Što naučiti iz života Nikole Tesle?

Hrvatska ima sve više sveučilišta i veleučilišta i visokih škola što državnih što privatnih. To je u principu pozitivno, ali ima i velikih mana. Ima sve više  studenata društvenih usmjerenja, koji ne mogu dobiti posla osim političkim, rođačkim i korumpiranim vezama, kako se to danas inovativno zove uhljebničarstvom. Tu ne treba kvaliteta već formalna diploma, koja se dobije na velikoj paleti visokog obrazovanja. To je rezultiralo neefikasnosti države u svim segmentima, i manjkom novaca (i znanja) za uspješan i stvarni razvoj. Tako ni studenti iz STEM područja, koje je mnogo manje korumpirano, ne mogu naći posla u Hrvatskoj i odlaze u inozemstvo. Za promjenu toga treba zaista duboka reforma koja mora raskrstiti s dosadašnjim pristupom „nova prošlost , bez budućnosti“ s sloganom „bolja sadašnjost, još bolja budućnost“

Autor: Mirko Butković

Prije svega bih se, u ime Udruge „Nikola Tesla Karlovac“, želio zahvaliti Gradu Karlovcu i Županiji karlovačkoj na pomoći koja je omogućila da se lani održi simpozij „Školovanje i samoobrazovanje Nikole Tesle“.

Ne bih želio ni navoditi podatke o Tesli koji je bio genij izumiteljstava, ali i velik humanist i o kojem se mnogo piše i govori po cijelom svijetu, ali u Hrvatskoj tek u zadnje vrijeme.

Na simpoziju smo otkrili i istakli pokoji detalj iz njegova školovanja, a o njegovom samoobrazovanju imamo iscrpnu analizu.

Želio bih ukazati na to, što bismo trebali naučiti i usvajati iz Teslinog života, a što možda i ne.

Iz njegova školovanja vidimo koliku važnost imaju nastavnici koji prepoznaju sklonosti učenika ili studenata i potiču ih u njihovu radu, te je to odlučujuće u izboru daljnje karijere. Nastavnik u karlovačkoj gimnaziji iz fizike Martin Sekulić toliko je oduševio Teslu za elektrotehniku, da je Tesla tvrdo odlučio studirati za to zvanje u Grazu, na tada najboljem politehničkom studiju u Austrougarskoj. Očeva želja da studira za svećenika, toliko je negativno utjecala na Teslu, da se razbolio i vjerojatno bi umro od tuge, da otac nije konačno popustio.

Profesori na Politehnici u Grazu iz matematike Johann Rogner i Moritz Alle, te profesor fizike Jakob Poeschl su prepoznali Nikoline potencijale i s njim su dodatno radili, što je posebno cijenio, iako je s profesorom fizike ulazio u polemike, što je rezultiralo Teslinim najznačajnijim izumom-indukcijskim elektromotorom koji je i danas u najširoj primjeni.

To nam govori  da reforme kurikuluma koji Hrvatska uvodi ne mogu uspjeti, ako ne reformiramo i nastavnički pristup učenicima i studentima, što je mnogo teže i zahtijeva dodatna sredstva, napore, vrijeme te reformu nastavničke tehnologije a i hrvatskog mentaliteta. To najbolje vidimo iz natjecanja naših učenika i studenata iz STEM-a kod nas i u svijetu, gdje nagrade dobivaju isključivo oni koji imaju entuzijastičke i posvećene nastavnike i mentore.

To ukazuje na još veći problem – cijeli obrazovni, ali i politički sustav Hrvatske.  Hrvatska ima sve više sveučilišta i veleučilišta i visokih škola što državnih što privatnih. To je u principu pozitivno, ali ima i velikih mana. Ima sve više  studenata društvenih usmjerenja, koji ne mogu dobiti posla osim političkim, rođačkim i korumpiranim vezama, kako se to danas inovativno zove uhljebničarstvom. Tu ne treba kvaliteta već formalna diploma, koja se dobije na velikoj paleti visokog obrazovanja. To je rezultiralo neefikasnosti države u svim segmentima, i manjkom novaca (i znanja) za uspješan i stvarni razvoj. Tako ni studenti iz STEM područja, koje je mnogo manje korumpirano, ne mogu naći posla u Hrvatskoj i odlaze u inozemstvo. Za promjenu toga treba zaista duboka reforma koja mora raskrstiti s dosadašnjim pristupom „nova prošlost , bez budućnosti“ s sloganom „bolja sadašnjost, još bolja budućnost“. Uzora imamo u nama najbližoj Sloveniji. Znači kurikularnu reformu valja usmjeriti poglavito na nastavni proces, ali, najvažnije, na efikasnost cijelog državnog sustava.

Tesla je shvatio da inovacijska klima u Europi zaostaje za američkom, gdje je našao investitore koji su ulazili u rizike, te je brzo komercijalno uspio u suradnji s izumiteljem Georgem Westinghousom, izgradnjom prve velike hidrocentrale i dalekovoda s izmjeničnom trofaznom strujom. To je Tesli omogućilo daljnje financiranje laboratorija u New Yorku i Colorado Springsu, gdje je razvio ostale epohalne izume – radio, X zrake, struje visoke frekvencije i napona, začetke prijenosa energije na daljinu i daljinsko upravljanje. Brzo je učio od Amerikanaca te je intenzivno radio na promociji svojih proizvoda. Njegova zamisao za prijenos energije na daljinu i laboratorij u Wardenclyffeu ubrzo su ostali bez financiranja od bankara J. P. Morgana, kad je Tesla 1905. objavio da će njegova električna energija biti besplatna za cijelo čovječanstvo. To je bio de facto kraj njegovog stvarnog izumiteljstva te mu je ostalo samo predviđanje budućeg tehnološkog razvoja i neprovjerene znanstvene teorije i mašte.

Hrvatska iz toga može naučiti, da treba stvoriti inovacijsku klimu koja će omogućiti da mladi (i malo stariji) izumitelji i inovatori dobiju od države i privatnika sredstva za razvoj novih proizvoda, ali najvažnije, sredstava, znanje i sistemsku pomoć za proizvodnju i komercijalni plasman tih proizvoda na tržište.

Treba inzistirati i stvoriti uvjete da neraskidivu vezu gospodarstva i visokog obrazovanja, te razvijati inovativno visoko obrazovanje. Vidimo da hrvatski inovatori dobivaju sve moguće nagrade na sajmovima inovacija, kod kuće i u inozemstvu, ali novih proizvoda i tvornica ni za lijek. Takav jalov pristup inovacijama treba bitno izmijeniti i ugledati se na naše susjede iz Europske unije za rješenja, da ne kažem Amerike. Znači, treba suštinski unaprijediti efikasnost inovacija, odnosno, obrazovanja i cijelog državnog sustava.

Tretman Tesle u svijetu i Hrvatskoj zaslužuje nužnu pažnju. Ako pogledate literaturu o Tesli ili mrežne stranice, u ogromnoj većini napisa Tesla se spominje kao srpski inovator, pa srpsko-američki ili samo američki. Hrvatska se  gotovo nigdje ne spominje, ali se spominje  da se rodio u Lici i da je pohađao rakovačku (ne karlovačku) gimnaziju negdje u Austrougarskoj.

Za dobar dio toga Hrvatska nije kriva, ali od 1991. snosi odgovornost za potpuno ignoriranje imena i rušenja njegovih spomenika. Sam Tesla je bio ponosan na svoje srpsko porijeklo i hrvatsku domovinu.

Zadnjih desetak godina situacija se popravlja te je uređen muzej u Smiljanu, Tehnički muzej u Zagrebu je nazvan Teslinim imenom, organizirana je velika izložba o Tesli u Zagrebu i svijetu, u Karlovcu se radi na njegovom spomen-domu i slično.

U Karlovcu je prije dvije godine osnovana udruga „Nikola Tesla Karlovac“, koja je organizirala ovaj simpozij i čiji sam momentalni predsjednik. Kao što sam spomenuo na početku, imamo razumijevanje  od Županije i od Grada, te njihovu materijalnu pomoć za lanjsku organizaciju  simpozija i izdavanje ove knjige. Hvala im.

Na kraju, želio bi da se realiziraju prve dvije točke mojih prijedloga, a onda će treća doći sama po sebi.

*izlaganje na promociji knjige “Školovanje i samoobrazovanje Nikole Tesle” održane u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu 9. svibnja 2019. godine

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije