Po čemu ćete pamtiti prošlu godinu? Uspješna, loša, zanimljiva, bremenita, čudna, prosječna? Kako god ju opisali, vjerojatno nećemo sasvim promašiti. Bez pretenzija da bude sveobuhvatan ili kronološki, evo kratkog preglada karlovačke 2013. godine.
Vremenski, bila je ovo neobična godina s dosta ekstrema i teških uvjeta. Najprije nas je početkom godine zasipao snijeg u takvim količinama kakve već dugo nisu zabilježene. Prema službenim mjerenjima, Karlovac je više od dva mjeseca bez prekida bio pod snježnim pokrivačem. Koncem veljače pod težinom snijega urušio se krov na kinu Edison, čime je još jednom aktualizirano pitanje očuvanja te povijesno vrijedne zgrade, i još jednom zaboravljeno čim je snijeg okopnio. A kad je nestalo snijega, zadesile su nas poplave. Ništa neobično u Karlovcu, osim što je prvi vodeni val prošao još u veljači. Da ipak baš sve ne bi bilo neobično, voda je navrla i u neko poplavama primjerenije doba. Pod velikim količinama snijega i vode aktiviralo se i klizište na Strmcu, dovodeći najbliže kuće u opasnost. Krajem svibnja i početkom lipnja bilježili smo listopadski niske temperature i opet obilje kiše. Kad je ljeto napokon došlo do izražaja, početkom kolovoza temperature su se penjale i do 40 stupnjeva, a upravo pred kraj godine opet smo svjedočili neobično visokim temperaturama za to doba.
U veljači je napokon srušen hotel Korana. Još uvijek na tom mjestu zjapi golema ledina, ali nema veze, grad je ipak postao malo ljepši bez ruševine koja ga je godinama nagrđivala. Malo ljepši, ne puno, jer su s hotelom nestala i davno zasađena stabla za koja bismo željeli da su ostala sačuvana. Tim se stablima svojedobno prilagodila terasa nekadašnjeg hotela; u novim planovima za njih nije bilo mjesta.
Kada smo se prvog srpnja probudili, ustali smo kao građani Karlovca u Hrvatskoj – i u Europskoj uniji. Što se promijenilo? Zasad, ništa posebno. Nismo se pokazali uspješnima u privlačenju novca iz EU fondova, ali ni ostatak Hrvatske nije ništa bolji, ako je to nekakva utjeha – ne bi trebala biti. Zapravo, izgleda da nam EU iz tog razloga nije ni trebala, jer smo i puno prije nego smo postali građani EU znali kako dobiti EU novac – uz pomoć predpristupnih fondova izgradili smo kolektor. Naravno, to je trebao biti tek početak, a što će i kada slijediti, vidjet ćemo u sljedećim nastavcima; i možda je najgore to što nitko ne može reći kada su nove epizode na programu. Malo poduzetništvo zasad nije profitiralo od ulaska u EU pa je, pored već godinama zatvorenih lokala u Radićevoj, sve više zatvorenih radnji na Korzu, Baniji i drugdje.
Pored ulaska u EU, jedan od najvažnijih događaja u gradu svakako su bili lokalni izbori, a EU se koristila i u predizbornoj kampanji. Jedan od projekata koji se spominjao gotovo svakodnevno prije izbora je KAquarium. Početkom travnja potpisan je ugovor o gradnji, a Karlovac je spominjan kao jedan od prvih sedam gradova koji povlače novce iz strukturnih EU fondova. Gradnja počinje već ove godine, mogli ste pročitati u lokalnim medijima u travnju. U rujnu, kad su izbori prošli, doznali smo da je gradnja moguća već na proljeće ove godine. Što ćemo čuti na proljeće? Napravit će se i naplatiti, jasna stvar, skupi projekt, to je jedino što je zasad sigurno. I bazen je imao svoj preskupi projekt.
Bilo je još megalomanskih projekata za predizborne potrebe. Podzemna garaža, zasad postoji samo kao pano koji još uvijek stoji na Šufflayevom trgu; Toplana na pelete, hotel u obliku zvijezde na predizbornom plakatu HDZ-a, spominjalo se i otvaranje novog proizvodnog pogona za stotinjak radnika u Poslovnom parku na Logorištu, ali nisu nam rekli što će proizvoditi niti kada. Jednom ćemo valjda doznati. Bazen više nitko ne spominje.
Pred izbore je otvorena i Mala scena Hrvatskog doma. Krajem godine otvoren je i welness centar u sklopu kojeg se nalazi i bazen nešto skromnijih dimenzija od onog koji se koristio u predizborne svrhe nekih ranijih izbora. Nevezano uz izbore obavljena je rekonstrukcija oba smjera brze ceste. U travnju prošle godine propala je cesta ispred zgrade Karlovačke županije. Ekspresno je sanirana, mogli smo pročitati i sami se uvjeriti u brzinu radova. Očito, radovi su izvedeni prebrzo – jer je ista cesta propala još jednom u studenom. I opet, rupa je ekspresno zatrpana, cesta je asfaltirana u rekordnom roku. Za razliku od tih radova, za sanaciju i rekonstrukciju Selca na Baniji nitko nije znao niti mogao reći kada će završiti – otprilike kao što se razvukla i rekonstrukcija Mostanja prije dvije godine.
Sve je to, ipak, dječja igra prema izgradnji željezničkog stajališta u Novom centru. Koliko je to trajalo? Pet, šest godina? Ili više? Sjeća li se još netko početka gradnje? No dobro, nije važno, u lipnju je i to stajalište napokon proradilo nakon silnih i predugih porođajnih muka. I tako se nešto, što je trebalo biti uzgredna i sporedna vjestica, premetnulo u vijest mjeseca. Možda smo mogli to ugurati u Guinnesovu knjigu rekorda. Nemam pojma prate li trajanje izgradnje željezničkog stajališta, ali pretpostavljam da bi otvorili novu kategoriju da smo ih lijepo zamolili. Isto kao što nismo dobri u povlačenju novca iz EU fondova, ne znamo se ugurati niti među rekordere. Za usporedbu, kineski most kojeg Guinnes službeno vodi kao najduži most iznad vode, dug 41,5 km, sagrađen je za četiri godine.
Imali smo još vijesti koje to zapravo i nisu. U studenom je počela izgradnja rotora kod Kauflanda. U nekim drugim vremenima to bi bila tek uzgredna vijest u dnu novinske strane ili uzgredna crtica na portalu pored ostalih kapitalnih poslova, no u godini u kojoj nije bilo drugih gradskih projekata, gradnja rotora prometnula se u događaj kakav objektivno nije. Podsjetimo se – gradnja rotora trebala je početi nekih godinu dana ranije. Rečeno je da će radovi biti gotovi do studenog, eto nam i siječnja, no rotor još nije završen. Evo i još jedne vijesti koja to nije: Radio Karlovac i Karlovački tjednik i dalje posluju. U normalnim okolnostima, to uopće ne bi trebalo isticati, no kako se grad negdje u studenom ogradio od svojih medija, tako je i njihovo emitiranje odnosno izlaženje postalo vijest. I to je Karlovac na prijelazu godina.
A Karlovac je lani bio i ovo: Sanja Hrnjak dobila je na ASSITEJ-u nagradu Zvjezdana Ladika za najkvalitetniji dramsko-pedagoški rad. Zrinku Cvitešić britanska publika proglasila je glumicom godine u kategoriji mjuzikla, uz ostale nagrade i pohvale koje je dobila za nastup na londonskim kazališnim daskama. Gimnazijalci ali i drugi učenici i lani su dobili više nagrada na državnim natjecanjima znanja ili literarnim natječajima. Karlovac je preko Four River festivala zauzeo je važno mjesto na mapi filma mladih i privlači sve više inozemnih gostiju. Dobro posjećeno riječno kino ove godine je produžilo trajanje na šest tjedana, a krajem godine počelo je i prilično redovno prikazivanje filmova u Zorin domu. Izašla je prva Aktiviraj Karlovac publikacija. Gradska knjižnica proslavila je 175 godina postojanja, lijep jubilej kojeg je zasjenila spoznaja da je iz knjižnice godinama isisavan novac, zbog čega su knjižnicu posjetili i istražitelji USKOK-a.
Što se političara tiče, oni su svoje zlatno doba i pet minuta slave imali u prvoj polovini godine, sve do izbora. Branko Vukelić u ožujku je postao HDZ-ov disident. Najavljivao je i mogući angažman na izborima, ali smrt je bila brža: umro je 3. svibnja. Nikola Vuljanić ušao je u EU parlament. Na izborima ništa nova: apsolutnom većinom pobijedio je HDZ usprkos nemuštom plakatu s grafikonom koji ide na dolje. Padajući grafikon je pokazivao predviđeni broj nezaposlenih, ali je bio u očitom raskoraku sa sloganom „Za Karlovac novih mogućnosti“, a i sa stvarnošću, jer broj nezaposlenih i dalje raste. To je zoran dokaz da plakati ne igraju gotovo nikakvu ulogu u predizbornoj promidžbi. U dva navrata političari su se sjetili Hitlera i Staljina: najprije je, između prvog i drugog kruga izbora, Tomislav Hauptfeld pozvao svoje birače da ne glasaju nužno za desnicu, jer su „i Hitler i Staljin bili socijalisti“. Potom je, osvrćući se na kritike oko sastava nadzornih odbora, u radijskom istupu gradonačelnik Jelić rekao kako su „najveće zlo na ovom svijetu napravili intelektualci, Hitler i Staljin“.
Vijest godine u Kralovcu je svakako bila Karlovačka banka. Najprije su nas iznenadila hapšenja bančine vrhuške, što je bila prvorazredna vijest i izvan karlovačkih okvira. Onda smo se malo zabrinuli kad se Grad prvi odrekao gradske banke i sve svoje račune preko noći preselio u Privrednu banku Zagreb. Malo, ali ne previše, jer su građani i dalje ostali vjerni svojoj banci – rijetko tko je slijedio primjer gradske vlasti. I najzad, na samom kraju godine, stigla je vijest da će Karlovačka banka vjerojatno i dalje ostati u lokalnim rukama jer su Marko Vuković i Ivan Žabčić dostavili obvezujuću ponudu za kupnju većinskog udjela banke. Ako se to ostvari, Karlovac će imati nešto što ni naša metropola više nema, jer je Zagrebačka banka zagrebačka samo po imenu.
Sretna nam svima 2014!
