Možda će nekome prvi dio naslova zazvučati pretjerano, možda čak i smiješno, ali i to govori o onome što slijedi u tekstu, a naglasak je upravo na neiskorištenosti ogromnog kulturnog bogatstva koje Karlovac ima u obliku suradnje s mladim umjetnicima diljem svijeta.
Pa krenimo “u glavu” – Karlovac je svake godine domaćin mladim gitarističkim talentima (Međunarodna ljetna škola gitare), mladim flautistima svijeta (Croatian Flute Academy), već i prepoznatljivim mladim pijanističkim imenima planete (Karlovac Piano Festival), mladim svjetskim filmašima (Four River Film Festival i Filmska revija mladeži), a do ove godine bio je to, nadamo se da će i opet, i mladim fotografima (Foto dani mladih)!
Sve ove manifestacije donose Karlovcu i iznimnu izravnu kulturnu korist – okupljanja mladih gitarista i flautista iznimne koncerte svjetski priznatih glazbenika, pijanistički festival kroz nagrade koje uključuju koncertiranje pobjednika u poznatim svjetskim dvoranama (u kojima se, potom, spominje ime Karlovca), fotografski skup rezultira nizom prekrasnih fotografija grada, a o filmašima gotovo da je suvišno i govoriti – Karlovac, grad bez kina (!), u svjetskim je filmskim krugovima cijenjeno ime zahvaljujući Kinoklubu Karlovac do te mjere da pobjednik jedne kategorije putuje izravno u Hollywood kako bi ostvario svoju filmsku ideju!
I nisu to tek usputne radionice kakvih ima po cijelom svijetu – stjecajem okolnosti poznajem vrlo nadarenu poljsku flautisticu koja si svakog ljeta “čisti” obaveze kako bi mogla ponovno doći u Karlovac, jer je oduševljena i programom i spiskom profesora, a i samim gradom koji upoznaje u vrijeme (nažalost prekratko!) kada on živi životom na kojem bi mu mogli pozavidjeti i daleko veći gradovi.
Tu, nažalost, prestaju dobre stvari.
Iako se većina spomenutih manifestacija odvija već godinama, Karlovac čini vrlo malo da to iskoristi na kvalitetniji način. Krivnja za to leži na svim stranama. Organizatori glazbenih manifestacija (filmaši i fotografi su ipak imali svoj razrađeni PR) reklamiraju se vrlo slabo, posebno se to odnosi na Karlovac Piano Festival. Grad nije napravio niti najmanji iskorak u smjeru povezivanja ovih manifestacija, možda i datumskog približavanja u kojem se nipošto ne bi “utopile” jedna u drugoj, a zatim prezentiranja istih prema van pa tako imamo bizarnu situaciju da je većina spomenutih manifestacija izuzetno dobro prepoznata u umjetničkim krugovima cijelog svijeta, ali o njima ne piše niti jedan jedini medij izvan Karlovca (pa ni većina karlovačkih osim uz usputnu najavu nekog koncerta), dok istovremeno vrhunske koncerte silom prilika ne prepoznaju ni sami Karlovčani. Dijelom je to i razumljivo, jer se sve manifestacije održavaju u vrijeme sadržajno vrlo bogatog obilježavanja Dana grada, a ipak je i logično da će atraktivne kazališne predstave i koncerti zabavne (u što u ovom kontekstu uvrštavamo i rock, jazz, hip-hop…) glazbe privlačiti daleko veću pozornost nego koncerti klasične glazbe. Tako imamo situaciju da, kao npr. ove godine, publika zatrpana događanjima propusti koncert svjetskih flautističkih velemajstora u Gradskom kazalištu “Zorin dom” za koji bi se u europskim glazbenim centrima plaćale vrlo skupe ulaznice i bio bi rasprodan i u najvećim koncertnim dvoranama.
Karlovac uskoro očekuje i znatno širenje smještajnih kapaciteta pa bi se tim više trebalo pokušati “okrupniti” ove četiri (ili pet, vrate li se Foto dani mladih) manifestacije – dati im dodatnu podršku i financijskog i drugog oblika, ali uz možda pomicanje na period nakon Dana grada i Međunarodnog jazz festivala, kada grad “ode na godišnji odmor”, a mogao bi nastaviti biti atraktivan uz ogroman skup mladih umjetnika iz cijelog svijeta.
I ne treba nužno stati na postojećim manifestacijama. Kulturnu suradnju sa stranim udrugama razvijale su i brojne karlovačke udruge pa se u isto vrijeme, bude li za to volje i jasne podrške, u Karlovcu mogu okupiti i mladi slikari, grafiteri, street art umjetnici…
Sve to ne bi trebala biti nekakva utopijska zamisao, jer, kako stoji u naslovu – Karlovac već jest istinsko svjetsko središte mladih umjetnika. Sve što je potrebno je napokon to iskoristiti na pravi način, za što je potrebno samo malo truda i dobre volje. No, tu i leži glavni problem. Jer, dok nije teško zamisliti kako će ovo čitati i netko u Gradu Karlovcu i potvrdno kimati glavom, nažalost je teško zamisliti kako će nešto i učiniti. Za početak nazvati Glazbenu školu Karlovac, Silvija Vidovića, direkciju Croatian Flute Academy, Kseniju Sanković i Sanju Zanki Pejić te Filipa Treznera i pitati – što i kako da napravimo da u Karlovcu, na primjer sljedećeg kolovoza, u dva tjedna na skupu imamo vrhunske mlade umjetnike iz cijelog svijeta.
