Kopenhagen je jedan od europskih gradova kojeg karakteriziraju jaka zelena komponenta i briga za okoliš, zeleni krovovi, ogromna mreža biciklističkih puteva s razvijenom biciklističkom kulturom, visoki nivo korištenja obnovljivih izvora energije i napredno gospodarenje otpadom – ukratko – briga za održivi razvoj grada. Danci su strateški orijentirani prema tome da do 2025. godine utjecaj ugljičnog dioksida na okoliš bude neutralan, što znači da ozbiljno shvaćaju borbu sa zagađenjem i koncept zelenih gradova. U kontekstu našeg bavljenja temama urbanog razvoja itekako je bitno da je integrirani urbani razvoj realnost danske politike, na svim razinama upravljanja – nacionalnom, regionalnom te gradskom/lokalnom. Današnji Urbanoskop osvrnut će se na razvoj politike urbanog razvoja u Kopenhagenu, njegovog razvoja i transformacije prema integriranom urbanom razvoju i ukratko prikazati primjer razvoja gradske četvrti na osnovu predstavljenog koncepta.
U studentskom istraživanju iz 2012. godine koje se fokusiralo na analizu različitih faktora utjecaja na razinu i aktivnost stanovnika u procesima urbanističnog planiranja, implementacije i vrijednovanja možemo saznati da je dansko prostorno planiranje nakon Drugog svjetskog rata bilo provedeno kroz pristup odozgo u kojem je država imala isključivo ulugu u pripremi i provedbi projekata urbanog razvoja, ponajviše fizičkog investiranja u javnu infrastrukturu sa ciljem unapređenja standarda života stanovništva. Kao posljedica recesije nakon 1970. godine urbani razvoj je bio više prepušten privatnoj inicijativi odnosno tržišno orijentirano pristupu, kojemu su se suprotstavljale takozvane odozdo inicijative s naglaskom na nužnost društvenog aktivizma, promjenu postojećeg društvenog reda, u kojem bi na prvom mjestu trebali biti stanovnici, tek onda tržište. Nakon osamdesetih godina iz tenzija dvije struje proizašao je multidisciplinaran pristup koji povezuje različite dionike u procesima prostornog planiranja, što jača njihovu demokratičnost. Politika urbanog razvoja 1990-ih godina se okrenula stambenim pitanjima i razvoju urbanog prostora s instalacijom urbane opreme, te sukladno trendovima fokusirala se na održivi urbani razvoj – na okoliš, ljude i gospodarstvo na konkretnom prostoru.
Kopenhagen kao glavni grad – sa statusom regije – već od 1990-ih godina svoj razvoj i urbano planiranje provodi na temelju principa integrirane urbane obnove (eng. integrated urban renewal) kroz strategije i programe razvoja četvrti, koje su na različite načine – okolišno, socijalno, kulturno, industrijski i na druge načine – degradirane.
Četvrti su identificirane i raspoređene za integriranu obnovu na osnovu različitih kriterija poput kvalitete stanova i stambenih zgrada u četvrti, nivo degradiranosti javnih otvorenih površina, problema integracije migranata, nezaposlenost. Planiranje obnove tako ima u vidu fizičke i društvene elemente četrvti. Konkretnu četvrt se razvija u tri faze – nacrt za razvoj četvrti, primjena i faza osiguranja održivosti koja uključuje vrijednovanje projekata. Sama obnova četvrti treba biti završena u šest godina i uključuje što više različitih izvora financiranja, javne, privatne, koji su koordinirani na osnovu akcijskih programa. Dio obnove financira država, a Grad je zadužen za osiguranje izvora za preostanak. Sistem omogućuje da svake godine započinju najmanje jednu urbanu integriranu obnovu četvrti.
Programi integrirane urbane obnove konkretne četvrti Kopenhagena mogu se prijaviti za financijsku podršku ministarstvu odgovornom za stambena, poljoprivredna pitanja i pitanja urbanog razvoja. Odabir projekta obnove započinje gradska uprava, koja je za tu namjeru već oblikovala interaktivnu mapu, koja prikazuje četvrti s njihovim socio-ekonomskim indikatorima. Nadležni odjel u gradu s obzirom na kriterije koje postavi ministarstvo i u odnosu na razvojne potrebe odabere nekoliko četvrti koje bi mogle iskoristiti svoje potencijale i dobiti potporu države. Za izabrana područja obavi se dodatno istraživanje terena s uključivanjem lokalnog stanovništva i institucija. Nakon toga u suradnji različitih odjela grada obavi se zadnji izbor četvrti, koje su najviše pogodne za revitalizaciju. Prijedlozi idu na raspravu na predstavničko tijelo lokalne vlasti koje u završnoj fazi izabere projekte za prijavu ministarstvu.
Ako je projekt integrirane urbane obnove izabran od strane ministarstva, započinje uspostavljanje projektno/programskog institucionalnog okvira. Naglasak je na uključivanju stanovništva četvrti u procese planiranja i implementacije te vrednovanja, što je obaveza, jer je u Danskoj što veće uključivanje stanovništva u procese urbane revitalizacije dio zakonodavnog okvira i vjeruje se da aktivna uključenost lokalnih ljudskih resursa stvara osjećaj obaveze i vlasništva kod stanovništva konkretne četvrti. Stanovnici su ponosni na provedene mjere i puno doprinose razvoju četvrti također nakon završetka provedbe projekta. U okviru obnove pokušava se stvoriti jaka civilna mreža, tako da mekani potprojekti stvarno dopunjavaju fizička ulaganja u četvrtima. Vrednovanje projekta osigurava prijenos znanja i dobrih praksi za buduće obnove i prenamjene u Kopenhagnu. Sve evaluacije fokusiraju se na kvalitetu procesa, lokalne organizacije i uključivanja stanovništva, realizaciju planiranih rezultata i na analizu te mjere za osiguravanje što većeg opsega izvora financiranja obnove.
Primjer četvrti koja je u procesu tramsformacije i revitalizacije na način integrirane urbane obnove je Centralni Vesterbro (Central Vesterbro) koja se nalazi u neposrednoj blizini središta Kopenhagena. Radi se o stambenoj četvrti s oko 18.000 stanovnika. Većina zgrada nastala je prije 1900. godine i tako rijetko dostižu uvjete suvremenog života. Kad se odabiralo četvrt u koju će se ulagati u Vesterbro je zbog nižih cijena najama življelo više mladih ljudi, studenata, bilo je i puno doseljenika, koji nisu bili dobro integrirani. Četvrt je također karakteriziralo malo uređenih zelenih površina, najmajne u odnosu na broj stanovnika u cjelom Kopenhagenu.
Fizički dio obnove okrenuo se na poboljšavanje kvalitete stanovanja s investicijama u stambene zgrade, u kojima stanovi puno puta nisu imali uređenih osnovnih instalacija, u ulaganja u neposrednu okolinu zgrada te poboljšavanje njihove funkcionalnosti za stanovnike, s naglaskom na zdravom i kvalitetnom životu, u ulaganja u javne površine, na primjer uređivanje i oživljavanje trgova i infrastrukturu za bolju povezanost četvrti te prometnu sigurnost. Gradska uprava ostvarila je suradnju s različitim institucijama te poticala aktivnosti stvaranja novih radnih mjesta za mlade, migrante i ostale ranjive skupne četvrti. U šest godina bilo je predviđeno ulaganje u vrijednosti 13 milijuna eura sa ciljem poboljšavanja urbanog života, poticanja različitosti i stvaranja posebnog lokalnog identiteta četvrti. U kvartu je uspostavljeno tajništvo, imenovan je direktor projekta i nadzorni odbor, sastavljen od gradske uprave, javnih institucija, stanovnika, različitih zainteresiranih skupina iz javnog, civilnog i privatnog sektora četvrti. Puno se uložilo u komunikaciju i promociju procesa revitalizacije. Sve buduće intervencije kroz različite kanale komunicirane su stanovnicima četvrti i tako ih pozivale na aktivnost. U okviru integrirane urbane obnove Vesterbra potiču se društvene inicijative, na primjer formiranje partnerstava, u kojima surađuju stanovnici, poduzetnici, udruge i ostale zainteresirane institucije četvrti. Posebno pažnju daje se mladima, koji su korisnici urbanih prostora, a puno puta nemaju velikog utjecaja na njihovu transformaciju odnosno funkcionalnost. Testiraju se nove metode i strategije, kako zainteresirati ranjive skupine iz područja za stvaranje četvrti. U godinama prije integrirane urbane obnove u Vesterbrou već su djelovale urbane info-točke u nekoliko ulica četvrti i također škola urbanog razvoja, koja je stanovnicima nudila različito praktično i teoretsko znanje s područja urbane revitalitacije. Aktivnu participaciju i vibrantnu lokalnu demokraciju gradske vlasti vide kao jamstvo poboljšanja kohezije četvrti, osjećaja zajedništva i vlasništva kod stanovnika različitih životnih stilova i porijekla.
Dancima je važno da integriranu urbanu obnovu četvrti stanovnici razumiju kao vlastiti projekt u kojem imaju pravu odlučivati i sudjelovati – integrirana urbana obnova u Kopenhagnu predstavlja živ način provedbe i realizacije urbanog razvoja koji bazira na i također potiče demokratske procese u lokalnim zajednicama. Što se može naučiti iz »Vesterbroške priće« je da su ljudi tu, spremni za akciju, ali se s njima treba baviti, informirati i animirati ih da se uključe. Postupci uključivanja mogu biti naporniji za gradske vlasti, ali zato osjećaj vlasništva i ponosa kod stanovnika osigurava održivost revitalizacijskih procesa konkretne četvrti i kad javni financijski resursi nisu dovoljni, što doprinosi cjelokupnom održivom razvoju gradova.
