Nikola Perić bio je izuzetna ličnost, znalac širokog spektra i radne energije. Autor svakovrsnih knjiga – monografija reportaža, crtica, filmskih i likovnih kritika i eseja. U svakoj toj vrsti kretao se suvereno, kao znalac i analitičar. Vrijednosti o kojima je pisao i govorio znao je posredovati razumljivim jezikom, a upravo je to u naše vrijeme i te kako važno. Bio je vrhunski redaktor, novinar i kroničar.
Grad Karlovac trajno je zadužio kao autor i proučavatelj njegove povijesti i njegova civilizacijskog razvoja. Njegovo zanimanje za povijest proizlazi iz duhovnog određenja njegove ličnosti. A to su oni ljudi koji su izvan glavnih, dominirajućih struja, oni koji rade u tišini, gotovo na margini života, a rade važne, velike stvari, a službeni ih mediji zaobilaze, ne opažaju ih. Dapače, namjerno ih ne vide niti opažaju njihove opuse. Čak ih proglašavaju romanticima, pa čak i naivnima. Ali, takvi ljudi kao što je bio Nikola Perić ne obaziru se na ignorancije – oni znaju naći put do svoje škrinjice baš kao što je svoju škrinjicu našao i Nikola. Upravo je njegova „Karlovačka škrinjica“ prekrasna zbirka crtica, anegdota, lirskih zapisa i izreka. Sve je to Nino zabilježio, stilizirao, sistematizirao i uobličio u knjigu koju će svaki čitatelj koga vodi znatiželja, a koji je obdaren senzibilitetom, držati kao brevijar. Ta je knjiga i kronika i literarni zbornik. Utemeljena je na provjerenim činjenicama, što govori koliko je njezin autor radio odgovorno i pažljivo, sa sviješću da nove naraštaje valja uputiti i upozoriti na hijerajhiju vrijednosti u svijetu u kojem će se zateći. Njegova ljubav za Karlovac zadivljuje i one koji nisu iz Karlovca, koji su odnekud drugdje, pa tako Ninina škrinjica nadilazi lokalne okvire te postaju orijentir i naputak drugima da istražuju, bilježe, zapisuju i opisuju. Da čine to sa sviješću da svijet ne počinje od nas i da je život lakše objašnjavati i podnositi ako se poznaje prošlost barem kao upozorenje na budućnost.
Nino je bio izuzetan čovjek. Od njega se moglo učiti mnoge discipline. Obrazovan, talentiran, civiliziran, znatiželjan i strpljiv. Volio je i njegovao jezik. Volio je književnost, naročito poeziju. Čitao je i razgovarao o pročitanome. Podsjećao nas je kako se valja vraćati klasičnim djelima kako ne bismo zalutali u košmaru suvremenog svijeta. Primali smo njegove savjete kao prijateljske i mentorske istodobno. Bilo nam je čast što smo se s njim družili. Svi su ga voljeli i poštivali. Utoliko je tuga veća. Otišao je čovjek kakva nikada više nećemo vidjeti. Kako polako hoda karlovačkim ulicama i razgledava – je li se što promijenilo i na što, je li što zaboravio zabilježiti.
Imamo njegove knjige, a pamtimo i ono što nije dospio napisati, ali nam je o tome pričao. Pamtit ćemo njegov ljudski lik, njegovo znanje, njegove visoke i stručne kategorije.
