„Jednog jesenskog dana godine 1918. dojahao je, povlačeći se pred Crvenima, moj djed, Ivan Zwezdin, kubanski kozak i učitelj, bjelogardijac, rezervni časnik u vojsci generala Fostikova, na svome plemenitom sivom arapskom konju do kavkaske obale Crnog mora. Na sedlu pored njega bila je njegova petogodišnja kći Ana, moja majka. Jašući na drugome sivom konju, sasvim… Pročitaj više