Ne trebaju nam prava dobivena iz sažaljenja, nego ravnopravnost i ta ravnopravnost se u društvu treba podrazumijevati. Društvo treba raditi na dokidanju homofobije, a to se radi najbolje izravnim kontaktima s pripadnicima seksualnih manjina kao što je ova tribina – poručuje s tribine “Homofobija” koja je održana u petak u Knjižnici za mlade, koja je i organizirala skup, Mima Simić, spisateljica, filmska kritičarka i aktivistica na području borbe za prava seksualnih manjina.
Psihologinja Marina Milković smatra da je nakon provedbe referenduma o ustavnoj definiciji braka iz prosinca 2013. godine, kada je brak definiran kao zajednica muškarca i žene, kod seksualnih manjina ojačao prkos koji ih motivira da jače ustraju u zahtjevima za ravnopravnost.
– Važno je što je usvojen Zakon o životnom partnerstvu – kaže M. Milković.
M. Simić pojašnjava kako on istospolnim zajednicama da je sva prava kao iz braka, samo što se tako ne zove.
Pitanje je vremena kada će se taj forma nazvati brakom. Treba i dalje širiti prostor borbe i angažmana – ističe M. Simić.
Posebno je bilo riječi o odnosu mladih prema tom pitanju. Po istraživanjima, mladi u Hrvatskoj uvelike baštine tradicionalističke vrijednosti.
Stavovi mladih uvjetovani su stavom sredine u kojoj žive. No, malo je potrebno da se njihove predrasude razbiju – kaže M. Milković.
Po provedenim istraživanjima, nad 17 posto pripadnika seksualnih manjina izvršeno je fizičko nasilje, a više od 80 posto ih trpi verbalno.
Najgore je u obiteljima, jer su pripadnici seksualnih manjina pod pritiskom da ne žive svoje živote. Emocionalna ucjena je najgora vrsta nasilja. Autanje je čin otpora ne samo prema obitelji, nego i prema čitavom sustavu, a nakon što se izvrši lakše je. To je test za okolinu. Koliko god je to iskustvo traumatično, katarzično je i za onoga tko se auta, odnosno jasno i javno izrazi svoju seksualnu orijentaciju, destilira se krug ljudi koje ima u svojoj blizini – kaže M. Simić.
