Živimo u razdoblju u kojem se, razumljivo, sve više goji kult obilježavanja godišnjica. Iako ponekad primjećujem pretjerivanja, veliki sam zagovornik obilježavanja osobito jubilarnih datuma. Već sam davno bio impresioniran stihovima znamenitog engleskog pjesnika lorda George Gordona Byrona (1788-1824): „Pamtim datume, važni mi se čine, ne samo godina i mjesec, volim i dan da mi je znan“. Ti su stihovi nastali u vrijeme kada se prometovalo poštanskim kočijama pa se pjesnik, u vezi s povijesnim datumima, izrazio profinjenom metaforom. Za njega su datumi „’poštanske postaje’, na kojima se božica Sudbina „mijenjajući konje’ nadahnjuje za nova pregnuća“.
Svaki dan, po nekoliko puta, čujemo za neku godišnjicu. Svima je zajedničko da od zaborava čuvaju sjećanja, odaju priznanja, a mnoge pružaju priliku za nova pregnuća. Saznanja o vlastitoj prošlosti faktor su osobnog, zavičajnog, ali i nacionalnog identiteta. Zato imaju nezamjenjivu vrijednost. Osim godišnjica na kojima se komemoriraju osobe i važni događaji nacionalne dimenzije, među njima ima i onih koje se odnose na osnutak institucija prevažnih za povijest lokalne zajednice jer su i one komponenta u stvaranju identiteta. Jedna će se takva godišnjica, 70 godina od osnutka Gradskog muzeja u Karlovcu, dogoditi iduće godine.
Zašto upozoravam na ovu godišnjicu. Hoće li je naš muzej obilježiti? Dvojim u to jer, po mrežnoj stranici Gradskog muzeja Karlovac, za današnju Upravu i „ansambl“ (zaposlenike) iduće godine naš će Muzej biti star 118 godine! Na ovu sam pogrešku, na tvrdnju da je muzej osnovan 1904., ukazao prije 14 godina (svibanj 2007). Tada sam u „Glasniku“, godišnjaku Gradskog muzeja Karlovac, objavio članak „Koje je godine osnovan Gradski muzej u Karlovcu?“ Ukazao sam da se gradska Odluka o osnivanju muzeja od 18. prosinaca 1904., s obzirom da nije bila konzumirana, ne može smatrati validnom jer nije zasnovana na istini. Muzej u Karlovcu bio je osnovan tek 12. ožujka 1952. godine.
Moje upozorenje iz 2007. godine nije urodilo plodom. Naši su muzealci tvrdili da je Muzej iz 1904. neprikosnovena činjenica. Ipak, WEB stranica Gradskog muzeja Karlovac postepeno je mijenjana. U prvoj fazi , na moje upozorenje da 1904. Muzeja nema, kao iz inata ta se godišnjica tvrdoglavo brani nebuloznim objašnjenjem da je Odluka od 18. prosinca 1904. temelj karlovačke muzeologije pa bi muzej iz 1952, bio samo razvojna etapa onoga „osnovanog“ 1904., što je apsurdno, da ne kažem perverzno – nepostojeći muzej da je temelj muzeju osnovanom 1952. Međutim, posljednja intervencija na WEB stranici je razumna i u vezi s 1904. sada stoji formulacija „Gradsko zastupstvo iznosi mišljenje o potrebi osnivanja muzeja“. Iz ove se formulacije dade naslutiti da Gradski muzej Karlovac, konačno, napušta stajalište o postojanju muzeja 1904. godini. Za očekivati je da se traži „časni izlaz“ iz dugogodišnjih zabluda.
Osjećam se obaveznim objasniti kako se u promidžbi karlovačkog muzeja „pojavila“ 1904. godina? Kada je 1964. mladi, tek 12 godina star, Gradski muzej Karlovac objavio svoj prvi „Zbornik radova“ u skladu s tek započetom „modom“ isticanja povijesnih datuma, Uredništvo se odlučilo knjigu objaviti „U povodu 60. godišnjice objavljivanja gradske Odluke o osnivanju Muzeja“ u Karlovcu. Pozivanje Muzeja na datum donošenja Odluke bio je sasvim legitiman. „Problem“ je nastao kada je netko, ne znam za čijeg direktorskog mandata, niti koje godine, proglasio taj 18. prosinac 1904. danom osnutka tog muzeja. Bio je to nesavjestan čin jer predlagač nije provjerio što se poslije 18. prosinca 1904. dogodilo. Onovremeni tisak nije provjeren, čak nije niti konzultirana knjiga Marije Vrbetić iz 1989. godine „Karlovac na razmeđu stoljeća (1880-1914)” u kojoj, za kulturne prilike toga razdoblja, od muzeja iz 1904. nema niti „M“. Dogodilo se da je jedna informacija uzeta „zdravo za gotovo“ što govori o kompetenciji inicijatora.
Neovisno od iznesenog stajališta, na najnovijem muzejskom portalu stoji da 18. prosinca 1904. „Gradsko zastupstvo iznosi mišljenje o potrebi osnivanja muzeja“. Suvišno je objašnjavati da, za razumne, izražavanje mišljenja baš i nije povijesni događaj. Kako se nalazimo pred činjenicom da će se u ožujku iduće godine navršiti 70 godina otkako je donesena odluka o osnivanju Gradskog muzeja, evo prilike da se ispravi jedna velika nepravda i obilježi 70 godina Gradskog muzeja. Takvu priliku naš Gradski muzej niti Grad Karlovac ne bi smjeli propustiti.
Javljam se kao svjedok i iskazujem da kao osnovnoškolac, od 1943. do 1947., nikad nisam čuo da je u Karlovcu bio neki muzej. Učitelji i učiteljice su nas vodili na ruševine Starog grada Dubovac i pričali da je Grad kupio „Stari grad Dubovac“ da bi nakon obnove tamo bio postavljen muzej. Bio sam sedamnaestogodišnjak 1953. godine kada je iz kurije Zrinskih na Strossmayerovu trgu iseljena policijska postaja da bi se u tu zgradu uselio muzej. Godine 1954. bio sam jedan brojnih posjetitelja veličanstvena izložbe slika Vjekoslava Karasa održane u novootvorenoj zgradi i do danas čuvam katalog ove izložbe. Bio sam maturant i pratio otvorenja muzeja za građanstvo s četiri formirane zbirke – kulturna povijest, prirodoslovna, etnografska i razdoblje od 1941. do 1945. Na kraju, svoju sam radnu „karijeru“ započeo 1959. u Gradskom muzeju Karlovac kao tajnik. Bio sam, ako se dobro sjećam, sedmi zaposlenik. Prije mene, osim direktorice Ivane Vrbanić, zaposleni su bili savjetnik Zlatko Satler, čistačica, stolar i dva kustosa.
Vrlo uspješan početak tek osnovanog muzeja može se tumačiti time što je I. Vrbanić, kustosica i prva direktorica, bila osoba iz muzejskog okruženja. Prije dolaska u Karlovac, u Zagrebu je radila pod upravom Vladimira Tkalčića (1883-1971), legende hrvatske muzeologije, umirovljenog kao ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt. Doprinos I. Vrbanić razvoju Muzeje bio nemjerljiv i može ga se usporediti s rezultatima poznatih hrvatskih muzealaca toga doba, Ivicom Sudnikom u Samoboru, donekle i Krešimirom Filićem u Varaždinu, u gradovima kojih imena prvih gradskih muzealaca danas nose njihove ulice. Dok je tako u drugim sredinama, u Karlovcu, inzistiranjem na 1904. godini , uloga I. Vrbanić se omalovažava, a u povodu njezine smrti, 18. kolovoza 2014., umjesto da se barem polovina muzejske publikacije GLAS posveti razdoblju privih 20 godina postojanja Muzeja pod vodstvom I. Vrbanić, napisan je nepriličan nekrolog koji obiluje frazama, a činjenica o osobnosti prve ravnateljice – nema. Taj sam tekst doživio kao puku formu, otaljavanje posla, na neki način i izraz prezira prema prethodnicima koji su sebe ugradili u temelje Muzeja.
Neki je dan mladi kolega, povjesničar umjetnosti Matej Mihalić, u intervjuu iz ciklusa SpiKA, u kontekstu aktualnih karlovačkih konzervatorskih prilika rekao: „Sve što se zbiva leži na neznanju“. Za one koji misle da je pretjerao, obilježavanju 18. prosinca kao Dana muzeja, još je jedan primjer da je kolega u pravu, jer se odluka o osnutku Muzeja iz 1904. zasniva na neznanju.
*Izvor naslovne fotografije Gradski muzej Karlovac
