Ne Kornijevim, nego rakovim korakom. Kretanje unazad osigurali su nam birači koji su mjesta u Hrvatskom saboru osigurali skupini antipolitičara koja je na parlamentarne izbore izašla na platformi da neće koalirati ni sa kime. Naravno da su ti zastupnici morali birati, a odabrali su – što se i očekivalo od onih s takvom bezumnom antipolitikom – najgore moguće rješenje. To je, naravno, koalicija s poticateljima govora mržnje i šovinizma koja će iznjedriti za premijera Tihomira Oreškovića, čovjeka za koga niti jedan birač nije znao da postoji, kamoli da je izašao na birališta s njime u primisli. U 25 godina hrvatske demokracije nije izvršena veća prevara glasača.
Neprikosnoveno najnepopularniji političar u Hrvatskoj, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Tomislav Karamarko, dolazi na vlast skupa sa svojim suradnicima Damirom Jelićem, Milijanom Brkićem, Velimirom Bujancem, Đurom Glogoškim i sličnima. Hrvatski građani to nisu htjeli. Sva ispitivanja javnog mnijenja, bez obzira koliko dvojbena bila – no suglasna su – kažu da to nisu htjeli glasači Mosta nezavisnih lista. Zgražanje je jedina ispravna reakcija na sve što se događalo od izbora do imenovanja mandatara.
Kažu u Mostu i takozvanoj Domoljubnoj koaliciji – izvan nje valjda nema domoljuba – da će se i Oreškovićevo mišljenje razmatrati u postupku predlaganja kandidata za ministre. A on je mandatar za sastav Vlade, jebemumiša, i njegova bi morala biti glavna. Odabrali su “stručnog premijera” na način da su dan prije konzultacija kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović uspoređivali njegov životopis sa životopisima nekih drugih – ne znamo kojih – koji su “bili u igri”. Je li se tako nešto ikada dogodilo u povijesti predstavničke demokracije? I koga su izabrali birajući “stručnjake za premijera”? Kemičara. Možda su trebali alkemičara s obzirom na njihove antipolitičke egzibicije, a upravo s obzirom na njih mogli su izabrati Tarot Milana. Taj bi bio potpuno usklađen s antipolitikom Mosta i čudno je da nije pribavio hrvatsko državljanstvo i nosio neku od Mostovih lista. Sada će i ostali “stručnjaci” raspodijeliti resore – povjesničar Karamarko, profesor hrvatskog jezika i književnosti Jelić, pedagog Branko Hrg, psihijatar Božo Petrov i slični.
Orešković se iznebuha pojavi i preuzme mandat za sastavljanje Vlade. Odakle mu obraz? Je li on normalan? Radi li se o osobi nevjerojatne taštine ili o nevjerojatnoj naivnosti? Kakva god prethodna vlada bila, a nije bila sjajna, nije bila niti katastrofalna kako vole bezobrazno govoriti u Domoljubno-sinekurnoj koaliciji. Štoviše, prisjetimo se da je Vlada Zorana Milanovića naslijedila vlast Ive Sanadera i Jadranke Kosor, odnosno u kakvim uvjetima je počela voditi zemlju, da bismo danas bili na umalo tri posto rasta brutodruštvenog proizvoda. Prisjetimo se i opstrukcija onih koji sada od Socijaldemokratske partije Hrvatske traže da bude “konstruktivna oporba” – razbijanja ćiriličnih ploča, incidenata na obljetnicama pada Vukovara, šatora u Savskoj i sličnih protuinstitucijskih rabota. U odnosu na svoju političku konkurenciju i s obzirom na očiglednu volju birača, Milanović je zaslužio nov mandat. Dobio je najveći broj preferencijalnih glasova od svih kandidiranih u svim izbornim jedincima. Sigurno mandat nije zaslužio Orešković, osim proceduralno. Je li taj čovjek uopće glasao na izborima?
Narod se sada, naravno, zabavlja njegovim slabim poznavanjem hrvatskog jezika, a u obranu mu priskače i predsjednik karlovačkog HDZ-a Damir Mandić poručujući onima koji se Oreškoviću ismijavaju da se sa svojim znanjem engleskog jezika upute u svijet i pokušaju uspjeti. Naravno da se nije lijepo rugati nekome zbog manjka znanja ili vještina, no ovdje se radi o izboru nositelja izvršne vlasti i dobro poznavanje hrvatskog jezika je preduvjet koji omogućava praktičnost. Kakva će to biti obraćanja javnosti, zastupanja stavova u parlamentu, pregovori sa sindikatima? Tragično je da ravnatelj Gimnazije Karlovac na takav način i uporno politički agitira. Kakvu poruku šalje gimnazijalcima? Iako je ravnatelj Gimnazije postao upravo zbog toga što je član HDZ-a, očigledno su njegova politička i prosvjetna funkcija u sve većoj koliziji. Naravno da ima pravo biti politički aktivan, dapače, ali neka se tu ugleda na način funkcioniranja Ljilje Vokić, recimo.
Dakle, radi se višestruka šteta – bolja opcija se ne honorira, honorira se govor mržnje i provode mahnite antipolitičke kombinacije koje podrivaju demokratski sustav. Milanoviću preostaje da pokuša svim legitimnim sredstvima osujetiti izbor Oreškovića za premijera i izazvati nove izbore na kojima, nadamo se, Most neće dobiti promil glasova birača. Možda se i poneki od preostalih zastupnika Mosta urazume i napuste tu platformu. A možda do kraja ovog političkog postupka mandatar postane Baba s Kokotom, ako je još s nama.
Karlovačkom gradskom vijećniku Davoru Petračiću, koji bi mogao kao zamjena ući u Hrvatski sabor s liste Mosta, najracionalnije bi bilo, u svrhu uspjeha na lokalnim izborima 2017. godine, da se distancira od te ekipe i projekta koji miriše na fijasko.
