Sustavna nebriga oko cjelokupne infrastrukture Grada Karlovca još jednom se pokazala na već tradicionalnom pucanju vrelovoda pri nižim temperaturama.
Grad cijelo vrijeme zanemaruje bitni problem, a to je infrastrukura od 42 kilometara vrelovodne mreže.
Preveliki gubici na prolazu topline, nerealan broj zaposlenih, osim u izvršnom sektoru, te troškovi prijašnjih uprava, to jest direktora, voditelja i slično, rezultirali su zatvaranjem jedne i otvaranjem druge toplane.
Grad Karlovac je kao vlasnik toplane cijelo vrijeme iz proračuna financirao sve greške kao i postavljanjem nekompetentnih stranačkih ljudi popunjavao kvote o kojima je već puno bilo govora.
Jednostavna računica iz dostupnih podataka govori o oko osam tisuća korisnika koji u šest mjeseci na ime hladnog pogona uplate, u prosjeku, mjesečno 7.200.000,00 kuna. Uzmemo li u obzir iznos od 45 milijuna kuna koliko je izjavila direktorica da je potrebno za rekonstrukciju cjelokupnog vrelovoda, dolazimo do podatka da je dovoljno šest godina da se rekonstruira cijelokupni vrelovod samo iz pričuve od hladnog pogona.
Naravno da nisam zanemario i tekuće troškove. Tu se tek vidi opterećenost troškovima koju ima toplana neracionalnim zapošljavanjem, planiranjem i vođenjem poduzeća. Sredstva koja se rasipaju u toplani već odavno su nam mogla osigurati normalno grijanje po prihvatljivim cijenama.
Proračun Grada nije i ne smije biti copy paste tekst gdje ćemo iz godine u godinu ponavljati iste greške i voditi brigu da samo zaposlenici gradske uprave redovito dobiju osobni dohodak, nego on je i mora biti pokretač cjelokupnog infrastrukturnog ciklusa koji svaki grad čini gradom ugodnog življenja.
