Na tribini “Što s otpadom” koju je Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka organizirala u četvrtak u Knjižnici za mlade gostovali su ravnateljica Centra za gospodarenje otpadom Karlovačke županije Marija Tufeković, direktor Čistoće Damir Jakšić i ekološka aktivistica Mirna Međimorec.
Pored konkretnog izlaganja o potrebi razdvajanja otpada M. Međimorec, i jasne svrhe i faze razvoja projekta odlagališta Babina gora od strane M. Tufeković, od direktora Čistoće nismo se uspjeli naslušati argumentiranih izjava. Jedino što smo konkretno čuli od Jakšića je da je on odgovoran za prijevoz otpada i da to radi uspješno. Sve ostalo – sustav gospodarenja otpadom, uvođenje tehnologija razdvajanja i reciklaže, drugačiji prijevoz otpada, povećano razdvajanje, izrada komposta… – kao da treba riješiti netko drugi.
Sve nas treba zabrinuti činjenica da svakim danom kašnjenja u kompletiranju infrastrukture za odvojeno prikupljanje otpada bacamo značajan novac. Također nas treba zabrinuti izlaganje direktora Čistoće da plastiku prodaje po cijeni od pola kune po toni, iako se na burzama otpada može postići cijena i 65 do 85 posto vrijednosti nove sirovine za izradu plastike.
Sadašnje stanje gospodarenja otpadom u Karlovcu, po podacima iz Elaborata o količini i sastavu komunalnog otpada na području Karlovačke županije kojeg je izradio IPZ Uniprojekt TERRA iz Zagreba 2009. godine, je takvo da s područja Karlovca odlažemo svake godine 17.810 tona mješanog, dakle nerazvrstanog komunalnog otpada u kojem se nalazi 19,3 posto ili 3.437 tona papira, 1,6 posto ili 285 tona stakla, 16,9 posto ili 3.010 tona plastike što bi, da je odvojeno prikupljeno, imalo prodajnu vrijednost od milijun i pol eura ili 11 i pol milijuna kuna, a to čini protuvrijednost dva vrtića ili 1.800 četvornih metara izgrađenog poslovnog ili stambenog prostora ili zaposlenje 160 ljudi na poslovima razvrstavanja otpada ili čak pet posto gradskog proračuna.
Po izvješću Čistoće d.o.o. za 2015. godinu, usvojenom na 28. sjednici Gradskog vijeća 30. lipnja 2016., prihod od prodaje sekundarne sirovine koja je odvojeno prikupljena iznosio je samo 164.223 kuna za prodaju 241,81 tone papira, 47,77 tona plastike, 33,33 tona stakla i samo 14,7 tona metala čija tržišna vrijednost iznosi 388.552 kuna ili dvostruko više od ostvarenog.
To znači da svaki Karlovačnin godišnje baci upotrebljivi otpad u vrijednosti 213 kuna u samo navedene četiri kategorije od čega čak 206 kuna ne razdvoji (97 posto) i baci ga u miješani otpad koji ubacivanjem u kamione Čistoće koji miješaju i kompresiraju otpad iz korisnog otpada naprave beskorisno – smeće.
A tko bi trebao biti za to nadležan i odgovoran ako ne direktor gradske tvrtke Čistoća? Naravno, tu se ne može isključiti političare sa zapovjednom odgovornosti…
Nezavisna lista Davora Petračića „Naš Karlovac“ na izbore će izaći s programom koji u sebi sadrži rješenje za sve vrste otpada i sve faze njegovog nastanka – odvojeno odlaganje „Pametnom kantom“ , primjereni prijevoz i dodatno razdvajanje te tehnologije recikliranja. To rješenje je naziv projekta „Fiskalizacija otpada“ u kojem će krajnji cilj biti „Zero Waste“, pokretanje cijele gospodarske grane u Karlovcu vezane na otpad s otvaranjem značajnog broja zelenih radnih mjesta, dok će nagrada za odvajanje otpada na kućnom pragu biti smanjenje mjesečnog računa za otpad koji će ovisiti o količini razvrstanog otpada i smanjenom odlaganju mješovitog otpada.
U suprotnom, ako se sav otpad bude vozio na udaljenu Babinu goru, cijena odvoza otpada će narasti barem dvostruko, a naš standard doživjeti dodatni pad, neće biti značajnijeg broja dodatnih radnih mjesta i nećemo stvarati dodatnu vrijednost iz otpada koju bismo mogli uložiti u bolju budućnost. Nije cilj samo ispuniti formu i zadovoljiti zakone, nego i unaprijediti gospodarenje otpadom vlastitim znanjem i postati grad s najpravednijim i najbolje riješenim sustavom gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, ne zbog želje za hvalisanjem, nego želje da kao sredina što brže i bolje napredujemo čak i u onim područjima gdje to ostali ne smiju, ne znaju ili ne mogu.
Iz svega je vidljivo da se isplati ulagati u tehnologije zbrinjavanja otpada i otvaranje značajnog broja zelenih radnih mjesta i da za to ima dovoljno prostora i dovoljno financijske opravdanosti.
Potrebna je još jedino – politička volja.