“Tvrtka Hrvatski radio Karlovac planirala je za cijeli ribranding utrošiti sto tisuća kuna. S obzirom da neke od pojedinih stavki još nisu fakturirane, u ovom trenutku ne možemo dati točno specificiran troškovnik, ali projekcije pokazuju da nećemo premašiti 80.000 kuna. U taj iznos nije uključen honorar benda Hladno pivo (sponzorski), troškovi ugostiteljske i druge opreme od strane tvrtke Fest d.o.o. (sponzorski) kao ni troškovi ugostiteljskih usluga sa ‘Black tie eventa’. Od dana preuzimanja tvrtke do danas na konto prihoda od prodaje usluga i reklama prihodovano je 220.787,63 kuna”, odgovorio je na vijećničko pitanje Marine Novaković-Matanić direktor gradske tvrtke Hrvatski radio Karlovac Matija Perković.
HRK je 2015. godinu zaključio s gubitkom od 200.000 kuna, a izvještaj o lanjskom poslovanju još nije objavljen. U 2015. i 2016. godini dobili su po 400.000 kuna gradskih dotacija, koliko je predviđeno i za ovu godinu. U međuvremenu je jedan radnik otišao u mirovinu, dvije su radnice zaposlene, a ujedno je pokrenuta i ova kampanja. Jesu li već sada potrošili dobar dio gradskih dotacija u predizborne svrhe računajući zdravo-za-gotovo da će im rebalansom proračuna biti upućeno još gradskog novca? Hoće li otpuštanjima “pokrpati” uloženo u marketing? Ostaje sve to za vidjeti. Perkovićev odgovor nije sasvim jasan i temeljem njega se malo toga može zaključiti, pa valja insistirati na preslikama računa i ostale dokumentacije, što je važno i zbog toga da se vidi tko nudi besplatne usluge i temeljem toga zasigurno očekuje neku korist ili vraća za već učinjenu. Tvrtka Fest na organizaciji Karlovačkih dana piva godinama surađuje s Gradom, uostalom koncesionar je te manifestacije. Hladno pivo vrlo vjerojatno nije sponzoriralo ribranding HRK-a, nego je netko nastup tog benda platio. Valja vidjeti tko i koliko. Koliko je razvidno iz objavljenih fotografija, ugostiteljske usluge na hohštaplerskom i provincijalnom “Black tie eventu” održanom ovog tjedna u Javnoj ustanovi “Slatkovodni akvarij Karlovac” dao je restoran “Zrinski”, kojeg vodi otac direktora HRK-a. Građani su putem fejsbuka pozivani na ispitivanje kakvog su glazbenog ukusa slušatelji upravo u taj restoran, što nije spomenuto u Perkovićevom odgovoru. Je li “Zrinski” i taj događaj sponzorirao ili naplatio i kakva je uopće to metoda ispitivanja? Također valja vidjeti kome je sve naplaćen oglasni prostor. Sve je to važno ne samo iz potrebe da gradska tvrtka djeluje transparentno, nego i zato da se vidi tko sve i na koji način podržava pretkampanju Hrvatske demokratske zajednice za lokalne izbore, a upravo se o tome i radi.
Stoga, unatoč tome što im pripadaju zasluge za istraživanje pozadine “ribrendinga”, M. Novaković Matanić i Nikola Badovinac, gradski vijećnici Hrvatske narodne stranke i kandidati za županicu i gradonačelnika, su pogriješili što su uopće sudjelovali na tom famoznom “Black tie eventu” jer su time dali legitimitet zlouporabi jedne gradske tvrtke u partijske svrhe, a isto se odnosi i na pripadnike civilnog društva s područja takozvane nezavisne kulture. Znati u čemu sudjeluješ, a opet sudjelovati u tome može značiti troje – ili si nepromišljen, ili si korumpiran i/ili nemoralan, što možda – i to u ovom slučaju veliko možda – ne vrijedi za marketinške tvrtke, ako je riječ o poslu koji je naručen, odrađen i plaćen/naplaćen.
Čitava akcija stvaranja novog imidža radija i Karlovačkog tjednika je vješto ili nevješto kamuflirana pretkampanja stranke-kaste koja drži grad taocem, i to je najobjektivnija moguća ocjena. Biti dio toga je itekako sporno. Pitanje odakle novac za sve što se događalo – koncerte, scenografiju, promidžbu događaja, radno mjesto više u odnosu na prethodno razdoblje, večeru u restoranu “Zrinski” je itekako na mjestu.
Valja znati svaki detalj promjene imidža, odnosno ponovnog korištenja gradskih resursa u svrhu promocije jedne stranke i jednog kandidata – HDZ-a i Damira Mandića. To se ovoga puta ne radi otvoreno staljinistički kao do sada, nego na način da mediji smanje količinu stranačke propagande u programskom sadržaju, a koncipiraju se populistički apolitično. Vlast je konačno shvatila da su slabe vajde od političke promidžbe posredstvom medija čije sadržaje nitko ne konzumira. Stoga su odlučili uoči izbora ušminkati program, uvećati broj slušatelja i čitatelja, fingirati da je problem s gradskim medijima riješen ili da se rješava, što ne može biti dalje od istine, te nastaviti “objektivno” pratiti tekuće aktivnosti, što znači da će politički sadržaj i dalje biti posvećen prvenstveno vlasti jer će se HDZ-ovi kandidati propagirati redovnim obavljanjem dužnosti, pa čak i izvanrednim s obzirom da jedan čovjek preuzima tuđe obveze uz to što ima svoje političke i profesionalne.
Najbolja promidžba je prikrivena. Je li nam potreban gradski medij koji djeluje po uzoru na komercijalne? Da je Radio Karlovac iliti Prvi karlovački, kako se nazivaju, koncipiran po uzoru na, primjerice, Radio Sljeme, kao čuvar baštine i informativni servis s uravnoteženim glazbenim programom lišen politikantstva, još bi se i moglo pomisliti da se ne radi o kampanji jedne stranke, nego o istinskoj reformi gradskih medija. No, s obzirom na opseg kampanje, populizam, razdoblje i aktere, jasno je o čemu se radi. Samim time što ovaj vid političke promidžbe nije eksplicitan, čini ga eksplicitnijim. Svjesno sudjelovanjem podržati prikriveno partijsko oglašavanje/kampanju na gradski račun je potpuno suprotno gradskom interesu, pogotovo nakon svega što je urađeno da se te medije sroza.
Gradski mediji, kazano je to ovdje nekoliko puta, najbolja su slika gradske vlasti. Unatoč osvježenoj pojavnosti i dalje su manjkavog sadržaja i izravno kontrolirani od vladajućih. Gradonačelničku funkciju je već de facto preuzeo Mandić od Damira Jelića i obojica izravno upravljaju Karlovačkim tjednikom i Radio Karlovcem – ali i drugim redakcijama – no kako Mandić preuzima uzde, tako se i ranija verzija gradskih medija mijenja u odnosu na razdoblje kada je Jelić time intenzivnije rukovodio. Utoliko je vidljiva i mala razlika između njih dvojice – obojica gaje isti destruktivan pristup gradu, ali je Mandić suptilniji i, samim time, površno gledano, prihvatljiviji. Problem se time produbljuje zbog kamuflaže. Mandić predstavlja kontinuitet u odnosu na Jelićevo razdoblje, što i sam ističe. U međuvremenu brine plenkovićevska anemičnost nezavisnog dijela društva u mobilizaciji protiv očite zlouporabe gradskih resursa jer vlast ostaje bez korektiva i kao posljedicu imamo to da se grade Potemkinova sela po čijim se sokacima, kao, slijeva bujica pozitivne energije, umjesto da se gradu koji tavori u ozbiljnoj dugogodišnjoj stagnaciji pruži ozbiljan razvojni zamah.
Nastavlja se istim smjerom i ne samo da se to ne osuđuje i da se ne ignorira čitava HDZ-ova HRK-om maskirana kampanja, nego se u tome i participira. Čak u tome sudjeluju neki koji se dive Rumunjima zbog njihovih prosvjeda i kukaju što tako nečega nema u Hrvatskoj. Kada treba samo prepoznati u vlastitom gradu prikrivenu kampanju na tuđi račun i uskratiti joj legitimitet ignoriranjem događaja koje u sklopu toga provodi, ne prave se Rumunjima, nego – Englezima.
