Nikola Badovinac mlađi: Ove godine prestajemo biti oporba

Spikamo s gradskim vijećnikom Nikolom Badovincem mlađim. (HNS).

Dinamovac si?

Jesam.

Kako se zove trener Dinama?

Petrov.

Božo?

Nije Božo, jedan rumunjski trener. Smatram ga nebitnim.

Ne znaš njegovo ime?

Ne, jer me ne zanima. Momčad vodi netko drugi.

Ako bismo sada radili anketu da ispitamo znadu li građani navesti trenera i pet igrača Dinama, bi li znali?

Igrače bi možda znali. Mlađe ne bih prepoznao na cesti, jer se u pravilu brzo prodaju. Prepoznao bih one koji ostave neki trag. Igrač negdje mora zabiti gol, ne samo na bankovnom računu, da bih ga upamtio.

Zanimljivo je da je taj klub izgubio kod mnogih raniju simboličnu vrijednost, što ne mora nužno biti loše, jer ga sada prate manje-više samo oni koji vole igru.

Posljednjih 15 sezona posjedujem godišnje ulaznice. Ranije sam sa više emocija pratio klub. No, i dalje je to klub kojeg volim od malih nogu. Nisam na navijačkoj, nego na zapadnoj tribini, uglavnom gledam igru. Ranije sam uživao u navijanju, no uprava je svojim postupcima udaljila publiku sa stadiona. Obožavam i dalje “Dinamo”, posebno mi je bio drag 1990-ih.

Kad je bio “Croatia”?

Ne, uvijek je bio “Dinamo”. Liga je bila drugačija. Tada je i “Hajduk” osvojio prvenstvo. Bez jakog “Hajduka” nema jakog “Dinama”, i obratno. Sada je u igri samo novac, a mi smo, kao, potrošači, ali više to pratimo zbog emocija nego potrošnje.

Preko globalne razine ćemo krenuti na teme s područja lokalne politke, dakle od zvijezda do trnja.

U pravilu se ne bavim globalnom razinom, no teško da nas ne dotiče barem rubno.

Kako komentiraš pobjedu Donalda Trumpa na izborima za američkog predsjednika?

U Americi je očito sve moguće. Trump podsjeća na Željka Keruma. Izjave koje daje su šokantne. Navodno je sada odlučio izgraditi zid. O čemu priča?

Smatraš li da je njegova pobjeda više njegova zasluga ili zasluga njegovih protivnika?

To je otvoreno za raspravu. Došao je trenutak kada i lokalno i globalno birači gledaju na sve političare kao na iste – svi smo u plavkastim odijelima, košulji i kravati.

Ne nose svi bradu.

Ovo moje je mala brada. Uglavnom, u vrijeme kada su građanima svi političari isti, privlačan im je netko egzotičan poput Trumpa. Ne mogu si objasniti da netko može danas raditi zid s drugom državom.

To je simbol protekcionizma i izolacionizma. Odustaje se od ideala slobodne trgovine i vraća na geopolitiku prije pada Berlinskog zida. Je li to u redu?

Nije. Zid ne može postojati na granici i u komunikaciji. Zida nema, ne postoji.

Postoji na fejsbuku.

Da, po tom zidu možeš šarati, po ovom kojeg Trump gradi nećeš moći. Razumijem što govori, ali ne razumijem.

Trump je upravo odustao od Transpacifičkog trgovačkog partnerstva, a slično bi mogao i od Transatlantskog. Je li to dobro?

Nisam mislio da će se veze tako prekidati.

Njegova je namjera vratiti proizvodnju u Sjedinjene Države, jer, kaže, slobodna trgovina je omogućila kapitalu da preseli proizvodnju u druge države, gdje ima bolje uvjete poslovanja. Stoga se zalaže da se u Americi, kako kaže, proizvodi i kupuje američko. Bi li bio za takvu politiku u Hrvatskoj?

Kod nas je to moguće samo u teoriji. Pod utjecajem smo vanjskih sila, stranog kapitala i ne možemo se zatvoriti. Naše trgovine su pune robe stranog podrijetla.

Je li to dobro ili loše?

Loše. Bilo bi bolje kada bi se proizvodilo u Hrvatskoj.

Treba li i kod nas ograničiti uvoz?

Treba zaštititi domaće proizvođače. Uvoz je velik, a marže su ogromne. No, strani lobiji Hrvatskoj neće dozvoliti ograničavanje uvoza. Treba, ponavljam, poticati domaću proizvodnju. Samo se treba provozati okolicom Karlovca i vidjeti masu napuštene, nekada obrađene, zemlje. Financijski je isplativije uvesti proizvod iz Poljske, nego ga ovdje stvarati. Svaka vlast bi se protiv toga trebala boriti, no pod utjecajem kapitala je zašutjela.

Razlikuješ li prozapadne i proruske vrijednosti i koje su ti bliže?

Ne sviđa mi se što Rusija kaska za ostvarenjem prava i sloboda pojedinca koje su nama normalne. Ipak, htio bih vidjeti i ovdje čvrstu ruku kakvu ima Vladimir Putin. Ne zalažem se pritom za uskraćivanje prava građana, nego za zauzimanje stava. Naše dužnosnike u inozemstvu primaju činovnici trećeg reda. Bez obzira što smo mala zemlja, to je podcjenjivanje.

Rusija je, ako se ne varam, jedina zemlja nakon Drugog svjetskog rata koja je anektirala ratom tuđe teritorije.

Pa i Amerika…

Nije prisvojila Irak.

Kao da jest. Amerika odavno ima više od 50 država.

Jesi li za veće sudjelovanje države u ekonomiji ili manje?

Stvara se u uvjetima koje osigura država. Trebala bi i lobirati, pomagati tvrtkama, tražiti poslove po Europi i svijetu. Posao neće sam doći, nego se o njemu pregovara. Gradonačelnik Damir Jelić nikad nije pregovarao o nekom poslu. Da jest, vjerojatno bi ga pronašao. Isto se odnosi na župana Ivana Vučića. Neće ulagač doći, ako nema uvjeta. Bugarska i Rumunjska su, na primjer, privukle velike tvrtke.

Kako učiniti da smo privlačniji ulagačima?

Treba ubrzati procese, smanjiti birokraciju. Svako malo vadim rodni list. Koliko sam puta već rođen? Sitnice rade krupne probleme. Treba paziti na zaštitu radnika i okoliša, primjerice, no administracija je spora, a živimo u informatičko doba.

Je li Hrvatska pravno uređena?

Nismo svi jednaki. Možeš na moru usmrtiti ljude bez da ti se oduzme vozačka dozvola za gliser, ako imaš moć, ili ako ti tata ima moć. Hrvatska je više puta pokazala da zakon ne vrijedi jednako za sve.

Koji su glavni hrvatski problemi?

Teško je 20 godina provesti u neznanju. Da samo stojiš i promatraš, naučiš nešto. Ne racionaliziramo sustav. Gomila se administracija, jer si tako stranke grade biračko tijelo. U privatnom sektoru je posao nestabilan. U javnom sektoru posao se dobiva politikom do penzije. Nekome je vrhunac radnog dana doći na posao. Ako nešto zabrljaš, kazne te. Ako zabrljaš gadno, premjeste te na drugo radno mjesto, ali i dalje imaš posao. Masa službenika ima kompleks Boga, njihov stav je “Ti mene trebaš, ne ja tebe”.

Klijentelizam, negativna selekcija, nevrednovanje rada, nacionalizam…

I mentalitet. Divim se Francuzima koji se bune. Mi šutimo, eventualno na fejsbuku prosvjedujemo.

Najveći prosvjedi kod nas unazad 15 godina su organizirani na fejsbuku.

Treba izaći na ulice i boriti se protiv različitih politika. Većina bunta, nažalost, ostaje u fejsbuk grupama.

Pitaš se ovih dana gdje je gradonačelnik. Jesi li ga pronašao?

Nema ga od početka 2016. godine. U protokolu gradonačelnika se pojavljuje Damir Mandić, predsjednik Gradskog vijeća. Govorilo se prije godinu dana da će biti kandidat za gradonačelnika, jer će Jelić ići za župana ili ministra. Napisali smo priopćenje u kojem smo se pitali gdje je gradonačelnik. Bahati su. Od Karlovca su uradili kraljevinu i kada kralj “umre”, naslijedit će ga sin. To me smeta. Imamo Damira I., pa Damira II. Važno je zvati se Damir. Jelić je pobijedio na izborima kao nositelj liste na kojoj su bili kao kandidati za njegove zamjenike istaknuti Dubravko Delić i Marina Kolaković.

Iako su izabrani, njihov posao odrađuje Mandić.

Razumijem da sudjeluje u protokolu kao predsjednik Gradskog vijeća, ali ne može mijenjati gradonačelnika. Možda se Jelić srami izaći pred građane. U redu je priznati da si jako zeznuo ovaj grad i da ti je neugodno zbog toga. Možda baš tako razmišlja, i to je ljudski. Shvatio bih kada bi se sramio zbog svega što je napravio ovom gradu.

Što je napravio loše?

Prisjetimo se što je za prošlih izbora obećavao i njegovih “vizija” Hotela “Korana” i podzemnih garaža. To ukazuje na njegovu ozbiljnu neozbiljnost. Svake godine dobivamo kino. Vodim te u Nazorovu na film, reci što bi gledao. Igra se sa svima nama. Kada je nešto dobro, zaslužan je, a kada nije, zakazao je ulagač. Tiskovna konferencija se radi nakon završetka posla, a ne da se posao najavi. Kad se probudi sjeti se da bi kino. Grad je kupio zgradu kina “Edison”, a plašim se sindroma Hrvatskog doma, neiskorištenosti prostora. Sada izrađuju studiju o tome što bi se radilo u zgradi Edisona. Drago mi je da je Grad kupio taj objekt. Za to smo se i zalagali, pa stoga to smatram i našom pobjedom jednim dijelom. No, brine me što će se Jelićeva nesposobnost iskazana na Hrvatskom domu pokazati i na Edisonu. To su sve lijepe priče u izborne svrhe. Napravit će studiju, baciti tu temu u javnost, Damir II. će se slikati ispred Edisona, sljedbenici će pljeskati, a nakon izbora će kazati da nema novca za tu svrhu. To je više puta viđen scenarij.

Što karakterizira vlast koja je tu neprekidno do 2005. godine? Koja je njezina suština?

Podobnost. Bitno je slušati i Damir će ti dati što poželiš. Javio sam se na natječaj za izbor direktora Hrvatskog radio Karlovca. Sad me pitaj zašto.

Zašto?

Jer se na takve natječaje javlja uvijek samo jedna osoba. Htio sam to malo promijeniti.

Jesi li se žalio nakon odabira Matije Perkovića za direktora?

Nema to smisla. Smijenili su predsjednicu Nadzornog odbora Mirnu Špehar dva sata prije sjednice na kojoj se birao direktor i postavili provjerenog Dubravka Strnića. Očekivao sam da će netko i sa mnom razgovarati, no nije. Znao sam da je natječaj namješten, no nisam očekivao da će Perković biti izabran za direktora.

Vjerojatno nije niti bio prvi izbor.

Tako sam čuo. Navodno čak nije niti Jelićev izbor, nego Mandićev. Na prvoj sljedećoj sjednici Gradskog vijeća, uglavnom, kralj Damir je rekao da to mjesto po koalicijskom sporazumu pripada HDZ-u. Grad Karlovac godišnje dotira Hrvatski radio Karlovac koji krpa kraj s krajem. Nakon što je Milorad Božić umirovljen, zaposlili su dvije osobe na neodređeno, čak nemaju niti probnog roka, a uobičajeno je da postoji. Ne poznajem dotične nove zaposlenice, ali to nije niti bitno. Važan je način. Fantastičan je intervju kojeg je Perković dao portalu N1 gdje se iskazao prebahatim. Uglavnom, podobnost se pojavljuje u svakom segmentu.

U čemu bismo mogli pohvaliti vlast?

Parkovi su lijepi, grad je uređen. Sviđa mi se izgradnja novih i rekonstrukcija starih vrtića. No, prespora je dinamika – jedan vrtić godišnje je premalo.

Kakav si plan i program predložio kao kandidat za direktora Hrvatskog radio Karlovca?

Mora se promijeniti programska shema. Radio Karlovac slušam kada prenose dosadnjikave, ali važne sjednice Županijske skupštine, te ponekad navečer kada puštaju čak i dobar rock. U jutarnjem programu nema dinamike, interakcije sa slušateljima. Monotonija danas ne prolazi. Potpisana je koncesija na deset godina, ali tvrde da se program u tom razdoblju ne može mijenjati, što me iznenađuje, jer se mnogo toga promijeni za desetljeća. Marketing se također mora mijenjati, jer radio ne može živjeti od poluprisilnog ili prisilnog oglašavanja. Portal je čak dobar, ali Karlovački tjednik je čisti politički pamflet, Oda radosti HDZ-u. Naslovi su smiješni, tipa da su radnici Zelenila pokupili lišće i slično. Kada čitam izvještaje sa sjednica Gradskog vijeća, pitam se jesam li bio na tome. Način kako predstavljaju sjednice Gradskog vijeća mi je stran, kao da se radi o sjednicama Gradskog vijeća Grada Siska, primjerice. To nije novinarstvo.

Lako je drviti po vlastima, mada imaju više zasluga nego što im pridaješ. No, zanimljivo je da, unatoč tome što je vlast takva, ne postoji oporba koja je može smijeniti. Dugo si u politici i stalno u oporbi. Zašto smatraš da ćeš ostvariti bolji rezultat na ovim izborima nego na prošlima?

Tko kaže da ću uopće biti kandidat?

Nećeš se kandidirati niti za vijećnika?

Stranka još nije donijela nikakvu odluku.

Tko su mogući kandidati HNS-a i za koje funkcije?

Svi članovi su potencijalni kandidati. Stranka je raspuštena. Za desetak dana ćemo održati skupštinu, utvrditi sastav stranačkih tijela, a onda odlučiti kako ćemo na izbore.

Je li pogrešno tvrditi da radiš na tome da HNS osvoji vlast?

Nije.

Zašto smatraš da ćete ovoga puta biti uspješni, a niste bili unazad deset godina?

Jako dobro sam upoznao karlovačke probleme. Naš program će biti realan. Nećemo, poput HDZ-a, tvrditi da ćemo graditi trgovačke centre, jer to ne rade političke stranke. Bavit ćemo se svim problemima, ali ćemo za svaki ponuditi realan projekt.

Što ćete ponuditi biračima?

Nije možda korektno da iznosim rješenja bez da smo izabrali kandidate. Građane tište mnogi problemi. Primjerice, mnoge brine grijanje preko središnjeg toplinskog sustava. Dugo se zalažem za modernizaciju vrelovoda. Godinama čekamo radove.

To je mrzlovod?

Da, možda. Nije realno očekivati da se u jednog godini mreža obnovi, ali jest u četiri godine. Da sam Jelić, vršio bih pritisak na državnu razinu da nam pomogne, jer Grad ne može sam uložiti u takve velike projekte. Od čekanja i plakanja nema ništa, pa niti zamjena cijevi.

Lokalna vlast nije angažirana u lobiranju na višim razinama vlasti?

Nije. Ogrjevni problemi ustraju godinama, a pomaka nema. Što će Mandić ponuditi na tom području što Jelić nije? Damir II. godinama podržava takvu politiku kralja Damira. Stoga na izborima može samo prodavati maglu. Uopće nisam čuo nikakav koncept rješavanja problema ogrjevnog sustava. Nadalje, sviđa mi se koncept poslovne zone Selce, jer je blizu autoceste. Volio bih da se Karlovcu dogodi ono što se dogodilo Jastrebarskom – da se pokraj autoceste podignu velike hale. To nije nešto o čemu treba godinama pričati, nego treba otkupiti poljoprivredna zemljišta u okolici i tražiti ulagače. Grad Karlovac mora kucati na vrata i dosađivati državi, jer ima premalen proračun. Trebaju nam mostovi koji će spojiti naše poslovne zone s glavnim prometnicama. Karlovac je izgradio poslovnu zonu Logorište, a na tuđem je teritoriju. Za izlazak na glavnu cestu se iz bazena nekadašnje Jugoturbine treba ponekad čekati po 20 minuta. Poslovne zone trebaju biti prometno dobro povezane. Treba pronaći i one koji će odraditi posao, ako nisi sposoban samostalno ga odraditi.

Kažeš da je podobnost najveći problem, ali među rješenjima koja si ponudio nisi spomenuo promjenu takve prakse.

Govorimo o poslu. Ako se otvaraju radna mjesta u privatnom sektoru, smanjit će se prostor za podobnost.

Oporba 12 godina ne može doći na vlast. Ako je vlast loša, a jest, je li oporba još i gora?

Bazu HDZ-a čini devet i pol tisuća glasača. To moraš prestići i već je to hendikep utakmica, jer imaju tu mrežu koja ih održava.

I HNS ima svoju mrežu.

Tek sam pristupio stranci. Još sam u fazi upoznavanja članova, pa ne mogu o tome pričati. Problem je i razjedinjenost oporbe. Jedna vladajuća stranka ima devet i pol tisuća glasača, a mi se borimo svi za jedno biračko tijelo. Svi bismo sve, ali bez osobne žrtve. Svatko od nas smatra da je najbolji, a nije, te nitko ne može priznati da ne može sam. Do sada nisam uspio uvjeriti ljude da je politika koju zastupam ona koja može od Karlovca učiniti grad kakvim treba biti. Dakle, ne odričem se osobne odgovornosti za neuspjeh oporbe. Nismo ponudili građanima ono što će ih motivirati da izađu na birališta.

M. Novaković-Matanić u jednostanoj emisiji “Uzavrela točka” pola sata govori protiv svoje bivše stranke s kojom će vjerojatno trebati koalirati, a i, načelno govoreći, nekorektno je tako govoriti o bivšim kolegama.

Voditelj emisije joj je postavljao takva pitanja.

To je činio legitimno, ali ne mora ona pola emisije posvetiti kritiziranju bivše stranke. Mogla je jednostavno kazati da se nisu složili, poželjeti im sve najbolje, brzu konsolidaciju i ostaviti otvorena vrata za suradnju.

Voditelj je tako moderirao emisiju.

Ako vlast snosi velik teret za sve loše u gradu, gotovo jednak snosi i oporba, jer nije tome uspjela stati na kraj. Ustanovljen je kastinski sustav, postoje građani prvog i drugog reda, a opozicija to ne može riješiti već 12 godina. Je li pogubljena strateški, taktički, programski i kadrovski s obzirom da vlast ne uspijeva niti ugroziti?

Očito ono što govorim nije ono što građani žele čuti i vidjeti. Od 25 vijećnika, 12 je oporbenih. Od tih 12, četiri je aktivno – Marina, Snježana Kirinić, Davor Petračić i ja. Nas četvoro se izbori donekle za medijski prostor, no drugi šute. Ne samo da šute, nego su prikrivena podrška vlasti. Teško je uvidjeti vlastite greške, pa dati jednoznačan odgovor zašto kiksamo. Jedan od razloga je sigurno razjedinjenost.

SDP je uglavnom vodio tim mladih političara. Jeste li tamo imali političkog mentora?

Općenito mi je problem što se nisam školovao za političara, nisam vrstan retoričar i slično. Prvu edukaciju sam dobio sada prilikom prelaska u HNS, na stranačkoj političkoj akademiji kada smo govorili o lokalnim izborima. Dosta toga ne znam, a ne zanimaju me niti zakulisne igre. Pitaju me koji automobil vozi brat direktora Zelenila Stjepana Turkovića. Ne znam i daleko sam od takvih priča. Primam od građana sugestije na legitimne teme. Očigledno oporba ima loš način izražavanja. Osobni su mi minusi što valjda ne znam nastupati javno.

Pojavnost je možda najmanje bitna.

Vrlo je bitna.

Teme i način kako se obrađuju su problematične. Izborili ste to, primjerice, da Grad Karlovac svim učenicima osigura besplatne bilježnice i slično. No, nije li promašeno da se to odnosi na sve jednako, da se ne pomaže po imovinskom statusu? Zašto bi Grad Karlovac kupovao udžbenike djeci bogataša? Ukratko, dojam je da se nepromišljeno ulijeće u različite teme.

Razumijem primjedbu. Postoje roditelji koji mogu cijeloj školi financirati udžbenike. No, djeca se ne smiju razlikovati, nego bi svi morali imati iste udžbenike. Kada smo odrastali nije bilo podjela kao danas kada se djeca razlikuju po mobitelu kojeg imaju, odjeći, obući i slično. Barem su jednaki u udžbenicima, makar tog prvog dana škole kada ih dočekaju na stolovima.

Dakle, nedostajao vam je mentor?

U HNS-u su saborski zastupnici i ostale kolegice i kolege krajnje otvoreni. U SDP-u nije bilo tako. Na primjer, ministar bi došao u grad bez da se javi stranci i kolegama članovima.

Je li SDP bio taoc vas nekolicine najaktivnijih/najvidljivijih ili ste vi bili taoci te stranke?

Ako se učlaniš bilo gdje, bilo to planinarsko društvo ili politička stranka, to podrazumijeva da želiš biti aktivan. Ako stranka organizira podjelu graha, pojavit ću se i dati podršku. Ako se stalno pojavljujem na akcijama, vjerojatno sam nekome dosadan. Otišao sam jer je došlo do zasićenja. Napredujem li? Vrijeme će to pokazati. U HNS-u se super osjećam, jer je netko počeo raditi sa mnom. Hoću li u politici napraviti dva koraka natrag ili korak naprijed, vidjet ćemo. No, ne mogu sam raditi, netko me mora usmjeravati.

Tko je u karlovačkom SDP-u odlučivao unazad deset godina?

Predsjednik predlaže, Gradski odbor odlučuje. Bio sam član Predsjedništva, što je savjetodavno tijelo.

Što ste htjeli napraviti u SDP-u, a da niste mogli?

Od pet stotina članova se odazove njih 50 voljnih nešto raditi. Za lošu situaciju sam i sam kriv, no što sam konkretno loše radio ne mogu samostalno procijeniti. Nekome smetam što sam previše aktivan na sjednicama Gradskog vijeća. No, to je moja obaveza. Najlakše je mirno sjediti i ubirati 320 kuna po sjednici. Možda druge kolege nisu mogle pratiti naš tempo. Otkako smo napustili stranku nisam primijetio previše aktivnosti iz bivše stranke. Možda ipak nismo bili teret stranci. Pasivni su dok mi u HNS-u nismo. Teško mi je kritizirati nešto čega sam bio dio.

Postoji li opasnost da dođe do sličnih problema u HNS-u? Što si naučio iz tog iskustva u SDP-u?

Da treba biti više dosadan, zahtijevati veći angažman članova. Ne mogu neki godinama biti na istim mjestima, jer se izborni ciklus mijenja, ako si bio neuspješan, moraš pustiti mjesto nekome drugome. Ne može se u politici čekati da vlast dođe po sebi. Promjene su bitne. Nova stranka mi pruža priliku da se usavršavam. Ne želim odustati, nego biti tvrdoglavo uporan. Naći ću kralja Damira prije ili kasnije. Ne vrijedi svakoga slušati. Stariji sam, iskusniji i kao takav drugačije procjenjujem kolege. Nikad mi se nisu sviđali oni koji su tjerali osobnu korist u politici. Prvo sam se zaposlio, a tek potom učlanio u stranku. U istoj sam tvrtki otkako sam se politički angažirao. Nisam, dakle, netko tko u politici traži osobnu korist. U SDP-u je mnogo divnih i sposobnih, ali i takvih uguza da je to strašno.

Tko su potencijalni koalicijski partneri HNS-a?

Blok lijevog centra – laburisti, nezavisne liste “Volim Karlovac” i Davora Petračića, SDP koji je i dalje najveća oporbena stranka…

Most nezavisnih lista i Živi zid?

Ne vidim ih u toj priči. Plašim se da od dogovora sa SDP-om neće biti ništa, jer nisu posloženi unutar sebe, te da ih čeka težak posao u teškom razdoblju. Ipak su i po broju članova i po broju glasova i dalje najveća oporbena stranka.

Ako bi te stranka kandidirala, bi li prihvatio kandidaturu za gradonačelnika?

Pitali su me često bi li mogao preuzeti tu ulogu. Problem je kod mene što ću uvijek kazati da nema toga što ne mogu.

Tko bi u opoziciji najviše mogao parirati kandidatu HDZ-a za gradonačelnika?

Najpoznatiji je Petračić. Javnosti je dosta zanimljiv. Ima dobre ideje koje bih možda malo drukčije koncipirao. Smatram ga dobrom osobom. Uteg mu je što je već izgubio jedne izbore. Jasno je da će se kandidirati, no pitanje je tko će stati iza njegove kandidature. Zasigurno bi drukčije vodio grad od HDZ-a. Simpatičnog je razmišljanja.

Koji su najveći rizici oporbe na izborima?

Tehnička izvedba. Treba pristupiti svakom biraču, a ne čekati da birač sam dođe. Izbori su ozbiljan posao. Svakog potencijalnog glasača moraš dotaknuti, zainteresirati. Priča je završno pročelje iza kojeg treba stajati tim koji će raditi. Čini mi se da je u Karlovcu 22.000 domaćinstava, a svakome treba pristupiti telefonski, promidžbenim materijalima, licem u lice… Tako se dobivaju izbori.

Što ako oporba izgubi i ove izbore?