U Karlovcu je na vječni počinak ispraćena akademska slikarica Višnja Ercegović.
Rođena je 18. studenoga 1922. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je 1941. godine u Karlovcu gdje su joj nastavnici likovnog odgoja bili Marijan Detoni, Ljudevit Šestić i Mila Wood. Studirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod profesora Ljube Babića i profesora Jerolima Mišea u čijoj je klasi i diplomirala 1946. godine. Od 1947. godine članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Nakon studija je jednu školsku godinu radila kao nastavnik crtanja i krasopisa u Industrijskoj školi u Karlovcu, a od 1947. do 1953. kao crtačica anatomije radi na Veterinarskom i Medicinskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega prelazi u slobodnu profesiju.
Od polovice 1950- ih ostvaruje osobni izraz stvarajući cikluse slika sajmenih i zimskih prizora te kišnih scena u akvarelu. U gradnji likovne kompozicije koristi plošnost i majstorsku razgradnju boje na suptilne tonove. Unutar opusa pojednostavljenjem stiliziranih formi, neopterećena slikarskim znanjem gotovo primitivne iskrenosti i naivnosti, stvorila je autentičnu simboličku ikonografiju.
Samostalno po prvi izlaže u Zagrebu 1957. godine nakon čega su uslijedile samostalne izložbe u Zagrebu, Karlovcu, Beogradu. Često je izlagala skupno s raznim grupama umjetnika te redovito na izložbama HDLU-a. Bila je članica Međunarodnog centra za suvremenu fantastičnu i magičnu umjetnost „Fantasmagie“ sa sjedištem u Bruxellesu u okviru kojeg je od 1959. do 1963. godine sudjelovala na međunarodnim izložbama u Parizu, Bruxellesu, Charleroiu. S grupom hrvatskih slikarica izlagala je u Italiji u Bologni, Pistoi i Anconi. Učila je obradu i oslikavanje keramike kod majstora Krauthakera u LIKUM- ovoj radionici u Zagrebu (1961) te se desetak godina studiozno bavila dekorativnom keramikom (karlovački dimnjaci, pločice oslikane cvijećem, tanjuri u zagrebačkom restoranu „Split“.)
U Parizu je boravila od 1963. do 1964. godine radi stručnog usavršavanja u grafičkim vještinama. U Karlovac se vratila 1977. godine, intenzivno je slikala tehnikama ulja, tempere, akvarela, gvaša, pastela, kolaža te izrađuje keramiku. Još krajem šezdesetih se počela baviti umjetničkim istraživanjima povijesti umjetnosti, a kasnije i dešifriranjem etrurskih natpisa i etimologijom te je sudjelovala na II. Kongresu etrurologa 1985. godine u Firenzi.
Sudjelovala na Zagrebačkom likovnom salonu 1993. i 1995. godine. Retrospektivnu izložbu njezinog opusa organizirao je Gradski muzej Karlovac u Galeriji «Vjekoslav Karas» tijekom svibnja i lipnja 1999. godine kojom je usprkos nemogućnosti uvida u cjelinu opusa zbog neutvrđenog smještaja pojedinih radova, pružila mogućnost sagledavanja stilskih osobitosti i tematskih cjelina njezina stvaralaštva.
Njezina senzibilnost i povučenost nije pripadala buci suvremenog svijeta, ali njezina djela nastavljaju samozatajno i skrovito živjeti diljem svijeta i Hrvatske i u stanovima i srcima brojnih Karlovčana… do nekog ponovnog susreta.
