Karlovačka jezgra Zvijezda jedan je od najvrednijih pravilnih renesansnih gradova-utvrda te vrste u Europi. U njezinom zapadnom dijelu, na gradskom zemljištu, tridesetak metara nasuprot početka Križanićeve ulice, kod Glazbene škole Karlovac, prije četrdesetak godina izgrađena je jedna, potom postupno još četiri privatne garaže. Iako su podignute bez građevinske dozvole i nisu ozakonjene i unatoč oštroj reakciji i protivljenju konzervatora pod čijom zaštitom je Zvijezda, garaže koje ovaj prostor nagrđuju još su tu.
Vlasnici garaža izlazili su s automobilima u dvadesetak metara udaljenu Križanićevu ulicu. Kada su u njoj sagrađene još dvije kuće, tim se putom autima više nije moglo. Jedini način preostao je izlazak na Ulicu kralja Tomislava, ali preko zemljišta u posjedu obitelji Dupin.
Na zahtjev Vladimira Dupina, Ured za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, izdaje 12. siječnja 1995. „Lokacijsku dozvolu za postavu zaštitne ograde i pergole uz stambeno poslovni objekt uz rub pločnika u Ulici kralja Tomislava u Karlovcu na kč. br. 1281/1 i 1281 k.o. Karlovac II.“ U dozvoli se određuje smještaj pergole (vrata) i zaštitne ograde, njihove dimenzije, način spajanja letvica ograde i pergole i još neke stvari. Od iste ustanove Dupin dobiva 14. ožujka iste godine građevnu dozvolu za građenje spomenutih objekata. Treba naglasiti da su sve to Dupinovi ispoštovali i da nisu učinili ništa niti na kući niti u cvjetnjaku oko kuće, a da se prethodno nisu dogovorili s konzervatorima.
Općinski sud u Karlovcu 17. prosinca 2001. godine presuđuje da je Vladimir Dupin dosjelošću stekao pravo vlasništva nad kućom i zemljištem uz kuću, jer on i njegovi preci žive tu od 1903. do 6. travnja 1941., dakle 38 godina. Zakon jasno kaže da osoba može postati vlasnikom, ako je u neprekinutom posjedu nekretnine najmanje 40 godina, te da se u to vrijeme ne može uračunati NDH ni FNRJ i SFRJ. Za Dupine taj je zakon nepravedan, jer oni su u posjedu kuće i zemljišta neprekidno od 1903., ali i prije toga njihovi preci ovdje su živjeli. No, zakon kakav god bio, mora se poštovati. Katastar izdaje posjedovni list, a gruntovnica vlasnički list.
Grad Karlovac se na odluku prvostupanjskog suda žali, a Županijski sud u Karlovcu 2002. prihvaća tu žalbu, jer je obitelj u posjedu kuće i zemljišta samo 38 godina. Kako da to odvjetnik obitelji Josip Janković nije znao? Žali se Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koji 2003. razumije se, s istim obrazloženjem tužbu odbija.
U međuvremenu umire Dupin i njegova supruga Milka pozvana je u Općinski sud „na ročište-raspravu u pravnoj stvari izlaganja podataka katastarske izmjere i katastarskog klasiranja zemljišta te radi obnavljanja – preoblikovanja zemljišne knjige i sređenja zemljišno-knjižnog stanja za nekretnine upisane u K.O. Karlovac II“ gdje joj je 24. rujna 2008. rečeno da od 198 četvornih metara, koliko stoji u posjedovnom listu koji je Dupin 17. srpnja 2000. dobio od Područnog ureda za katastar Karlovac, sada Gradu pripada 75 četvornih metara. Obrazloženje presude nije vidjela niti ga je dobila.
U kući u Križanićevoj 12, sjeverozapadnoj uglovnici s Ulicom kralja Tomislava, živjele su generacije obitelji Dupin. Bila je to stara, nevelika ali lijepa kuća, s jedne njezine strane livada i mali, nekada veliki vrt, cvjetnjak s ružama, magnolijama, čempresom i borom, na prozorima žaluzine s cvijećem, lijepa niska ograda s ružama penjačicama i široka pergola (vrata). Sve je to uređeno s puno ljubavi i ukusa, nekad prava kućica iz bajke.
Trećeg prosinca 2008. Općinski sud u Karlovcu po sucu Josipu Štrucelju pokreće ovrhu protiv M. Dupin na zahtjev Grada, kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Medarić. „Uredovanje je obavljeno na način da je sa kč.br. 1281/2, k.o. Karlovac II od 75 m2 u nazočnosti sudskog ovršitelja, pomoćnika ovrhovoditelja, ovršenice i djelatnika PU Karlovačke, po djelatnicima Građevinskog obrta Petrlin, izvršeno uklanjanje pergole, drvene ograde, staklenog mostića, vodoskoka i figurica, a ruža penjačica prebačena je na dio na kojem raste.“
Na pitanje M. Dupin vezanom za očuvanje i zaštitu njihove kuće i dvorišta, Konzervatorski odjel u Karlovcu, 11. siječnja 2016. između ostalog odgovara: „… u Konzervatorskoj, još uvijek važećoj studiji iz 1979. g. prostor unutar bloka predviđen je kao zelena površina s dječjim igralištem, klupama, vrtnim žardinjerama i sl. … Ovaj odjel sudjeluje u donošenju Urbanističkog plana uređenja Zvijezde (UPU-a Zvijezde), a prema odredbama plana i dalje će biti nadležan za utvrđivanje posebnih uvjeta i suglasnosti za sve zahvate u Zvijezdi pa tako i u uređenju unutrašnjosti ovog građevinskog bloka.“ UPU Zvijezde usvojen je 2017. i u pogledu urbanističkog bloka koji treba hortikulturno urediti, nema ničeg novog. Dakle, za sve što u ovom bloku postoji i za sve zahvate u njemu, mora se dobiti suglasnost Konzervatorskog odjela. Svi objekti koji su u Zvijezdi legalizirani imali su takvu suglasnost. Ono što nije dobro, zapravo neupotrebljivo u UPU-u Zvijezde, formulacija je prema kojoj spominjane garaže treba ukloniti „kada dotraju“. Vlasnici mogu garaže obnoviti svakih 30 do 40 godina i tako u nedogled. Vlasnik jedne garaže svoju je već obnovio. Trebalo bi postaviti rok od nekoliko, najviše šest mjeseci, u kojem garaže treba ukloniti. Razumije se da bi trebalo ukloniti i cestu, jer ona nije dio hortikulturno uređenja bloka.
Međutim, na sve što je nadležna institucija, a to je Konzervatorski odjel u Karlovcu odredila, sudac Štrucelj ni najmanje se ne obazire. Traži od M. Dupin da ukloni dio ograde i pergolu (vrata) da bi automobili iz garaže mogli izlaziti na Ulicu kralja Tomislava. Budući da se uzda u zakon (odredbe konzervatora), ona odbija to učiniti. Po njegovu nalogu uklanja se drvena ograda, pergola i dio cvjetnjaka. Za troškove uklanjanja, pod prijetnjom ovrhe, gospođa Dupin mora platiti 30.000 kuna.
Potom 2016. ovrhovoditelj Grad Karlovac, zastupan po punomoćniku Medariću, kaže da je 21. svibnja 2008. presuda Županijskog suda u Karlovcu djelomično provedena kad je uklonjena ograda i pergola, ali neke stvari, na primjer ljuljačka, razno drveće i raslinje nisu, niti je ovršenica – gospođa Dupin – česticu predala u posjed ovrhovoditelju. Opet dolazi mehanizacija koja to obavlja, a pod prijetnjom ovrhe, zbog troškova, M. Dupin mora platiti 32.000 kuna. Ona i njezine dvije kćeri nisu bogate i morali su se svega odreći da im se kuća ne ovrši. Kako su se osjećale gledajući suznih očiju kako se ruši i uklanja ono što su s puno ljubavi godinama stvarale i svjesne da im se čini nepravda, znaju samo one. Gospođa Dupin je kazala: “Moglo je biti i gore, tješimo se da nam je kuća ipak ostala.“ Konzervatorica Branka Križanić – i ona suznih očiju – rekla je: „Ključno je da se gradska parcela uređuje za pristup čemu? Na uštrb čega? Nemam riječi, ovo je nečiji interes.“ Nazočni odvjetnik Medarić kaže: „Čestica je vlasništvo Grada, gospođa Dupin je svojata, odbija ukloniti svoje stvari i ometa stanare da u tih 5 ili šest garaža uopće nemaju pristup. Grad im mora osigurati pristup.“
Nevjerojatno je da Grad štiti interes onih koji imaju nelegalno sagrađene garaže, koje nemaju građevinsku dozvolu, koje nisu legalizirane niti mogu biti legalizirane, jer za legalizaciju nemaju suglasnost konzervatora, i za njihovu potrebu još izgrađuje cestu. Gradske dužnosnike nije smetalo grubo zadiranje u Zvijezdu, ovo ruglo koje je godinama nagrđuje i obezvređuje. Da apsurd bude veći, gospođa Dupin je kažnjena, jer se pridržavala zakona. Da je udovoljila zahtjevu suca Štrucelja, prekršila bi zakon i odredbe konzervatora.
Obratila se tadašnjem gradonačelniku Damiru Jeliću očekujući da će se zainteresirati za slučaj. Saslušao ju je i kazao: „Neka institucije rade svoj posao.“ Institucija je Općinski sud u Karlovcu, a njegov sudac krši zakon. Dobro je odradio „svoj posao“, svaka mu čast.
Đurđica Cvitanović, ugledna povjesničarka umjetnosti, kazala je: „Reprezentativni primjerci pučkog baroka nalaze se na zapadnoj strani ulice. Prije svih, kuća Dupin (kbr. 12). Primjer je zgrade obnovljene u skladu s pravilima konzervatorske struke.“
Da je živa, vjerojatno bi se zaprepastila kad bi vidjela što su od kuće i cvjetnjaka napravili vandali. Bila je ukras grada i pred njom su se brojni turisti fotografirali. I dok su nekim gradskim dužnosnicima usta bila puna brige za Zvijezdu, nije ih zanimalo i nisu vidjeli što se s vrijednom baštinom radi, i to u razdoblju od četrdeset godina. Umjesto nekoliko riječi zahvalnosti, Grad se generacijama Dupina odužio na tako ružan način. Zar to nije žalosno?
Potpisnici teksta odlučili su pokrenuti pitanje nelegalnih garaža i nelegalno stvorene ceste u tom dijelu Zvijezde. Kako će dugo nova ulica biti ružni detalj u gradu i pružati pogled na pet garaža koje tu ne spadaju, umjesto na cvijeće koje je uzgajala obitelj Dupin? U razmatranju ove problematike nezaobilazna je povezanost s kućom i zemljištem ove obitelji. Budući da smo pritom vidjeli da im je učinjena velika nepravda, kao ljudi nismo na to mogli ostati ravnodušni. Zato smo i ovom aspektu posvetili pozornost.
