Iako je Zakon o održivom gospodarenju otpadom donesen još 2013. godine, a Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom tek 2017. godine, naš, ali i drugi gradovi moraju u roku tri mjeseca, od 1. studenog 2017. do 1. veljače 2018. godine uskladiti svoje poslovanje sa Uredbom i Zakonom.
To ukratko znači da komunalne tvrtke u roku tri mjeseca trebaju proći preobrazbu iz sakupljača, odvozitelja i odlagača u nekog tko gospodari otpadom, što znači da trebaju osigurati uvijete za održivo i korisno gospodarenje otpadom.
Propisanom uredbom nije propisana tehnologija prikupljanja, razdvajanja i zbrinjavanja otpada, nego je sve prepušteno lokalnim samoupravama.
Jedino su propisana dva dvojbena načina naplate otpada, i to ona po masi i ona po volumenu kante.
Prvi način obračuna po masi dvojben je zbog nedostatka tehničkih rješenja koja bi svakom građaninu izvagala količinu bačenog otpada i po tome mu ispostavljala račun.
Drugi način dvojben je zbog naplate po volumenu kante, a ne po volumenu odvezenog otpada koji je pak nemoguće utvrditi tehnologijom koja je trenutno dostupna. Kanta dakle može biti polupuna/poluprazna ili samo s jednim opuškom na dnu, a uvijek ćete platiti kantu kao da je bila dupkom puna, i to onoliko puta koliko ju odluči prazniti komunalno poduzeće.
U oba slučaja, postavljam pitanje zašto ću kao stanar višestambene zgrade i za skijanja morati plaćati otpad iako ga nisam niti stvarao niti bacao?
Komunalne tvrtke će vjerojatno pristupiti metodi naplate po volumenu kante, jer im je tako najlakše, a komunalni redari će zavirivati u naše vrećice s otpadom i kažnjavati nas, ako u mješoviti otpad bacimo list papira, staru žlicu ili dječju plastičnu igračku oglodanu još iz doba kada smo bili bebe.
Da, kazna za bacanje reciklabilnog otpada (metal, papir, plastika, tkanina, ručak i slično) u mješoviti otpad biti će drakonska, od tri tisuće do deset tisuća kuna.
Biti će obavezne tri kante, i to ona za mješoviti otpad, reciklabilni i za biološki otpad.
Puno građana koji su ekološki fetišisti truditi će se razdvajati otpad kao i do sada trošeći svoje vrijeme , ali zauzvrat neće biti pošteđeni visokih računa iz jednostavnog razloga što ne postoji sustav koji prati i nagrađuje njihovo ekološko ponašanje, a i tko im je kriv što njihova zgrada ima veliku kantu.
Kako tome doskočiti? Jednostavno, Grad Karlovac treba hrabro razviti pametnu kantu koja će za svakog građanina registrirati količinu i vrstu bačenog otpada i za to mu ispostavljati račun, točno u skladu s njegovim ponašanjem. Ono što odvoji ne stoji ga ništa, a ono što ne odvoji plaća odvajanje i zbrinjavanje.
Grad Karlovac bi tako mogao odmah otvoriti stotinjak radnih mjesta, odvojenom otpadu dodatnim odvajanjem i obradom značajno dodavati tržišnu vrijednost i prodavati ga na tržištu Europske unije, a postepenim uvođenjem raznoraznih suvremenih i specijalističkih tehnologija s vremenom izrasti u grad s primjernim gospodarenjem otpadom gdje se sav otpad pretvara u novi proizvod i novu vrijednost, a grad postane prvi u Hrvatskoj sa „Zero waste“ titulom, i zaboravi gdje se nalazi regionalno odlagalište Babina gora.
