„To je tvoja zemlja, tu sagradi dom“, čujemo odjednom, nenadano, ovih dana često u pjesmi Vice Vukova dok preslušavamo/pregledavamo glazbu/filmove na mrežnom servisu Youtube, jer rijetko što danas možeš pogledati jutjubajući bez nekakve upadice. Uglavnom, taj svevremenski domoljubni šlager je podloga spotu u kojemu nas narator, krećući se zagrebačkim ulicama u smjeru Trga bana Josipa Jelačića, uvlači u mobilizacijsku priču o stvaranju nove hrvatske paradigme koja ne uključuje šovinizam, netrpeljivost i apatiju, a podigne nam raspoloženje kao što mogu to učiniti izvrsni i nadahnjujući politički govori, kojih je, nažalost, jako malo.
„Naša zemlja treba ljude koji vjeruju u sebe“, kaže narator pri kraju spota kada je gledatelj već na nogama i stišće šaku u znak odobravanja („Tako je!“), a onda nastavak te posljednje rečenice djeluje kao da smo sudjelovali u ajs baket čalenđu, kao da nas je netko ohladio ledenom vodom, „i banku koja vjeruje u njih“, nakon čega se pojavljuje Erste&Steiermärkische logotip.
Tako, dakle, napokon čujemo pravi politički govor koji je u biti reklama za nenamjenski kredit. Hrvatski domoljub željan redefiniranja tog dominantnog domoljublja ostaje nakon minutu i dvije sekunde koliko ta reklama traje prvo malo zbunjen, a onda prevaren, kao da je kupio nekakvu glupost na Top šopu koja ga je doma, kada mu je stiglo na kućnu adresu, ošamarila realnošću. No, može se na ovu reklamu i drugačije gledati. Primjerice, malotko je u Hrvatskoj omražen kao „strane banke“, kako vole trubiti sve glasniji, ali nemoćniji populisti, no, eto, jedna takva „strana banka“ nam je kroz svoju reklamu sugerirala smjer kojim bi se trebao kretati hrvatski politički, društveni i kulturni preporod.
Ta divna pjesma, međutim, ušla je u središte javnosti ovih dana i kada su izgubljeni slučajevi u Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske, nekada uglednoj stranci koja se sve više pernarizira, odlučili – dokon pop i jariće krsti, kaže narodna izreka – izabrati upravo nju za stranačku himnu. Odjeb je lansirao Alfi Kabiljo, koji je, uz pokojnog tekstopisca Dragu Britvića, autor te pjesme. Ne zanima ga, kaže, njezina instrumentalizacija u političke svrhe, a zabranio je svojevremeno i hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović da se posluži također njegovom pjesmom „Neka cijeli ovaj svijet“ iz mjuzikla „Jalta, Jalta“. Kako saznajemo u kolumni Miljenka Jergovića u Jutarnjem listu, dopuštenje da koriste pjesmu dao je Erste banci u zamjenu za financiranje opere i mjuzikla.
No, istina jest da SDP već dugo koristi tu pjesmu na svojim skupovima kao što je činjenica i da se Vukov, najpoznatiji tumač te pjesme, kandidirao na izborima za Hrvatski sabor upravo na SDP-ovoj listi kao nezavisni kandidat nakon što je napustio Hrvatsku narodnu stranku i u međuvremenu bio i veleposlanik u Švicarskoj. Mnoge je začudilo što se slavni pjevač, proljećar i hrvatski disident, koji je iz političkih razloga emigrirao u Francusku – preciznije, nije se vratio u domovinu s turneje po Australiji, nego je produžio za Pariz – po povratku u Hrvatsku nije pridružio Hrvatskoj demokratskoj zajednici i njezinom vođi Franji Tuđmanu, odnosno što se nije priklonio nacional-šovinističkom diskursu vladajućih. No, ubrzo je postalo jasno da nije Vukov trećeligaš kojemu trebaju iz karijernih razloga koketiranja s pomodnim nacionalnim ekstremizmom niti nedostojanstven čovjek koji bi hranio druge i sebe mržnjom, nego je ovaj pjevač šlagera – a to nije tako čest slučaj – Tuđmanu po obrazovanju i gospoštini superioran intelektualac, što je dokazivao i u svojim javnim nastupima, napose publicističkim radovima.
Još se moglo provariti da Vukov ne pristaje uz Tuđmana, ali da uz Savku Dapčević-Kučar. Međutim, hrvatskim nacionalistima je bila nejasna njegova odluka da se svrsta uz SDP posljednjeg hrvatskog komunističkog vođe Ivice Račana. Ipak, nisu shvaćali Vukova kao što nikada nisu shvatili niti pjesmu „Tvoja zemlja“, a upravo o tome Vukov piše u jednom svom komentaru iz knjige „Pogled iza ogledala“. Vukov pjeva „To je tvoja zemlja“, a ne „To je moja zemlja“, „Tu sagradi dom“, a ne „Tu ću sagraditi dom“, pjesma je u drugom licu jednine, ona uključuje Drugoga i u tome je razlika između Vukova i Tuđmana – potonji nije prihvaćao Drugog.
No, Tuđmanova je koncepcija prevladala. Pjesma „Tvoja zemlja“ se zbog političkog i svjetonazorskog opredjeljenja interpreta izgubila iz hrvatske srednje struje koju su, u glazbenom smislu i ideološkom, napučili likovi tipa Marka Perkovića Thompsona i njihove pjesme, ali ju je namjernim ili pogrešnim čitanjem nacionalistički dio naše nekulture ipak prihvatio, a naposljetku, ta je pjesma i izvođena na vojnom mimohodu u Zagrebu 2015. godine. Donekle je tomu tako i zato što je Zoran Milanović SDP, kojemu je tada bio predsjednik, pa time i ovu pjesmu koju je stranka baštinila, primaknuo nacionalističkom narativu, a moglo bi se i kazati da je taj narativ, pa i tom pjesmom, malo upristojio, barem to pokušao učiniti.
Jedino što „Tvoja zemlja“ isključuje jest isključivost. „To je tvoja zemlja“, poručuje Hrvatu u Dublinu da je „tu stari temelj, tu na kršu tom“. „To je tvoja zemlja“, poručuje Srbinu u izbjeglištvu. „To je tvoja zemlja“, poručuje LGBT osobi, kako prikazuje i reklama Erste banke, koja ovu pjesmu ponovno ispravno tumači jer svi imaju pravo živjeti ravnopravno u Hrvatskoj. „To je tvoja zemlja“ poručuje Srbinu kojega vladajuća nacionalistička ideologija i mitomanija isključuje i koji 18. studenog ne izlazi na ulice svog rodnog Vukovara. „To je tvoja zemlja“, poručuje pjesma svakome u Karlovcu i širom zemlje tko je zakinut na tržištu rada i na radnom mjestu jer nije ravnopravan s članom vladajuće stranke. „Tvoja zemlja“ ne poručuje da treba „zapaliti Krajinu do Knina“, nego da „tu sagradiš dom“. Onima koji kažu da je ovo njihova zemlja, Vicina pjesma poručuje da nije samo njihova.
Eto, zato nisu teško pale nenadane upadice za pregledavanja videa na servisu Youtube, jer su podsjetile na nešto što velik dio nas sve manje osjeća – da je ovo ujedno i naša zemlja.