržaja i promociju neformalnih oblika rada. Upravo zaključujemo fantastičan projekt “Ofarbaj Karlovac” u sklopu kojega smo mapirali gdje u javnom prostoru, na ulici, postoji govor mržnje, okupili mlade u radionicama o rodnoj ravnopravnosti, odnosno neravnopravnosti, odnosno rodnouvjetovanom nasilju, zatim smo istu ekipu, pa i one koji su “uletjeli” kao ispitanici u istraživanju, angažirali da sudjeluju o osmišljavanju motiva koje ćemo naslikati ne bismo li prekrili izraze mržnje na ulicama… Ostvarili smo suradnju s Gradom Karlovcem. Povezali smo se s Volonterskim centrom “Istra” i Osječkom platformom, neformalnom inicijativom mladih. Doveli smo goste i osmislili zajednički plan. Prvo smo razgovarali uživo s predstavnicima lokalne vlasti, a potom smo im preporučili način sprečavanja nastanka govora mržnje.
Nakon toga je Grad Karlovac proslavio ratni zločin i muralom je proslavljen ratni zločinac.
- Provodili smo projekt kad je bila fama oko tog murala.
Jeste li predložili Gradu da proslavi ratni zločin?
- Nismo.
Zašto si se školovao za odgajatelja?
- Prvo sam htio upisati Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku, no tamo su me ocijenili suviše neozbiljnim. Tu istu školu su prošli svi iz Gradskog kazališta “Zorin dom” – Peđa Gvozdić, Lovorka Trdin, Vanja Gvozdić, Petra Cicvarić, Andro Damiš… Oni su svi ozbiljni, a ja sam neozbiljan. Kako se to nije obistinilo, upisao sam studij predškolskog odgoja. Nisam imao iskustva s djecom jer su moja braća nedovoljno mlađa od mene da bih ih morao čuvati. Taj sam studij upisao jer su na drugoj godini bili ponuđeni predmeti “Dramske igre” i “Lutkarstvo”. Nisam dana požalio. Pronašao sam se u svim predmetima pedagoškog usmjerenja, a rad s djecom me ispunjava. Imam dobru komunikaciju s klincima. Vjerujem da sam u odnosu na kolegice u prednosti baš stoga što nisam imao prethodna iskustva rada s djecom i što me ništa ne nagoni da im tepam. Imam prilično objektivan pristup djeci. Naravno, i mene raznježe s vremena na vrijeme, no u pravilu s djecom razgovaram kao s bilo kime drugim, što možda i jest ispravno. Taj se pristup pokazao dobrim.
Što si naučio od djece?
- Naučili su me strpljenju.
Zato strpljivo čekaš gradonačelnikov poziv?
- Jako strpljivo.
