Lani je 109 novinara i ostalih medijskih djelatnika ubijeno, po podacima Međunarodne federacije novinara. Neki od njih ubijeni su ciljano, a neki su smrtno stradali u bombaškim napadima i razmjeni paljbe u 30 zemalja. Troje ih je umrlo slučajnošću.
Najviše novinara stradalo je u Sjevernoj i Južnoj Americi, zatim na Bliskom istoku, pa u drugim dijelovima Azije, u Africi i Europi.
U odnosu na 2014. godinu, bilježi se lagani pad broja smrtno stradalih novinara, ali i porast broja novinara koji su ubijeni ciljano. Naravno, svi se sjećamo napada na francuski satirički list od 7. siječnja 2015. kada su braća Saïd i Šerif Kouaći ušli u redakciju i ubili 11 osoba vatrenim oružjem, a zatim dodatno i policajca na izlasku. Poznat je i napad uživo na eteru na novinarku televizije WDBJ Alison Parker i snimatelja Adama Warda u gradiću Moneta u Virdžiniji. Ubio ih je Vester Lee Flanagan II, javnosti poznatiji kao Bryce Williams, njihov bivši kolega.
Mnogo je i neprijavljenih napada na novinare, upozorava predsjednik Međunarodne federacije novinara Jim Boumelha.
– Još jednom pozivam glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki Mona da se primijene međunarodni zakoni koji štite novinare. Novinarstvo je svakodnevno u opasnosti u dijelovima svijeta gdje ekstremisti, narkokarteli i ostali nekažnjeno ubijaju novinare – kaže Boumelha.
Na Bliskom istoku novinari najviše stradavaju od terorista u Iraku i Jemenu, gdje su ubijani i otimani. U Latinskoj Americi najveću opasnost za novinare, poglavito lokalne i one koji izvještavaju u krijumčarenjima, predstavljaju narkokarteli.
Samo na Filipinima, zemlji u kojoj postoji snažan negativan stav prema medijskim djelatnicima, ubijeno je sedmoro novinara.
U Iraku i Jemenu je stradalo po po deset novinara, u Meksiku osam, u Indiji sedam, Hondurasu i Južnom Sudanu po šest, a u Siriji pet.