Kandidatu Socijaldemokratske partije Hrvatske, Hrvatske seljačke stranke, Narodne stranke – reformisti i Nezavisne liste “Naš Karlovac” Davoru Petračiću je prijećeno smrću, što je osuđeno sa svih strana političkog spektra i samim tim se, osim kontekstualno, to kazneno djelo depolitiziralo, barem do okončanja kriminalističke istrage i o tome ne bismo posebno razglabali, osim što bismo se na ovome mjestu pridružili osudama.
Usredotočili bismo se sada na političku puzzlu nastalu po održavanju izbora za Gradsko vijeće Karlovca koju treba složiti, a moguće je i odustati od slaganja pa da se raspišu novi izbori za karlovačko predstavničko tijelo.
Evo jedne ocjene koja će vjernom čitateljstvu, naviknutom na antihadezeovski diskurs, a u biti prodemokratski, na ovome mjestu, zvučati gotovo pa bogohulno – ako žele biti politički odgovorni i dosljedni vlastitim političkim načelima, Hrvatska demokratska zajednica i stranke lijevih koalicija zastupljenih u Gradskom vijeću Karlovca trebaju sklopiti koaliciju i/ili dogovor o suradnji. Svaka od tih političkih opcija koja bi makar ostavila otvoren prostor za suradnju s Domovinskim pokretom igrala bi nevjerodostojnu, neodgovornu i opasnu oportunističku igru. Ili, drugim riječima, SDP, Možemo i njihovi koalicijski partneri trebaju stati u zaštitu HDZ-a, sukladno vlastitim vrijednostima.
Domovinski pokret je politička stranka s najvažnijom agendom da deformira HDZ na karamarkovske postavke ili da razgradi centristički HDZ, a u svrhu promocije i primjene onih politika koje prevladavaju u Poljskoj i Mađarskoj, država u kojima se zabranjuju pobačaji, iz kojih se istjeruju učilišta i provode druge divne reakcionarne – eto jedne lijepe riječi iz marksističkog/revolucionarnog pojmovnika – politike. Režimi u tim istočnoeuropskim zemljama, na koje se ugleda DP, koji sada, dok je u opoziciji, zagovara razgovore, pregovore i dogovore, su prilično isključivi.
Kritika HDZ-a, posebno u Karlovcu, je dobrodošla, dobrodošla je i politika protiv HDZ-a i njegove tehnologije vladanja, ali ipak sve ima svoje granice – suradnja s DP-om je za svaku stranku kojoj je stalno do liberalne demokracije, bez obzira govorimo li o mjesnoj, lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini, po definiciji neprihvatljiva. HDZ je trenutačno najveća brana takvim političkim stremljenjima i utoliko sve druge stranke zastupljene u Gradskom vijeću Karlovca, što uključuje i sami HDZ, bi to trebale prepoznati i shodno tome djelovati. Svaki, pa i najmanji, uspjeh DP-a je neuspjeh HDZ-a i, što je još važnije – podriva liberalnu demokraciju u korist takozvane čiste ili većinske demokracije. Miroslav Škoro, predsjednik DP-a, nije jednom rekao da je demokracija naprosto – vladavina većine. Liberalna demokracija, pak, podrazumijeva vladavinu većine koja uvažava manjinu. Utoliko ne iznenađuje niti njihova skepsa spram srpske nacionalne manjine, što se vješto ili nevješto predstavlja kao kritika Samostalne demokratske srpske stranke i argumentacijom da je nužna reforma izbornog zakona čime bi se de facto nacionalne manjine lišile stečenih prava. Tu reformu vide tako da se dosadašnji model zamijeni “nizozemskim”, samo nismo baš sigurni da je u Nizozemskoj jedna nacionalna manjina u 20 godina svedena s 12,2 posto udjela u općoj populaciji na 4,36 posto, kao što je to slučaj sa srpskom manjinom u Hrvatskoj od 1991. do 2011. godine. Često se kritizira zastupnike SDSS-a da su u Hrvatski sabor izabrani s minornim brojem glasova, i to je, kao, problem, pa im se spočitava manjak legitimiteta i to se koristi kao argument za “reformu” izbornog zakonodavstva. Međutim, taj bi broj glasova zasigurno bio veći kada bi pripadnici nacionalnih manjina imali dvostruko pravo glasa, to jest kada ne bi bili primorani na izborima birati hoće li uzeti listiće za građanske izbore ili za manjinske. Depeovcima, naravno, da nije sinula ideja da se to ispravi na način da se manjinama da dvostruko pravo glasa.
Škoro je možda privatno mnogo ugodniji ili simpatičniji od većine hrvatskih političara, međutim pitanje je kakvu politiku vodi i za što se zalažu on i njegova stranka. Ponajmanje je shodno tome ovdje riječ o novoizabranim gradskim vijećnicima Alenku Ribiću i Danku Butali jer s obzirom na kratak politički staž predstavljaju političku zagonetku – razmatramo poslanje samog DP-a, odnos te stranke s drugim strankama i odnos drugih stranaka spram njih. Načelno, dobar čovjek može bit loš političar, dobar političar loš čovjek, što ističemo čisto jasnoće radi jer se nerijetko uočava da to mnogima nije jasno, mada je, naravno, upitno po kojem kriteriju vrednujemo je li netko dobar ili loš.
Ono što razlikuje DP od ostalih suverenističkih, antiglobalističkih i nacionalističkih stranaka u Hrvatskoj koji se protive konceptu otvorenog društva, poglavito Hrvatske stranke prava kao najpoznatije, jesu trenutačna snaga, moderna suverenistička ideologija i razrađen moderan suverenistički program, prilično jaka organizacija i donekle prilagođena retorika koja, da se ne lažemo, vješto ili ne, prikriva skepsu spram Srba, te, što je najvažnije, ambicija da usmjeruje, preoblikuje ili čak uništi HDZ kao najjaču političku opciju koja baštini liberalno-demokratske vrijednosti većine članica Europske unije i same EU. Njihova borba protiv nepotizma je podređena toj svrsi. Klijentelizam jest rak-rana Karlovca, no pitanje tehnologije vladanja nužno ustupa mjesto pred pitanjem kakav poredak u zemlji želimo. Voda, pa i obična čaša vode na mlin onima koji teže uspostavi poretka iz noćnih mora književnice Margaret Atwood s pozicije bilo kojih od ostalih opcija zastupljenih u Gradskom vijeću Karlovca i na bilo kojoj drugoj razini i grani vlasti predstavlja protuslovlje s njihovim osnovnim načelima. Svako, pa i minimalno osnaživanje legitimiteta takve opcije može imati po liberalnu demokraciju višestruko loše ishode.
Njihova antiklijentelistička politika je pak manjkave vjerodostojnosti s obzirom na političku povijest dviju najistaknutijih ličnosti Domovinskog pokreta u Karlovačkoj županiji, nekadašnjih istaknutih članova HDZ-a. Od depeoovskih vedeta ističu se nekadašnji direktor besmislene gradske tvrtke Inkasator, a sada referent za prodaju i nabavu – ako smo dobro shvatili po medijskim napisima kada je sa službenim automobilom obavljao DP-ovske poslove, to mu je radno mjesto – u gradskoj tvrtki Čistoća, blagajnik Nogometnog kluba Karlovac Vlatko Ivka. Istovremeno je bivao direktor tvrtke koja nema smisao postojanja i blagajnik uništenog nogometnog kluba i baš je tada Inkasator obilato NK Karlovcu davao i zajmio novac – tijekom 2010. i 2011. godine više od 400.000 kuna, a volio je sa službenim automobilom putovati i na more – blagajnik hoće ići na more – no valja notirati da je tada tvrdio da je troškove podmirivao iz vlastitog džepa. Tajnica i glasnogovornica Domovinskog pokreta Jelena Laić je također sklona nogometu otprilike u isto vrijeme pa je bila tajnik Nogometnog kluba Rakovac, a u isto vrijeme i predsjednica Vijeća Gradske četvrti Rakovac koje je taj klub također nesebično financijski podržavao. “Najzanimljiviji je slučaj iz ljeta 2010. kad je 23.07. preko Agencije za mobilnost i programe EU na račun kluba sjelo 28 tisuća kuna, a onda je ovlaštena osoba u NK Rakovac od tog novca u osam navrata između 26. srpnja i 9. kolovoza podigla 23 tisuće kuna. Ali na Murteru!”, stoji u članku Kaportala od 22. prosinca 2012. “Financijski pakao Gradske četvrti Rakovac u režiji HDZ-ove predsjednice”. U tom članku stoji da se lažno predstavljala kao predsjednica kluba i da joj je na 15 mjeseci zabranjen dužnosnički rad u nogometu.
U listopadu 2020. godine, nakon što je nacionalistički nastrojen napadač pucao na Banske dvore, premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković je prema DP-u proglasio – sanitarni kordon. „Ja to garantiram, oni nikada neće doći na vlast u Hrvatskoj zato što je njihova politička agenda dovela do ovakvih situacija. To je ključ i to treba vrlo otvoreno govoriti. To ću vrlo jasno govoriti kao predsjednik Vlade svaki dan ako treba, i u Saboru“, poručio je Plenković. Hoće li HDZ u Karlovcu moći prijeći preko takve izjave, pa ući u koaliciju ili tek sporazumijevanje koje strateški i dugoročno šteti samoj stranci?
Niti predsjednik Gradskog odbora HDZ-a, gradonačelnik i kandidat HDZ-a i Hrvatske socijalno-liberalne stranke Damir Mandić, niti Petračić u poslijeizbornim istupima nisu u startu otklonili mogućnost suradnje s DP-om. Upravo je nevjerojatno da je u sjedištu SDP-a u Karlovcu, u prisustvu dužnosnika regionalnog i lokalnog SDP-a, uopće moguće razmatrati tu suradnju kao mogućnost, dok je Mandić pak lukavije rekao, bez spominjanja te političke opcije, da je “suradljiv” i da valja pričekati kraj drugog kruga izbora. Pregovori o sastavljanju većine u Gradskom vijeću se i sada mogu voditi, no, naravno, tek će izbori za gradonačelnika pokazati tko i što može ponuditi kome za partnerstvo. Možda je upravo takav bezglavi oportunizam i uzrok, barem jedan od uzroka, gubitku vjerodostojnosti i padu potpore toj najvećoj stranci ljevice u Hrvatskoj. HDZ-u je situacija jasna – njima je DP, a ne SDP, najveća prijetnja. DP ne može za HDZ i SDP biti najpoželjnija, nego najnepoželjnija udavača, kako bi se izrazilo frazerski u javnosti.
Koje su dakle mogućnosti s obzirom na postojeći odnos snaga u Gradskom vijeću i na to da su dva vijećnika DP-a ključna za konstituiranje predstavničke vlasti?
,Jedna je mogućnost da HDZ i DP postignu dogovor, što bi bio udarac u temelj same stranke i voda na mlin iliberalnim političkim tendencijama u hrvatskom društvu jer je DP prije svega desničarski antihadezeovski pokret.
Druga je mogućnost da suradnju s DP-om postignu lijeve koalicije predvođene SDP-om i Možemo, odnosno jedna od tih koalicija, što bi opet bilo s obzirom na opće političke karakteristike i interese tih stranaka uskogrudno i štetno.
Treća je mogućnost da vijećnici izabrani na listi DP-a napuste tu političku opciju, postignu dogovore s drugim strankama i tvore većinu.
Četvrta je mogućnost da SDP, Možemo i HDZ zajedno ili u kombinaciji ova tri elementa konstituiraju većinu u Gradskom vijeću, što bi s obzirom na interese golog liberalno-demokratskog poretka bilo najodgovornije i u skladu s načelima tih stranaka iliti – da te stranke stanu u obranu HDZ-a, vlastitih načela i liberalno-demokratskog poretka. U tom bi se slučaju partneri međusobno kontrolirali, a onda bi skupa kontrolirali i izvršnu vlast, tko god je činio, jer, kako god okreneš, ovi izbori su napokon donijeli pluralizam u Karlovac i više nitko neće biti u mogućnosti bahatiti se kao što se HDZ bahatio svih ovih godina pa lani čak, unatoč opetovanom protivljenju niza aktera, protustatutarno dodijelio Nagradu Grada Karlovca, namijenjenu Karlovčanima, svećeniku iz Tomislavgrada koji ih je obnavljao na duhovnim obnovama po Buškom Blatu. Rizik te opcije je da stranke koje bi tvorile tu koaliciju izgube na vjerodostojnosti u općoj javnosti – kao, eto, isti su, vrana vrani oči ne kopa i slične narodne mudrosti i gluposti – no takva bi se koalicija dala argumentirati, a bi bila opravdana i dobrim projektima i razvojem, ako bi ga uspjela ostvariti.
Peta je mogućnost ne konstituirati većinu i ponoviti izbore za predstavničko tijelo.
Postoje i isključivo teoretske mogućnosti, ali njima se ne bismo bavili.
Petračić Mandiću, poučen iskustvom, ne vjeruje kada ovaj govori o kraju samovlašća/samovolje i početku razdoblja “suradljivosti”, kako to naziva Mandić, međutim ovi izbori su, tako se čini, ipak označili kraj jedne ere i povratak demokracije u Karlovac, Što bi donijeli ponovljen izbori? S obzirom na veličinu i organiziranost HDZ-a, te na poslovično slabu izlaznost birača, vjerojatno bi povratili toj stranci apsolutnu većinu.
Pitanje je sada vide li svi u Karlovcu, pa i HDZ, Plenkovićev sanitarni kordon i, ako vide, poštuju li ga.
*autor naslovne fotografije Mario Šimić