S uglednim politologom Nenadom Zakošekom, redovitim profesorom na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji je rođen 10. listopada 1957. godine u Slavonskom Brodu, smo pretresli hrvatsku političku stvarnost u još jednom Polkaviewu. Gdje nije posebno naznačeno, pitanja postavlja autor teksta.
Kriza Agrokora je izazvala političku krizu. Hoće li to utjecati na izlaznost na lokalnim izborima?
- Devedesetih godina 20. stoljeća smo održavali lokalne izbore usporedno s izborima za Županijski dom Hrvatskog sabora, pa je utoliko postojala nacionalna dimenzija lokalnih izbora. Otkako je parlament postao jednodoman imali smo nekoliko ciklusa lokalnih izbora čiju su dinamiku određivali odnosi između Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije Hrvatske, dvije najjače hrvatske političke stranke, no ipak je u tim izborima težište stavljano na lokalnim odnosima. Ovoga puta je sve u znaku nacionalnih odnosa – raskida koalicije HDZ-a i Mosta nezavisnih lista, te kako se prema tome postavio SDP. Sve to je uvelike zaokupilo pažnju javnosti i medija, pa su marginalizirane lokalne teme. Imamo jasan trend pada izlaznosti birača na izbore, što se očituje i na parlamentarnim izborima. Plašim se da će se pojaviti zasićenost političkim događajima i da će izlaznost biti još manja, ali je moguće i suprotno. Na prošlim lokalnim izborima izlaznost je iznosila između 50 i 60 posto od ukupnog broja birača, što je mnogo manje od izlaznosti na prethodnim izborima. Očekujem zamor i slabu izlaznost u nekim sredinama. No, imamo još jedan fenomen, a to je da izlaznost jako varira. Podaci za čitavu Hrvatsku nisu nigdje agregirani i predstavljeni zajedno dok to mi na fakultetu ne napravimo. Očekujem da će u manjim sredinama biti veća izlaznost nego u većim.
Koja će politička opcija profitirati od krize?
- Ako neka stranka nije doživjela katastrofalan neuspjeh, svaka će rezultate na lokalnim izborima predstaviti kao ostvarenje ciljeva. Temeljem rezultata provedenih anekta očekujem da će Most profitirati od političke situacije na nacionalnoj razini. Građani nisu način na koji je premijer Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a, raskinuo koaliciju doživjeli pozitivno, nego kao nasilje. Ustavno je upitan način na koji je postupio predsjednik Vlade. No, važniji je povod, a to je kriza Agrokora. Pitanje je tko je što znao o stanju u Agrokoru, je li Vlada mogla nešto poduzeti po tom pitanju da se izbjegne kriza, odnosno je li Zdravko Marić, ministar financija koji je donedavno bio jedan od Agrokorovih menadžera, znao više od ostalih. Većina građana više vjeruje Boži Petrovu, predsjedniku Mosta, i ostalim mostovcima. Čini se da je Marić morao znati u kakvom je stanju tvrtka jer je bio direktor zadužen za financije, ali i kao ministar financija mora nešto znati. Nasuprot optimizmu premijera, očekujem da će se nacionalne teme odraziti na lokalnim izborima i da će HDZ ostvariti loš rezultat, što ne znači da će SDP ostvariti dobar, ali da hoće Most, Živi zid i niz nezavisnih lista. Živi zid, unatoč raskolima, ima konzistentnu prosvjednu poziciju i dobit će dio glasova nezadovoljnih građana.
Je li premijer narušio Ustav? Je li raskidom koalicije trebao vratiti mandat za sastavljanje Vlade Predsjednici i jesu li novi ministri trebali biti izabrani u Hrvatskom saboru?
- Ustav ne definira to precizno. Utvrđuje proceduru imenovanja ministara. Piše da premijer/mandatar predlaže Hrvatskom saboru ministre, pa ih imenuju predsjednik Hrvatskog sabora i premijer. Ustav ne kaže ništa o proceduri smjene ministara. Provjerio sam kako to izgleda u drugim ustavima. Niti jedan ne predviđa da jedan položaj samostalno odlučuje o smjeni. U monarhijama će premijer predložiti monarhu smjenu ministra, što je formalnost, ali uglavnom mora postojati potvrda drugog aktera – ne možete biti sudac u vlastitoj stvari, nego mora postojati fina igra institucija u takvim pitanjima. Po slovenskom ustavu, parlament se mora izjasniti o smjeni ministara. U hrvatskom ustavu to nije točno utvrđeno. Kada je nekadašnji predsjednik Vlade i SDP-a Zoran Milanović smjenjivao Slavka Linića s mjesta ministra financija, rješenje o smjeni je potpisao i tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko. Milanovićevi prethodnici na mjestu premijera, nekadašnji predsjednici HDZ-a Jadranka Kosor i Ivo Sanader, su također na takav način smjenjivali ministre. U tim slučajevima su predsjednici Sabora i Vlade bili iz iste političke opcije, a ovoga puta je to moglo proizvesti sukob.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer su također iz iste opcije?
- Nije pala Vlada, mada bi neki mogli tumačiti i da jest, jer je Ivica Račan, kada je prelagivao saborsku većinu 2002. godine, tražio novi mandat za sastavljanje Vlade od tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića. Nije nužno dati ostavku i tražiti nov mandat za sastavljanje Vlade, ali rješenje s imenovanjem državnih tajnika za ministre bez potvrde Hrvatskog sabora je protuustavno. Ne možete imenovati nekoga za ministra bez da je prošao saborsku potvrdu. Mogao je možda – ima takvih situacija – učiniti to da drugi ministar preuzme resor kolege, pa i da sam premijer preuzme neko od ministarstava, pa i nekoliko. Nekoliko institucija je zakazalo. Ustavni sud nadzire provođenje ustavnosti i može upozoriti na povrede Ustava, kao što je ustvrdio da izborne jedinice nisu usklađene. Sramotno je da se predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović odbio izjasniti o ovakvom načinu smjene ministara i imenovanju novih, i Predsjednica je morala upozoriti da premijer ne može tako raditi, jer je jamac stabilnosti sustava. Također su na to trebali upozoriti pravnici i drugi stručnjaci. Dojma sam da je postojao politički pritisak na viđenije pravnike da kažu što odgovara premijeru. Plenković se predstavlja kao reformistička, umjereno desna, opcija. Činjenica da odbacuje zaključak Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav po kojemu mora u roku od 30 dana predložiti nove ministre, je pokazatelj samoovlašćivanja koja će kod nas uspjeti, jer Ustav nije proceduru precizno odredio, ali je važno da se ukaže na to da se ne postupa dobro. Neće nastati diktatura, ali nije u redu da premijer sam interpretira Ustav kako mu odgovara. Čini mi se da građani osjećaju da je ovo neprimjereno.
Koliko su u kampanji za lokalne izbore komunalna pitanja bila u središtu, a koliko ideološka i kako komentirate to da mediji potpiruju ideološke teme, pa se tako čudi i što na lokalnim izborima SDP koalira u nekim sredinama s Hrvatskom strankom prava?
- Svi imamo ograničene kapacitete praćenja informiranja. Nacionalni mediji prate događaje u većim sredinama. U Zagrebu kandidati nastoje u kampanju unijeti niz važnih komunalnih tema, ali sam dojma da iza toga ne stoji promišljanje. Primjerice, gradonačelnik Milan Bandić najavljuje izgradnju tramvajske linije do nove zračne luke. Postoji li kalkulacija? Čini mi se da se radi o krajnjoj proizvoljnosti, što nije strano načinu vladanja Zagrebom. Kandidati koji se natječju s dužnosničkih pozicija na besraman način dijele darove biračima. Kod Bandića je to uzelo tolike razmjere da bismo možda mogli govoriti i darovima koji se mogu mjeriti u milijardama kuna – dijele se stotine ili tisuće novih radnih mjesta u gradskim tvrtkama, opraštaju dugovi… I Vlada se uključila u uvećanje rodiljnih naknada, što je nedvojbeno predizborni potez. Imamo primjer Brune Esih, kandidatkinje za gradonačelnicu Zagreba, koju podupire Zlatko Hasanbegović, koja se bavi jednom temom – pitanje naziva Trga maršala Tita. Niočemu drugome ne govore, ne znaju kakvo je stanje prometa, što treba s otpadom napraviti i slično. Simbolične teme i potezi se pojavljuju i na lokalnoj razini, dakle. Izgleda da je velik broj građana Zagreba koji to prihvaćaju. No, deseci tisuća građana uživa koristi od predizbornih poklona i spremni su zbog toga glasati za vladajuće.
Je li moguće da SDP izgubi vlast u Rijeci, a Bandić u Zagrebu? Željko Kerum se u Splitu po drugi puta kandidira za gradonačelnika i ima velike šanse za pobjedu. Kako komentirate taj fenomen?
- U Rijeci i u Crnoj Gori bivši komunisti nisu sišli s vlasti, ali su se reformirali. Kada je Bandić otišao iz SDP-a njegova lista je na parlamentarnim izborima 2011. godine ostvarila jako loš rezultat, da bi “uskrsnuo” 2013. godine zbog toga što je sastavio jako dobru listu s mnoštvom uglednih. No, njegova moće je prije svega izraz slabosti HDZ-a i SDP-a, što vrijedi i kao obrazloženje za Kerumovu popularnost. HDZ je 1990-ih u Zagrebu bio moćna stranka do takozvane zagrebačke krize kada je Franjo Tuđman, tadašnji hrvatski predsjednik, odbio prihvatiti opozijske političare za gradonačelnike, pa je na to mjesto imenovao Marinu Matulović-Dropulić. Otkako je pogažena demokratska volja građana, HDZ je postao marginalna stranka u Zagrebu. Tim Tuđmanovim činom su izgubili potporu i ne mogu se više vratiti i zbog toga što je dio njihovog biračkog tijela pridobio Bandić. Davor Bernardić, predsjednik SDP-a, je dugo surađivao s Bandićem i nema naročitu legitimnost kao kritičar Bandićeve vlasti. Pretpostavljam da će lista SDP-a i Hrvatske narodne stranke-liberalnih demokrata biti najjača u Skuštini Grada Zagreba, dok je na prošlim izborima bila izjednačena s Bandićevom. Kandidate se mora izgraditi. Anka Mrak Taritaš je dugo gradila sebe kao kandidatkinju za gradonačelnicu Zagreba, imala je tu ambiciju, a izgradila je i imidž uspješne ministrice graditeljstva, dakle uspjela je stvoriti neku priču temeljem koje se pojavljuje kao uvjerljivi kandidat. Sandra Švaljek je prije četiri godine bila na Bandićevoj listi, pa je djelovala i kao njegova zamjenica, a, kada je morao otići u istražni zatvor, djelovala je kao gradonačelnica. Vladala je drugačije, pa je nastupio njezin raskol s Bandićem. Može pridobiti dio obrazovanijih i urbanih birača kao kandidatkinja za gradonačelnicu. Obje mogu pobijediti Bandića na ovim izborima, koji će u prvom krugu vjerojatno dobiti najviše glasova, ali se u drugom mogu objediniti glasovi drugih kandidata. Očiglednon je bilo kontakata između HDZ-a i HNS-a oko ulaska u vladajuću koaliciju na nacionalnoj razini, pa pad rejtinga A. Mrak Taritaš u anketama tumačim promišljanjem birača da bi njezin izbor mogao dovesti do koalicije s HDZ-om. Po zadnjim anketama ispada da bi S. Švaljek u drugom krugu imala više izgleda pobijediti Bandića od A. Mrak Taritaš, ali vjerujem da će nekadašnjoj dogradonačelnici biti teže izboriti drugi krug. U Splitu je mandat gradonačelnika Ive Baldasara očigledno urodio poraznim posljedicama. Kerum je Bandić na entu potenciju – gotovo u potpunosti je privatizirao grad, bio je istovremeno i poduzetnik i gradonačelnik, donosio je odluke koje su išle na ruku njegovim privatnim poslovima, prijateljima je namještao koncesije… No, i Baldasar, koliko vidim, je na sličan način vodio grad. Već ranije ste imali kompromitaciju HDZ-a u Splitu, a najbolja ilustracija su događaji oko davanja koncesije nad bračkom plažom Zlatni rat tek stvorenoj tvrtki, a u biti interesnom krugu blisko povezanom s HDZ-om, koji se pojavljuje i kao klijent županijskoj organizaciji te stranke, a koji je povezan i s Inom i s Prvim plinarskim društvom. To je toliko očito pogodovanje bilo je Plenković morao reagirati. Takvim potezima kakvi su ovi povezani sa Zlatnim ratom se ruši uvjerljivost stranke. HDZ-ov kandidat Andro Krstulović Opara će ipak pobijediti u Splitu, jer se čini da ima vjerodostojnost. U Rijeci je gradonačelnik Vojko Obersnel jako dugo na vlasti, više od četiri ciklusa izbora. Zbog toga dolazi do zamora, pa utoliko Hrvoje Burić, nezavisni kandidat i najveći takmac na izborima za gradonačelnika, ima šanse pobijediti Obersnela. SDP je u Rijeci sastavio široku koaliciju koja uključuje Primorsko-goranski savez i Istarski demokratski sabor, pa misle da će tako maksimizirati učinak. Temeljem anketa možemo nagađati. Za Zagreb je teško dati procjenu rezultata izbora, ne vjerujem da će Kerum pobijediti u Splitu, a procjenjujem unatoč svemu da će Obersnel dobiti još jedan gradonačelnički mandat.
Marin Bakić: Što nam je izborni sustav kakav se koristi od 2009. godine dobroga donio na lokalnoj razini?
- Zagovarao sam uvođenje izravnog izbora gradonačelnika, ali sam se, suočen s argumentima kolega, pokolebao kasnije. Bio sam vanjski član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, pa smo i tamo vodili rasprave na tu temu, a osobito se Robert Podolnjak zalagao za izravan izbor gradonačelnika. Činilo se da je prethodni sustav gurao stranke u vijećima i skuštinama gurao u trgovinu. Izravan izbor lokalnog čelnika rješava pitanje legitimnosti. Ne može se dogoditi da netko potpuno marginalan postane gradonačelnik, no čini se da se pogoršala trgovina. Nerijetko je slučaj da gradonačelnik nema većinu u Gradskom vijeću, pa je sistemski upućen da raznim ponudama i pogodovanjima ostvaruje podršku. Vidjeli smo da je nekadašnji SDP-ov gradonačelnik Vukovara Željko Sabo zbog takvih aktivnosti optužen i osuđen, no mnogi se pitaju što je učinio drugačije od onoga što je premijer napravio sa saborskim zastupnikom Željkom Glasnovićem – ne nudi se izravno novac, nego potpora projektima. Politička trgovina, uglavnom, nije spriječena. Drugo, postoji tendencija uvećanja moći gradonačelnika – Bandić je, primjerice, jedini član Skupštine Zagrebačkog holdinga. Dobili smo neku vrst predsjedničkog sustava sa tendencijom stalnog povećanja moći, pa nema prave ravnoteže između izvršnog i predstavničkog tijela vlasti, a i opcija da gradonačelnik pada nakon što mu Gradsko vijeće ne usvoji prijedlog proračuna je samo dio priče, jer se u tom slučaju i predstavničko tijelo vlasti raspušta i vijećnici riskiraju da izgube svoje mandate. Mirjana Kasapović, kolegica s Fakulteta političkih znanosti, najveća stručnjakinja za izborne sustave, smatra da bi trebalo ukinuti izravan izbor gradonačelnika, ali i uvesti većinske izbore na lokalnoj razini. Možda bi oslabili stranke, glasovalo bi se po kvartovima, a nakon izbora bi se oblikovale većine u predstavničkom tijelu. U Sjedinjenim Državama i u drugim zapadnim zemljama nisu modeli upravljanja gradovima isti, nego ih ima različitih. Važno je da gradovi funkcioniraju i da se ne otvaraju vrata korupciji i manipulaciji. Predložio sam da se odmah nakon izbora otvori rasprava o izbornim zakonima. No, ne vjerujem da će se to promijeniti, jer su interesi stranaka vezani za ovaj sustav. Shvatili su koliku moć imaju u rukama s ovako moćnim gradonačelnicima, naravno u onim sredinama gdje su njihovi kadrovi nositelji izvršne vlasti. Ako bi i u većoj mjeri nastupila kriza velikih stranaka, HDZ i SDP bi možda bili i skloni promijeniti zakone koji se odnose na izbore. Po mojemu sudu ima argumenata da se oslabi mjesto nositelja izvršne vlasti.
Je li populizam obilježio lokalne izbore? Jesu li kampanje i kandidati populistični više ili manje u odnosi na ranija razdoblja?
- Populizam kao pojam ima jako mnogo značenja i među stručnajcima nema konsenzusa oko toga. U nas je nedavno izašla knjiga njemačkog politologa Jana-Wernera Müllera baš na tu temu. Može se kazati da netko ima populističku prezentaciju ili da neka stranka ima populistički program, no hajdemo vidjeti što bi bila smislena definicija populizma, važnog fenomena u izboru Donalda Trumpa za američkog predsjednika, uspjehu Marine Le Pen, referenduma o izlasku Velike Britanije iz Europske unije, ali i Mosta i Živog zida. Populizam je politička doktrina, glasi vrlo jasna definicija, koja za sebe tvrdi da govori u ime naroda nasuprot pokvarenim elitama. Mostovci i živožidaši tvrde da nisu političari, nego dio naroda. Slično je govorio i Trump. Desni populizam nije samo protiv elita, nego i “stranog tijela” u narodu – komunisti, Romi, muslimani… Politika je danas medijatizirana, političari se nastoje dopasti biračima, pa se različiti oblici takvog ponašanja pogrešno nazivaju populizmom. Populizam je reakcija na ignoriranje problema “malih ljudi” – elite se uistinu tako ponašaju. Bez zaposlenja je ostalo uistinu na stotine tisuća Amerikanaca, u Francuskoj uistinu postoje problemi s imigrantima. U populističkom diskursu ima više od zrna istine.
Je li za to kriva i ljevica koja se prestala baviti problemima radnika
- U Francuskoj je postojala jaka komunistička partija, ali nakon što su propale čeličane na sjeveru te zemlje birači su se opredijelili za M. Le Pen. U Srednjem Zapadu, bivšem industrijskom središtu Sjedinjenih Država, se glasalo za Trumpa, jer je nezaposlenima obećao poslove, a ljevica je ostala stranka obrazovanih i intelektualaca, no to je tek mali segment društva. Ako će političke elite biti zatvorene, populizam će, naravno, cvjetati, ali posljednji francuski i njemački izbori pokazuju da se može reagirati na to. Otkako je Martin Schulz postao vođa njemačke socijaldemokracije, 16.000 građana se učlanilo u Socijaldemokratsku stranku Njemačke (SPD). Stranke se, dakle, mogu obnoviti, pa bi se tako mogao i SDP da ima nekakav koncept. Mogu se preporoditi i umjereno desne stranke. Mogući su, dakle, odgovori na populizam, koji ukazuje na realne probleme. U Nizozemskoj su umjerene i centrističke stranke uspjele pobijediti na izborima. Naše forme populizma nisu toliko strašne. Najgore je bilo kada je Tomislav Karamarko kao predsjednik HDZ-a ciljano produbljivao ideološke podjele nakon što smo izašli iz te vrste polarizacije. To je bio opasan projekt.
Marin Bakić: Jesu li institucije u Hrvatskoj dovoljno jake da se odupru populizmu? Nije li Plenkovićev obračun s Mostom oblik borbe protiv populizma?
- Očito nigdje u Istočnoj Europi institucije nisu dovoljno jake. Funkcioniraju u Zapadnoj Europi gdje imaju vrlo dugu tradiciju. Ovdje se ne možemo osloniti na institucije, no, ako pogledamo naše u regionalnom kontekstu, nisu toliko loše. Procedure se ipak poštuju i podržava se legalizam. Važno je da kod nas nakon Domovinskog rata nije bilo drastičnog nasilja, mada je bilo incidentnih. Hrvatske institucije funkcioniraju, pomislio sam, kada je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, unatoč svom pritisku, objavilo da je Karamarko kao prvi potpredsjednik Vlade u sukobu interesa. Živi zid ili Most neće ugroziti institucije, to mogu učiniti velike stranke. Slično se zbiva u Poljskoj sada – mora doći do preuzimanja institucija i rušenja standarda pravne države iz središta vlasti. U Poljskoj i Mađarskoj najjače stranke desnice ruše institucije. Ne bih se složio da je izbacivanje mosta iz Vlade obračun s populizmom, jer ga to može samo ojačati na ovaj način. Ovo uistinu izgleda kao Plenkovićev teatar. Odlučio ih je izbaciti i to je iscenirao u cilju očitovanja odlučnosti. Možda je uistinu mogao vratiti mandat i tražiti novu većinu. Upravo je Plenković u ovom slučaju postupio populistično i upravo kritikom takvog postupka se mogu pridobiti birači. Postoji i u populizam centra. Nastoji se denuncirati Most kao desnu stranku. No, birači Mosta se svrstavaju u centar, dok su HDZ-ovi desno od centra, a SDP-a lijevo. Most je populizam centra, nemaju autoritarne tendencije, ali možda da svjetonazorske inklinacije.
Može li takva protestna stranka dugoročno biti u vlasti?
- Kada je Petrov kod javnog bilježnika ovjerio izjavu da neće ulaziti u koaliciju sa SDP-om i/ili HDZ-om, pomislio sam da će biti jaka opozicija koja će tražiti da na nekim samo temama surađuju s vlastima. No, to su pogazili i sastavili većinu s HDZ-om. Takve stranke imaju funkciju da vrše pritisak na vladajuću većinu i na takav način ostvaruju promjene, a prvo što su mostovci napravili bilo je da uđu u vlast. Nisu imali kadrove, nisu znali niti što žele. Do drugih parlamentarnih izbora su se uspjeli ipak malo posložiti. Neobična je to situacija. Populističke stranke ove vrste u pravilu ostaju izvan vladajuće većine, a Most je ušao, mada na koncu ništa nije postignuo. Što je tekovina Mosta? Promijenili su stranačku scenu, to je sigurno.
Goran Čular kaže da Most djeluje kao politička franšiza, da ne znamo što se krije iza nje.
- Nedostaje im kadrova, pa nude franšizu, to je istina. Nisu niti birači valjda toliko blesavi. Može to kao protestni fenomen funkcionirati jedno vrijeme. U Sloveniji imamo stranku koja je osnovana pred izbore na kojima je pobijedila, ali su nakon toga propali. Mostu se može dogoditi da nestane, jer se nije uspio izgraditi.
Zlatibor Tomas: Imamo Ustav kojeg se različito tumači. Građevinar sam koji potpusuje ugovor s pravnikom i ekonomistom na način da druga strana s nama svaku rečenicu čita. Imamo Ustav koji je nejasan. U čemu je problem?
- Slažem se. To je skandalozno. Ustav je nekvalitetan tekst, a niti Ustavni sud ne funkcionira dobro, a k tome imamo i profesore ustavnog prava koji ne govore temeljem vlastitih uvida, nego vjerojatno i političkih pritisaka.
Zlatibor Tomas: Izbori nisu ravnopravni, ne pruža se jednaka prilika svima koji sudjeluju na izborima. Postoje stranke i kandidacijske liste grupe birača, ali ne postoji mogućnost da se udružuju razne grupe sa strankama, a u biračke odbore ne mogu ljudi iz onih sredina odakle su nezavisni kandidati, pa imate primjer da netko može biti na vlasti kao nezavisan, a nema pravo imati zastupnike u biračkim odborima.
- Slažem se da svi natjecatelji nisu ravnopravni. Zakon namjerno privilegira stranke, što se legitimira ustavnom odredbom o stranačkom natjecanju. Zbog toga političke stranke ne moraju prikupljati potpise. Grupe birača nemaju niti predstavnike u biračkim odborima, što je još jedna stranačka privilegija. Stranke mogu imati većinu kandidata na listi, to će biti smatrana stranačkom listom unatoč tomu, pa opet ne moraju skupljati potpise.
Zlatibor Tomas: Smatrate li da bi bilo potrebno odrediti da onaj tko se bavi politikom mora za to imati takvu školu?
- Ne. Zalagao bih se za neku vrstu zdravstvene svjedodžbe. Očito je da Trump nije sasvim normalan i da se možda ne bi mogao kandidirati, ako bi morao priložiti psihijatrijsku svjedodžbu. Neće se to nikada dogoditi, naravno. Govorim na razini dosjetke.
Livija Stanišić: Što predviđate ljevici u Zagrebu s obzirom da SDP gubi na popularnosti i s obzirom na pojavu građanskih platformi kao što je lista Zagreb je naš?
- Jaki položaj SDP-a i HDZ-a je stvorila činjenica da se naslanjaju na podjele hrvatskog društva, obiteljska iskustva iz Drugog svjetskog rata i odnosu prema Crkvi. U zadnjim anketama se znatno smanjio broj onih koji su znali na kojoj strani su im u Drugom svjetskom ratu sudjelovali članovi obitelji ili kojima je to bitno. Postavili smo pitanje i jesu li uvjereni vjernici i koliko slijede doktrinu Crkve, te utvrdili da slabi podjela na sekulariste i vjernike u odnosu na podršku HDZ-u ili SDP-u. Može doći do urušavanja socijaldemokracije i ljevice uopće. Ako SDP ne brine o obnovi svog koncepta, može propasti, pa se glasovi preliju protestnim strankama, a možda se pojavi i nova stranka. Novi pothvati na ljevici trebaju znati da je jako teško pridobiti nove i stalne birače. Na lokalnoj razini lista Zagreb je naš pokazuje da je dobro upoznata s komunalnim pitanjima. Kod nas je u tom segmentu došlo do velikog propadanja prostora u odnosu na vrijeme iz socijalizma. Dolazi do stihijskog razvoja, a tradicija lokalnog planiranja i razvoja je odbačena. Što je Bandićeva politika prema otpadu, a što prema prometu? To je potpuna stihija. Ostavio je nekog traga, no to je potpuno kaotično.
Marin Bakić: Bi li izravan izbor vijećnika pridonio većoj izlaznosti birača?
- U većinskim jednomandatnim jedinicama bismo mogli birati. Isplatilo bi se iskušati tu vrst izbornog sustava. Modeli upravljanja gradovima mogu biti različiti. Mogli bismo isprobati model većinskih izbora na lokalnoj razini, da prijeđemo s razmjernog sustava koji na umjetan način jača stranke. Za većinskih izbora bi se morali ponuditi kvalitetniji kandidati. Time dobivamo veću demokratičnost unutar stranaka, što može dovesti do drugih vrsta problema. No, mora postojati osjećaj važnosti izbora. Više od deset posto odraslih građana su članovi političkih stranaka, dok je u Poljskoj dva posto, a u Njemačkoj četiri posto. Kod nas se prilagođava sustavu, jer može donijeti osobnu korist. Mladi u istom dahu tvrde da su grozne stranke i da bi htjeli biti članovi stranaka. To je oportunizam.
Kako tumačite razvoj političke kulture? Rezultati istraživanja govore o podaničkoj političkoj kulturi, da su mladi skloni autoritetu i nisu skloni različitosti.
- Pitali smo mlade jesu li za zabranu svastike, crvene zvijezde i pozdrav “Za dom – spremni”. Kukasti križ bi ih zabranilo 90 posto, crvenu zvijezdu 70, a ZDS 40 posto. Treba odgovoriti pozitivnim politikama, jer imamo deficit političkog obrazovanja. Većina mladih koji uzvikuju ustaški pozdrav vjerojatno ne znaju što su ustaše radile.
