„Izbor prvoga ustavnoga gradskoga poglavarstva obavljen je 18. veljače 1778. svečanim načinom na veliku radost Karlovčana, u kojih se porodiše velike nade o sretnijoj i ljepšoj budućnosti svoga grada. Izborni čin izveden po običaju, koj je tada vladao u drugim slobodnih gradovih Hrvatske, vanredno je godio Karlovčanom i budio u njih ponos slobodnih gradjana. Medj gradjane upisaše se tada, položiv pristojbu sa 6 for., mnogi vojnički častnici, plemići i druge odlične osobe, a imena građana pročitaše povjerenici pred sakupljenim narodom. Nakon sazova „Duha svetoga“ u župnoj crkvi izabran je u viećnici uz svirku gradske glasbe i veseli klik gradjana ustavni magistrat. Prvim gradskim sucem posta Ivan Gutterer od Guttenfelda, prijašnji načelnik vojnoga komuniteta. Uz zvuk velika zvona i svirku gradske glasbe pošao je zatim gradski sudac držeći žezlo u ruci praćen gradjanstvom opet u crkvu, gdje je u ruke zagrebačkog kanonika Andrije Ferka ustavnu prisegu položio pred žrtvenikom u nazočnosti mnogobrojnih Karlovčana. Uzhićeni gradjani izpratiše svojega poglavara do kuće, a veselja i radosti bilo je tada toliko, koliko jamačno nigda prije iza osnutka grada“, zapisao je Radoslav Lopašić, devetnaestostoljetni kroničar Karlovca.
Ako bismo Vam čestitali upravo Dan Karlovca, vjerojatno biste u čudu to dočekali, jer svi znademo da se Dan grada obilježava 13. srpnja, na dan kada je započeta mukotrpna izgradnja tvrđave na močvarnom tlu između Kupe i Korane. No, stoljećima se upravo obilježavao 18. veljače kao središnji gradski praznik, a publicist Radovan Radovinović je u Malom glasonoši, glasilu Društva Karlovčana i prijatelja Karlovca u Zagrebu iznio prijedlog da se tada Dan grada obilježi svečano, sa svečanom akademijom na kojoj bi se dodijelila priznanja zaslužnima, ali i naglasio pravac razvoja grada, a da se 13. srpnja utemeljenje grada proslavi pučkim svečanostima.
No, što je toliko značajno u dobivanju Statuta i zašto su Karlovčani to proslavili, kako piše Lopašić? Najkraće rečeno, time je Karlovac postao u punom smislu građanski, grad bez vojne vlasti. Otkako je osnovana tvrđava, koja je, znademo, služila gotovo isključivo u vojne svrhe, u njoj je bila klica građanstva čija se potreba za razvojem s vremenom sve više sudarala s vojnim interesima. Trebala su proći stoljeća da se građanstvo izbori za apsolutnu slobodu od vojne vlasti i da izabere prvog gradonačelnika. Ugledan veletrgovac Gutterer je bio no što je preuzeo tu dužnost, od 1763. godine kada je odlukom carice Marije Terezije Karlovac dobio pravo na vlastitu upravu, načelnik vojnog komuniteta iliti prvi gradski sudac.
Gradonačelnički mandat mu je obilježen suradnjom s najvećim karlovačkim graditeljem u povijesti Josipom Stillerom koji je obnovio gradsku vijećnicu, ali i crkvu svetog Nikole. Osim što je izgradio mnoge kuće, nadogradio je drugi kat franjevačkog samostana za potrebe gimnazije i počeo graditi bolnicu na Dubovcu. Nadogradio je zvonik crkve svete Trojice, koju je produljio i proširio, a izgradio i Oružanu. Jedna od Guttererovih kuća nalazi se na današnjoj adresi Banjavčićeva 14 i također je Stillerovo djelo. Smatra se najljepšom kućom u Zvijezdi.
Dvije godine prije dobivanja prvog Statuta – koji sadrži 121 članak pisan na latinskom jeziku – i raspisivanja prvih izbora, Karlovac postaje sjedište Severinske županije, koja je bila kratkoga vijeka, a par mjeseci prije no što su održani prvi izbori i što je donesen Statut, Karlovac je svečano predan Banskoj ili Civilnoj Hrvatskoj. Sve su to indikacije njegove moći, a najveća je, naravno, proglašenje slobodnog i kraljevskog grada 1780. kada, po historiografima, grad ulazi u svoje drugo povijesno razdoblje. Karlovac je tada bio jedan od najprosperitetniji i proživljavao je svoje zlatno doba koja će potrajati do francuske okupacije.
