KAPORTAL. 20. travanj 2015.
U intervjuu s Milom Sokolićem nepotpisane Ljiljane Vanjak saznajemo da Mile priprema monografiju o 25 godina svog političkog rada. No, najvažniji dio intervjua je činjenica da je spomenuo, makar u pola rečenice, Peru Mrkalja, danas pokojnog novinara i civilnog aktivista, borca za ljudska prava u doba kada su se najžešće kršila u neovisnoj Hrvatskoj. Njegovo ime godinama nije spomenuto u medijima.
Mile Sokolić najbolje kuži politiku od svih karlovačkih političara, a opet je najneuspješniji. On zna što je potrebno za uspjeh, ali je previše moralan da se prilagodi. Najčešće je kritiziran zbog promjene niza stranaka i na tome je gubio bodove u sredini koja ne shvaća da su stranke forma, a ne sadržaj politike, pogotovo na lokalnoj razini.
VEČERNJI LIST, 20. travanj 2015.
Najslađe je razotkriti jednostavnu istinu ili učiniti nešto jednostavno, a prvi. Mogao je to učiniti bilo tko, ali, eto, to ste Vi uradili.
Jolanda Rak Šajn na četvrtoj i petoj stranici objavljuje rezultate vrlo jednostavnog istraživanja i podatak da trgovci zarađuju i do dva milijuna kuna godišnje na fori kada “zaokruže” cijenu na 99 ili 90 lipa. Ako kupite jogurt za 2,99 kuna s tri kune, lipi ostatka se nemojte nadati. Večernjakovi istraživači su po Zagrebu kupovali namirnice, jogurt, orašaste plodove, čokoladu, pastu za zube, kavu, tekućinu za leće, maramice i ostale artikle čija cijena završava na 99 lipa.
“U Lidlu su nam trebali uzvratiti 6 lipa, no dobili smo 5. I u Billi, Gavranoviću, Krašu, Konzumu… ostali smo “kratki” za lipu, a nakon što smo u jednom od dućana tražili lipu nazad blagajnica nas je posramila pred ostalim kupcima (…)”
Europarlamentarka Biljana Borzan otkriva da su u Njemačkoj 2012. godine proveli akciju putem koje su motivirali građane da traže sitniš u trgovinama i doniraju ga u dobrotvorne svrhe. Svakog dana su skupili na takav način više od četvrt milijuna eura. Trgovačke kuće se pravdaju da im novčarske ne ostavljaju dovoljno sitnog novca za vraćanje.
Hrvati – uporno to čitamo/slušamo/gledamo – “peglaju” kartice, ali na takav način štete svojim omiljenim trgovačkim lancima, jer karticom platiš koliko artikl stoji i – ni lipu više.
Tomislav Krasnec iz Bruxellesa izvještava na šestoj stranici kako je prošlog tjedna ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Vesna Pusić potpisala pismo 16 država Europske unije u kojem traži da se artikli proizvedeni na palestinskom teritoriju kojeg je 1967. okupirao Izrael posebno označi na policama trgovina, jer se ionako posebno carini, a iz Izraela nastavljaju sa zlouporabom Holokausta.
“U žestokoj reakciji na takav potez 16 država EU izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman izjavio je da bi bilo najbolje da se sporni izraelski proizvodi u europskim državama označavaju žutom zvijezdom (…), piše Krasnec.
No, može se tih 16 europskih država zajebavati koliko hoće, ali ne može dokle hoće, jer, kako na 16. stranici izvještava Marina Šerić u članku “Židovski milijarderi u Bijelu kuću žele za dvije godine dovesti proizraelskog lidera”, uskoro bi u Ovalni ured mogla zasjesti osoba koja će prvenstveno zastupati interese Izraela, a tek potom Sjedinjenih Američkih Država.
Kongres je omogućio izdašnije doniranje kandidata za predsjednika SAD-a. Milijarderi Haim Saban i Sheldon Adelson odlučni su podržati onog republikanskog, odnosno demokratskog kandidata koji će “beskompromisno štititi svekolike interese države Izrael, ali i poništiti sve ono što je Obama napravio posljednjih nekoliko mjeseci, što se osobito odnosi na sporazum o iranskom nuklearnom programu”.
Članovima Izraelsko-američkog vijeća su poručili “da više ne mogu dozvoliti da u Bijelu kuću zasjedne netko poput Baracka Obame, predsjednika koji nije na prvom mjestu imao interese Izraela, a nije baš ni rado kontaktirao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom”.
JUTARNJI LIST, 20. travanj 2014.
Nakon što nas je izvijestio i razveselio nekidan da će sisačka termoelektrana biti nadograđena Blokom C, iz Siska još jedna dobra vijest Mate Piškora – gradonačelnica Kristina Ikić Baniček i Aziz efendija Hasanović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice Hrvatske, potpisali su ugovor o izgradnji Islamskog kulturnog centra u Capragu, na zemljištu površine 23.000 četvornih metara.
Sam Centar će biti velik 2.524 četvora metra, no u vijesti ne piše vrijednost ulaganja, samo da je ulagač oslobođen komunalne naknade, uz obvezu provedbe nekih infrastrukturnih radova.
Kažu da Kina već radi na izgradnji ‘puta svile’, prometnog euroazijskog koridora. Petra Bulić nas na osmoj stranici izvještava da je on vrijedan 20 bilijuna dolara.
“Put svile” je sleng za program infrastrukturnih ulaganja “Jedan pojas – jedna cesta”.
“Na posljednjem zasjedanju Nacionalnog narodnog kongresa u ožujku ova je inicijativa – koja jednim svojim krakom dotiče i Hrvatsku – imenovana glavnim prioritetom Kine, a to znači da iza projekta staje i konkretan novac.”
Gradit će se, nadajmo se, moderne autoceste, željeznice, luke, energetska i komunikacijska infrastruktura, tri milijarde potrošača.
“Cilj ovog projekta (…) jest u deset godina ostvariti 2,5 bilijuna dolara vanjske trgovine na godišnjoj razini”, veli P. Bulić.
Po Mariu Renduliću, predsjedniku poslovne asocijacije Kine i Jugoistočne Europe, Hrvatska jedina u regiji ne surađuje s Kinom na infrastrukturnim projektima, a samo u Srbiji je dogovoreno pet i pol milijardi dolara poslova.
U “Beograd na vodi”, strateški projekt Srbije, ulažu Ujedinjeni Arapski Emirati. Kada je 2009. katarski emir dolazio u Hrvatsku, Ivo Sanader ga je jedva primio.
Da europske sankcije protiv Rusije, unaprijed ocijenjene neuspješnima zbog dubokih gospodarskih veza i međuovisnosti, daju rezultate saznajemo iz vijesti Vlade Vurušića naslova “Sankcije protiv Putinove Rusije uništile 23 ruska milijardera”. Prošle godine ih je Forbes izbrojao 111, a ove 88.
Malo dalje Vurušić piše o dogovoru dviju najjačih oporbenih izvanparlamentarnih stranaka u Rusiji o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima ove i parlamentarim sljedeće godine. Jedna je Parnas pokojnog Borisa Njemcova, a druga Napredna stranka “trenutačno najjačeg oporbenog političara Alekseja Navaljnog”.
Ostaje nejasno zašto najjači ruski oporbeni političar nije član parlamenta, odnosno zašto njegova stranka nije parlamentarna.
Mnogi novine čitaju od zadnje stranice, gdje se nalaze zanimljivosti i gotovo je jednako važna kao i naslovnica, a posljednju stranicu Jutarnjeg lista zauzeo je članak Marija Pušića o 18-godišnjoj Barbari Grčić, prvoj djevojci koja se školuje za stolara u povijesti Šumarske i drvodjelske škole u Karlovcu, dok praksu pohađa u dugoreškoj stolarskoj radionici Izgradnja Popovački.
“Barbara se želi baviti dizjniranjem namještaja, no prije toga želi se upoznati s drvom. Najbolje mjesto za to je tamo gdje obične daske i letvice postaju prepoznatljivi predmeti u svakodnevnoj upotrebi – stolarska radionica”, piše Pušić.
SLOBODNA DALMACIJA, 20. travanj 2015.
Na trećoj stranici Frenki Laušić donosi demantije hrvatskih institucija, nakon što su nekidan stigli i bosanskohercegovačkih o tome da bh. tužiteljstvo podiže optužnicu protiv jednog hrvatskog pukovnika. To je, ne precizirajući, izrekao Pavle Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora. Upozorio je da “mini Haag” kakav se organizira navodno u Sarajevu može rezultirati podizanjem optužnica protiv generala i časnika Hrvatske vojske. Ugroženi su svi – od brigadira Miroslava Blaževića do pukovnika Zdravka Tomca i ostalih.
NOVI LIST, 20. travanj 2015.
Riječki dnevnik donosi najvažniju vijest – Hrvatska radiotelevizija neće više imati program za krepat od dosade, nego doslovno uzbudljiv. Naslov članka Siniše Pavića govori više od tisuću riječi “Erotika stiže na HRT! Žele voditelje koji će zavoditi goste i poticati radost življenja.”
HRT preko javnog poziva traži erotsku emisiju. “Preciznije, traži se: ‘Emisija o erotici u kojoj će se na moderan, informativan i senzualan način kod gledatelja poticati radost življenja i ljubavi. Strastveno napravljena emisija o strastima u kojoj voditelji zavode goste i jedni druge”.
“Naizgled, čini se da ljude više zanima politika, u medijima ona zauzima 90 posto prostora, ali to nije istina. U stvarnim životima, ljudima je puno važnija erotika od politike. (…) Erotika je najdemokratskija stvar na svijetu (…), kazuje Dean Šoša s HRT-a”.
Hrvati ipak vole i jedno i drugo. Često čak kažu da ih političari – yebu. Stoga, može se proći i jeftinije. Neka HRT uvede erotske sadržaje u informativne emisije, recimo u Otvoreno. Kako bi to izgledalo, ostavimo svakom na maštu.
Na osmoj stranici se Tihana Tomičić u kolumni Politika na trapezu pita da li je Tomislav Karamarko “običan mlakonja kojega PR-ovci sada pokušavaju prepakirati u uljuđenog centrista desne provenijencije, ili je ipak nacionalistički Frankejštajn, koji se noći iz mraka i kroz dom diže i broji krvna zrnca slučajnih prolaznika, a to se nikako ne da procijeniti u sklopu ove kampanje”.
Reformator ili reakcionar, pitanje je sad, a odgovor, sva je procjena, slijedi uskoro.
Svi su mediji izvijestili o tragediji u Sredozemlju kada je 700 nezakonitih imigranata iz Afrike izgubilo živote.
