Beskonačno prostranstvo koje nas okružuje vremenski je prostor u kojem se smjestio i naš planet. Uz Zemlju u njemu plovi mnoštvo nebeskih tijela koja postoje u svojoj beskonačnosti, neovisno od ljudskog znanja. Često opisivan kao tamni prostor kojem se ne nazire ni početak ni kraj, Svemir predstavlja jednu veliku nepoznanicu – misterij koji nas svojom nedokučivošću kontinuirano privlači i potiče na istraživanje.
Posljednjih nekoliko godina Siniša Reberski stvara ciklus u kojem bilježi vlastite vizije dalekih neistraženih prostora. To su imaginarni svjetovi nastali ispreplitanjem kolektivnog poznatog i individualnog zamišljenog. Uvriježeno kolektivno nasljeđe, spoznaje i vizualna memorija o poznatom nam dijelu Svemira ne nudi konačne odgovore već otvara nebrojene mogućnosti interpretacije s krajnjim ciljem pokušaja dosezanja nedostižnog. Kreiranjem vlastite vizije svijeta i njegovih sustava, odnosa, kretanja i gibanja autor stvara potencijalni prostor koji nameće mogućnost promatranja i analize svega općepoznatog i priznatog pritom se pitajući koliko općeprihvaćenih činjenica počiva na apsolutnoj istini (ukoliko ona uistinu postoji), a koliko zapravo svijet funkcionira na temelju nedorečenih teorija?
Unutar filozofskih promišljanja Reberski stvara vizije dalekih nedohvatljivih svjetova – mjesta koje je zamislio i naslikao. Bilježi ih, razvija, prati, istražuje, dokumentira i razmatra njihove potencijale. Takvim posvećenim radom ilustrirana mjesta poprimaju obrise stvarnog svijeta – ona postaju mogućnost na površini slike. Konstelacije, zvijezde, planeti, sateliti i asteroidni oblaci sastavni su dio imaginarnog svijeta ispunjenog tamnom energijom koja potiče širenje svemira. Dubina dalekih prostranstava ostvarena je bogatim i krajnje zasićenim tamnim bojama unutar kojih umjetnik oslobađa i rasvjetljuje prostor za pojedine akcente poput dramatičnih eksplozija, snažnih kolizija ili sjetnih prikaza osvjetljene strane planeta. Rastakanjem oštrih granica u prikazima kolizija planeta boje se međusobno prožimaju i stapaju u veću pulsirajuću masu. Kompozicije su definirane rasterom u funkciji geografskih koordinata, dok je mrljasto građenje dinamičnih površina planeta u kontrastu s minuciozno izvedenim kaligrafskim tekstom prisutnim u svakom djelu. Važan popratni element su svakako nazivi radova čiji je sadržaj oblikovan poput crtica iz dnevnika pasioniranog istraživača koji pri svakom novom avanturističkom poduhvatu ponosno bilježi svoja otkrića i spoznaje. Tekst je prisutan i u samim djelima – autor u zrakoprazni prostor svemira integrira kaligrafske bilješke nalik drevnim zapisima nekih drugih svjetova i naroda, odnosno kriptograma koji se pretaču u tajne kodove. Njihov meditativni karakter, koji vežemo uz duhovnu vrijednost arhetipskog običaja prepisivanja svetih tekstova, dopušta promatraču odlazak u druge svjetove u kojima će naizgled nepoznati znakovi poprimiti smisao i dobiti svoje značenje. Cijeli niz karakteristika, poput arhaičnih opisa djela, kaligrafskih crtica i tretmana površine papira natopljene bogatom zasićenom bojom, pridonosi stvaranju dojma starih kartografskih zapisa. Oni potiču buđenje kolektivne svijesti, te se kod promatrača javlja osjećaj kao da je već negdje vidio predočene vizije svijeta. Elementom prepoznavanja promatrač potvrđuje prisutnost i valorizira vjerodostojnost radova, odnosno mogućnost njihove istine, dok emocije i kolektivno iskustvo postaju medij razumijevanja slike.
Poput kroničara vremena jednog zamišljenog svijeta prepunog poznatih i nepoznatih čestica, Reberski doprinosi općoj viziji našeg svijeta uvodeći nas u intrigantan svijet njegovih mogućnosti i potencijala. Ciklus radova “Dohvaćene nedohvatljivosti” djeluje poput zbirke strastvenog istraživača koji prikuplja spoznaje, teorije, pronalaske i otkrića iz različitih izvora o jednom dalekom nedohvatljivom svijetu. Taj svijet je vizija mogućnosti i potencijala svake osobe, događaja ili predmeta za koje mislimo da ih poznajemo, jer prihvaćamo prvo i doslovno značenje koje nam je ponuđeno, no ako samo malo zagrebemo ispod površine, možemo i sami zaći u neki posve novi, dosada neistraženi svijet.
