Ovaj serijal razgovora s Karlovčanima i o Karlovcu bio bi umnogome siromašniji bez razgovora s umjetnikom kojega ćemo teško pronaći u službenim katalozima, ali kojega svi Karlovčani poznaju. Stoga spikamo s Ovcom.
Kako je Miroslav Hudec postao Ovca?
- Glazbenik Sven Buić me tako prozvao. Išli smo u školu zajedno čak jer sam jedne godine bio loš u školi.
Pao si razred?
- Jesam.
Koju školu si tada pohađao?
- Osnovnu školu “Ivo Lola Ribar”. Ne mogu je zvati “Braća Seljan” jer se tada nije zvala tako. Ne mogu reći da sam odrastao u Domobranskoj ulici kada sam odrastao u Ulici Jugoslavenske narodne armije. Isto tako ne mogu igralište “Partizan” zvati “Sokolskim”.
Zbog frizure ti je dao nadimak?
- Da. Imao sam lijepu, dugačku i čupavu kosu. Odrastao sam s Dubravkom Delićem, kasnijim političarom i gospodarstvenikom. Kada je moj sin Velvet bio mali rekao je da skroz liči na mene.
I dalje ste fizički slični.
- Jesmo, mada bi bilo dobro da pusti kosu – bila bi lijepa frčkava. Snimao sam 1992. godine neki spot “Murderer is Alive” iliti “Ubojica je živ” u kojemu je Velvet glumio. Imam matricu tog spota na videokaseti i tu snimku treba prebaciti u digitalni format i objaviti. Radnja je takva da Velvet glumi dijete koje progoni četnik, kojega sam glumio noseći uniformu Jugoslavenske narodne armije. Isto tako, u spotu jedna žena visi na lancima i režu joj se sise.
Svoju umjetnost si upregnuo u svrhu hrvatske ratne propagande?
- To je bila kontrapropaganda. Nitko nije htio objaviti taj spot u kojemu četnik ubija dijete, a ženi režu sisu, te se ujedno pojavljuje s riječi murderer slika Slobodana Miloševića s Gazimestana. Novinar Mladen Muić je rekao da je spot odličan. Nudio sam Danieli Trbović, koja je tada vodila emisiju “Hit depo” na Hrvatskoj televiziji, da objave video, ali je rekla da je nezamislivo objaviti spot u kojem se pjeva “I love Milošević”, “Volim Miloševića” u prijevodu. Za scene ubijanja Juraj Novoselić – Kuzma svira kolo. Taj spot je izradila naša grupa “Carlstadt Neu”, to jest “Novi Karlovac”.
Tko je činio tu grupu?
- Pokojni Josip Mlinac i ja.
Zašto si pao razred?
- Nisam htio ići u školu.
Koji razred si pao?
- Sedmi.
Imao si mnogo izostanaka s nastave?
- Da. Nisam htio odlaziti u školu, pa me moj otac Stanislav Hudec ispisao. Kada sam krenuo u prvi razred, stari mi je obećao kupiti bicikl. Sestra Biserka, danas udano Bursić, je bila starija dvije godine, a s pet godina sam znao čitati bolje od nje. Kada sam upisao školu htjeli su me prebaciti na polugodištu u drugi razred jer sam znao gradivo iz trećeg. Prošao sam sve s najboljim uspjehom, a stari nije kupio bicikl.
Nije kupio?
- Nije. Stari je radio u DIP-u Karlovac, a stara u Karlovačkoj industriji kože, a to su bile tvrtke za kurac. I, normalno, peti razred sam prošao s ocjenom 2, a bicikl sam ukrao.
Vrlo rano si izgubio povjerenje u instituciju?
- Ne, u tatu.
Pa i on je institucija.
- Točno. S pet godina sam ministrirao, sa sedam sam se pričestio, a s devet firmao, dakle dvije godine prije no što je trebalo. Bio sam wunderkind. U biti je baka Fanika Hudec bila kuharica svećeniku. Sestra i ja smo znali za ljeta mjesec dana biti kod bake, a mjesec kod djeda Josipa Hudeca jer su bili rastavljeni. Volio sam ministrirati već u šest sati ujutro dok se Nova Rača još nije razbudila. I dalje u sebi nosim mirise župnog dvora, a mirisi su temelj za psihoanalizu. S 12 godina života sam odjebao sve – i starog i sve ostalo. Pop mi je jebao baku. Sve kuharice popova su njihove žene, to vidiš i iz prakse u Karlovcu.
Ne vidim.
- Bila je neka frka u Rečici glede toga. Tamo su se dva popa i potukla usred mjesta.
To si vidio?
- Nisam. Rekla mi je…
Aha, to su rekla-kazala saznanja?
- Oke, slažem se. Kome ćeš danas vjerovati, teško je i sebi. Vjeruješ li sebi?
Još sebi vjerujem. Prema kome biti iskren, ako ne prema sebi?
- Najgore je biti neiskren prema samome sebi. Samoga sebe sam psihoanalizirao, a to se treba raditi u razdoblju između 21. i 28. godine života. Kako ćeš letjeti s bagažom?
Ipak si završio osnovnu školu?
- Jesam. Otac me ispisao iz sedmog razreda da ne izgubi pravo na dječji doplatak, a kasnije sam krenuo u razred sa Svenom. Bili smo dobra ekipa.
Jesi li postao bolji učenik?
- Nisam.
Upisao si fakultet. Morao si imati ocjene za to?
- Platio sam izvanredni studij.
Koju si srednju školu završio?
- Tehničku u Karlovcu. Školovao sam se za kovinotokara. Rekao sam starom da me upiše u koju god hoće školu, a sam sam znao da neću to raditi u životu. U prvom razredu sam imao 370 neopravdanih i više od pet stotina opravdanih izostanaka iz škole.
Što si radio kada nisi išao u školu?
- Šetao sam. Kada sam u sedmom razredu prestao odlaziti na nastavu, a stari za to nije znao, odlazio sam u Zagreb. Išao sam u Ljubljanu kupiti ploču “American Pie” Don McLeana. Preko Rijeke sam se vratio do 14 sati u Karlovac.
Kako si putovao?
- Vlakom.
Tko ti je kupio kartu?
- Ma imao sam za to. Svoju prvu plaću sam zaradio 1968. godine slažući parkete u DIP-u. Sjećam se da je plaća bila oko 35.800 dinara. S tom plaćom sam u Zagrebu kupio rifle koje sam nosio do 1976. – imale su 45 zakrpi. S time sam riješio problem vlasništva i materijalizma – kupio sam hlače, ali poslije nisam bio šminkerski raspoložen već sam postao frik. Dobra je ta frikovska teorija.
Što podrazumijeva?
- Podrazumijeva sve što ima veze s 1968. godinom.
Jesi li hipi?
- Ma ne znam – ja sam Ovca. U društvenom pogledu sam anarhista, a u duhovnom zen-budist. To je dobra kombinacija.
Postao si anarhist s osam godina kada si izgubio vjeru u oca kao instituciju?
- To je možda bio početak. Inače sam jako puno čitao. Knjižnica je nekada bila gdje je sada poslovnica Privredne banke Zagreb na Kupi. Knjižničarka me jako voljela i dala mi je po trideset knjiga – doma sam nosio po dva cekera posuđenih naslova. Čitao sam po knjigu dnevno. Pročitao sam sve što je bilo u knjižnici. Prva ozbiljnija knjiga koju sam uzeo bila “Sjenke u raju” Ericha Marie Remarquea. No, uzeo sam beogradsko izdanje. Srbi su to preveli kao “Seni u raju”. Čitavo vrijeme sam čekao kada će se pojaviti taj Seni i pokušavao dokučiti tko je uopće taj Seni. Naposljetku sam skužio da moram iznova čitati knjigu.
Kako su tvoji roditelji gledali na izbjegavanje škole i opsesivno čitanje?
- Dok je trajalo razdoblje kada sam očekivao bicikl, bili su dobri odnosi između nas.
To je već u drugom razredu osnovne škole propalo?
- Ne, u četvrtom – trebao sam četiri razreda proći s odličnim uspjehom.
Dakle, s 12 godina si došao na put anarhizma?
- Tada je bila prijelomnica. Bio sam dobar s Davorom Strukanom – Dacom. Sreo sam njegovog oca Ivana. Sjeli smo nešto popiti. Kada je shvatio da sam Stankov sin, rekao mi je da je radio s mojim ocem u Jugoturbini i da je moj tata dobio otkaz jer je ukrao kuglager da meni napravi romobil. Kužiš? Prije nego sam krenuo u školu je dobio otkaz jer mi je htio napraviti romobil! Kada nisam dobio bicikl odjebao sam ga maksimalno – izgubio sam povjerenje u njega.
Jednostavno nije mogao.
- Nije. Kužio sam ja to. Riješio sam taj problem autopsihoanalizom. Uglavnom, u dobi od tridesetak godina sam saznao za taj romobil. Kak’ je to genijalno!
Narušili su se tvoji odnosi s roditeljima?
- Definitivno. Jedno vrijeme sam čak bio pola godine u popravnom domu na Baniji.
Jesi li se bavio kriminalnom?
- Radili smo sranja. Provalili smo u neki kiosk.
Jesi li se ikad pomirio s roditeljima?
- Jesam. Krenuo sam u svoj život i više se nisam vraćao. Znao sam boraviti u Karlovcu po šest mjeseci bez da se javim starcima. Imali smo na Žumberku komunu i taj novi svijet kojeg smo oblikovali mi je bio važniji od starog.
Koliko si bio star kad si osnivao komunu?
- Imao sam 23 godine. To je bilo 1979. Osnivao sam je s Miodragom Samardžijom – Čudijem i Nevenom Mileusnićem – Čangom. Imali smo kose do pola guzice i brade. Došli smo u selo gdje je jama Jazovka. Objašnjavamo mještanima da tražimo kuću za kupiti, kadli dolazi neka baka od osamdesetak godina i upozorava nas da su partizani jučer prošli ovuda prema Sloveniji. Mještani su na to zakolutali očima. Mislila je da smo četnici. Našli smo predivno mjesto. Zimi bismo se goli sunčali.
Što podrazumijeva komuna? Što ste radili? Koliko je to uopće trajalo?
- Dvije ili tri godine. Poanta je dijeliti sve s drugim.
Što ste proizvodili?
- Radili smo keramiku, cure makrame…
Koliko vas je bilo u komuni?
- Šestoro. Bila je neka rupa tamo u kojoj su se ustaše sklanjali, a koju smo prokopali, i to je prva spilja u koju je zašao Igor Jelinić, danas cijenjeni speleolog. Nikad nismo imali alkohol u komuni i vodili smo lijepe rasprave. Slušala se glazba i radilo se. Bilo je to vrlo kreativno razdoblje.
Koja je bila ideološka potka komune?
- Šezdesetosma, anarhizam, ekologija…
Zašto se raspala komuna?
- Tako je moralo biti, da je bilo suprotno ne bi bilo mojih sinova Velveta i Doriana. Odradio bih taj put opet da moram, na isti način, bez obzira što sam bio do grla u govnima. Važno je kretanje budućnosti, i na to se može utjecati, ali prošlost ne možeš mijenjati. Najgore mi je kada mi se netko požali na svoje ranije postupke. “Da si tada krenuo drugim putem, ne bi dobio lijepu djecu. Nemoj to radi njih više ponoviti nikada”, odgovorio sam tako jednom prijatelju. Nije mi žao ničega. Bili smo, kronološki, četvrta ili peta komuna u Jugoslaviji. Razumijem potrebu traženja boljeg svijeta.
Što je Kugla glumište?
- To je bilo vjerojatno jedno od najvećih svjetskih eksperimentalnih kazališta u svoje doba.
Kakve veze imaš s time?
- Družio sam se s njima tih godina u Zagrebu. Živio sam tamo od 1980. do 1983. godine.
Tko je činio to glumište?
- Ta ekipa vezana za Novi val u popularnoj glazbi uglavnom.
Kakve predstave su radili?
- Avangardne. Srećko Šestan me znao pozivati da se priključim Gradskom kazalištu “Zorin dom” u kojega je tada vodio kao ravnatelj, ali sam odbio jer se ne mogu nakon Kuglinih predstava samozadovoljavati na takav način. Poštujem glumca Peđu Gvozdića i ono što karlovački glumački ansambl radi, ali je većina njihovih predstava meni odrađena.
Jesi li sudjelovao u Kuglinim predstavama?
- Nisam. Trebao sam u jednoj za koju je Dunja Koprolčec Burić 1981. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama dobila Orlanda, pa su se svi glumci bunili jer nije bila profesionalna glumica.
Darko Rundek je bio dio Kugle?
- Postojao je Kugla bend u kojemu su svirali članovi Haustora i drugih bendova. Čudi, Šilo i ja smo trebali napraviti bend Deep Throat.
Što si svirao?
- Gitaru. I sad si izrađujem jednu. Nikad me nije veselilo doslovno “skidanje” pjesama – sviram sebi. Nije mi nikada bilo do slave. Imam svoje prebačaje i realizacije koje ostvarim. Sve što uradim arhiviram i idem dalje. Nedavno sam razmišljao o Multimedijalnoj grupi “Kretanja” koju sam 1984. godine iznjedrio. Ušli smo u lončarsku kuću u Haulikovoj s namjerom da tamo napravimo prvi nezavisni kulturni centar na Balkanu. Zbog toga smo s njima ušli u klinč.
S kime?
- Nudili su mi tri puta da uđem u Hrvatsku demokratsku zajednicu, pa da ću sve dobiti. prve sam ih odjebavao. Takav sam. Nitko na ovom svijetu me ne može kupit, a nije mi ni važno to. Važno mi je biti sretan. Možeš li biti, ako se prodaš?
S obzirom da se nisi prodao, sretan si?
- Rijetki su sretni poput mene. Većina nije sretna.
Nemaš unutrašnjih protuslovlja?
- To rješavam kreativno. Kreativni kaos moraš imati. Lani sam doživio nešto neočekivano i nekontrolirano što vrijedi. Stala je jedna predivna cura ispred mene i zaklonila mi pogled na bilo što drugo i bilo koga drugog, da bih nakon nekoliko dana shvatio da je to muza. Nema ničega ljepšeg u životu za kreativca nego sresti muzu.
Tko je bio u grupi Kretanja?
- Tihomir Horvat – Tamba, Tomislav Bradač – Toc, pokojna Vesna Čulig i Davorin Strugar – Dac. Postojao je odbor za revitalizaciju Zvijezde u čijem smo radu sudjelovali. Dva puta smo rušili dimnjak na toj kući. Bilo je baš divno.
Do kada je to trajalo?
- Do 1989. godine.
Tad nije bilo HDZ-a na vlasti.
- Ma prešli su oni svi 1990. u HDZ. Vodili smo galeriju i organizirali izložbe. Imali smo rejting narkomana i htjeli su nam oduzeti kuću, no zaštitila nas je Marija Vrbetić – Maca koja je rekla: “To su moji dečki”. Ipak su nas “vozali” – obećali bi kredit, pa ga ne bi dali, i tako par puta.
Kako ste ušli u tu kuću?
- Sklopili smo ugovor s Gradom.
Niste skvotirali prostor?
- Nismo – sve je bilo krajnje zakonito i u suradnji sa svim eminentnim stručnjacima za zaštitu spomenika kulture. Arhitekt Marijan Vejvoda nam je pomogao, a arhitekti s ljubljanskoga fakulteta su dolazili razgledati što to radimo. Za mene je to bilo ostvarenje sna. Najvrednije u životu je naučiti ostvariti san. Isto je bilo s osnivanjem komune. Izgleda da život ima više snova.
Koje sad snove ostvaruješ?
- Nemam previše snova vezanih za društvene akcije. Stalno su mi prigovarali da sam previše nabrijan za društveni boljitak. Osnovao sam bio Karlovačku ekološko-kulturnu stranku, ali je i to kratko trajalo. Hrvatska socijalno-liberalna stranka, inače, nije najstarija stranka u Hrvatskoj nego je to Transnacionalna radikalna stranka – bilo nas je 132 člana i to je prva demokratska stranka u Hrvatskoj. Zvali su me na osnivanje HSLS-a i HDZ-a, ali se nisam odazvao jer sam već imao stranku.
Zašto si osnovao KEKS?
- Zato što mi je bitna lokalna razina. Karlovac je propao jer su naši lokalni kreteni slušali kretene iz Zagreba – takvi su uništili ovaj grad. Treba odjebati Zagreb. Kakve veze ima premijer s Karlovcem? Treba odjebati sve koji nam se miješaju u naš grad. Sve me ulice i parkovi znaju, a možda ima pokoja klupa na kojoj nisam ljubio.
Zašto si nazvao sinove po rock bendovima?
- Vjerojatno sam bio najveći obožavatelj Velvet Undergrounda i Lou Reeda, a s Massimom Savićem, koji je tada vodio bend Dorian Gray, sam bio prijatelj. Na počecima tog sastava sam bio na svakoj njihovoj probi i na svakom njihovom koncertu.
Okućio si ga i nahranio?
- Nekih sedam dana je bio izgubljen, potišten. Čak se htio vratiti doma i raditi u rudniku. Dao sam mu ruku kad je bio na dnu. Nismo se vidjeli od 1985. godine. Imali su koncert tada u Hrvatskom domu. Rekao je da ga pričekam u svlačionici. S mnogim bendovima sam znao biti u svlačionici, a s njima posebno. U međuvremenu je glazbeni urednik i kritičar Dražen Vrdoljak doveo nove glazbenike u bend. Uglavnom, ušao sam u svlačionicu. Radio sam u Jugoturbini i znam kakav je osjećaj kada u 14 sati pereš ruke šutke i jedva čekaš da ideš doma.
Tako je bilo u svlačionici Dorian Graya?
- Da, jebote. Ušao sam i pozdravio. Minutu sam čekao, otišao i više se nikad nisam javljao. Massimo je, inače, u redu.
Po kojem bendu bi nazvao dijete kada bi dobio novo?
- Misliš da bih mogao dobiti? Nemoj čarati…
Ne znam radiš li na tome.
- Dao si mi misliti… Glumac Zvonimir Rogoz je dobio dijete kad je premašio 90. godinu života.
Clint Eastwood je nedavno proslavio 90 godina i kaže da ne zna koliko ima djece.
- Dobar hakler. Kada sam živio u Zagrebu, stanovao sam u Brozovoj. Tamo je bio dućan u kojem sam se sretao s Rogozom. Glumio je u prvom hrvatskom porniću – umjetnik Ivan Ladislav Galeta ga je iskopao odnekud. Genijalan je – traje pet minuta. Čini mi se da je glumica bila Bela Krleža.
Kako si upoznao Vlastu Delimar?
- U dobrim sam vezama s tom scenom.
Tko je najveći umjetnik s kojim si radio?
- To bih vjerojatno bio ja. Po pitanju suradnje, vjerojatno bi to bio Dinko Neskusil. Vlastu sam sreo na Laibachu u Zagrebu prije tri godine.
Primjećuješ li kod novih generacija igru konvencijama? Jesu li nove uklopljene u poredak?
- U svakom naraštaju postoji postotak onih koji jesu za nešto. Teorija i povijest umjetnosti su bitni. Nudim klincima literaturu o sovjetskoj avangardi. Da nije bilo onih prije nas, ne bi nas bilo. Ne moraš ih voljeti, ali moraš poštovati. The Rolling Stones su najveći bend svih vremena jer i dalje traju, mada ih osobno nisam previše volio. Umjetnost ima svoju društvenu funkciju, a to je da konzumenta dovede do promišljanja koje će ga odvesti na viši nivo svijesti. Ostalo je izdrkavanje.
Po čemu je opjevana generacija iz pedeset i neke, kojoj pripadaš, posebna?
- Glazba je šezdesetih bila takva da je svaki bend bio pravac za sebe, a danas bi svi htjeli uspjeti, ali se mnogo toga stvara na isti kalup. “Trenutak” grupe Wanderlust Martina Ladike je najbolji album 21. stoljeća, međutim nisu ga realizirali na način koji sam sugerirao. Žao mi je zbog toga jer je Martin kapacitet za popizdit, samo se mora odreći donekle djeteta u sebi. Prvu ploču sam kupio 1967. godine i od tada sam u glazbi stalno.
Jesi li religiozan?
- Imam svoju komunikaciju s onim gore. Potraga za savršenim bićem traje stoljećima. Prošao sam sve najvažnije filozofije, a zadržao sam se na zen-budizmu, pa to spomenem kad me netko pita. No, nitko ne može spoznati o čemu se radi. Ti se odgovori moraju ostaviti za druge nivoe. Moraš odraditi zemaljske poslove da bi bio nagrađen spoznajom.
