Ulični umjetnik Lesić ‘udomljen’ u Galeriji Vjeskoslav Karas

Nadam se da će ovaj umjetnik izlagati i na državnoj razini – poručila je na otvorenju izložbe “Existence” dugoreškog umjetnika Leonarda Lesića u srijedu u Galeriji “Vjekoslav Karas” pročelnica Upravnog odjela za školstvo Karlovačke županije, koji obuhvaća i kulturu, Marija Medić, koja je, skupa s pročelnicom Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Karlovca Draženske Sile-Ljubenko otvorila izložbu koja se u organizaciji Gradskog muzeja Karlovac može pogledati do 18. listopada.

Otvorenje izložbe je iznimno dobro posjećeno. Nije rijetkost da se u karlovačkim i dugoreškim galerijskim prostorima vide radovi umjetnika koji na neki način djeluju unutar street art scene. Krajem protekle godine tako su se Lesićevi radovi mogli pogledati u Pučkom otvorneom učilištu Duga Resa u sklopu veće izložbene turneje Street Art Karnewall. Ove godine u Karlovcu su gostovali Vanja Vikalo – Linnch i braća Kosanović, Slaven i Ivo, možda i najpoznatiji street art umjetnici u široj regiji. Dakle, ulična umjetnost je definitivno ušla i u mainstream galerije.

Lesić je na ovoj izložbi, na kojoj izlaže 12 radova, i dalje ostao u sferi portreta s porukom, poznatih likova, Charlie Chaplina ili pak Mona Lise smještene u noćni bar.

U odnosu na prošlu samostalnu izložbu koju smo imali prilike vidjeti u Knjižnici za mlade koja je bila posvećena poznatim osobama iz svijeta filma i glazbe Existenceom odlazi korak dalje – poznate likove dovodi u neuobičajene prostore pa ide čak i dalje poigravajući se elementima pop-arta, ulične estetike i retro propagandnih plakata šaljući jasnu subverzivnu poruku. Pisaći stroj Charlesa Bukowskog koji “te voli”, dijete koje “uništava fašiste” i “podrška svom unutrašnjem piratu”, samo su neki od angažiranih radova koji se nalaze u second-layeru, iz svima dopadljive ulične estetike.

Kao što smo mogli čuti i u uvodnim govorima, ulična umjetnost se u pravoj mjeri nadovezuje na grafitersku kulturu koja je nastala kao otpor poretku i skupim galerijskim prostorima u koje nisu mogli “ni prismrditi oni drugačiji”. Estetika grafita se kroz uličnu umjetnost počela otvoreno angažirati i politizirati. Tagiranje po zidovima i ispisivanje nickova iliti nadimaka uličnih umjetnika u jednom trenutku je preraslo u ispisivanje političkih i društvenih parola ili još dubljeg komentiranja trenutka kroz slike.

Više je primjera u kojima su ulični umjetnici postali svjetske super-zvijezde čiji se radovi nalaze u najprestižnijim galerijama, prodaju se na aukcijama za milijunske iznose, a masa čeka po više sati da ih vidi. Svježi primjer toga je prošlogodišnja Banksyjeva izložba u Amsterdamu koja se zbog velikog interesa održavala istovremeno u čak dva prostora, a trajanje je produljeno za čak tri mjeseca.

No, gdje je tu subverzivnost i gdje je nestala kontrakultura kad su radovi došli upravo tamo, na ona mjesta o kojima njujorški grafiteri 1970-ih nisu mogli niti sanjati? Je li se ulična kultura prodala? Odgovor je teško dati, no pravi dobitak leži u tome kako se izlaskom umjetnika na ulice i njihovim povratkom u galerije šalje poruka kako svatko tko to želi može se baviti umjetnošću, u ovom slučaju likovnošću, i to ne zbog dostizanja umjetničkih vrhunaca ili financijske dobiti nego zbog vlastitog izraza. Ako se to nekome sviđa, tim bolje.

Lesić svojim radom to dokazuje – slika i stvara prvenstveno zbog sebe, zbog ljubavi prema stvaranju, a široka i raznovrsna publika potvrđuje da je dobar u tome što radi.

Facebook

Twitter

email

Pinterest

Linkedin