Na portalu Aktiviraj Karlovac objavljen je 23. studenoga 2021. članak Urbanističko rješenje za Luščić – najgore ikada autora Borisa Morsana, umirovljenog sveučilišnog profesora i arhitekta. Navedeni članak objavljen je kao reakcija na održano javno izlaganje u sklopu javne rasprave o prijedlogu Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar. Članak je jedan u seriji članaka profesora Morsana objavljenih na istom portalu u kojem u pitanje dovodi kvalitetu odabranog natječajnog rješenja koje je polazište za izradu urbanističkog plana uređenja Luščić-centar. Pritom profesor Morsan iznosi niz paušalnih ocjena, neistina i uvreda za organizacije i pojedince koji su uključeni u proces osmišljavanja razvoja i planiranja prostora kojega je zauzimala bivša vojarna Luščić.
U svojem članku profesor Morsan se zalaže za odustajanje od rješenja koje je dobilo prvu nagradu na međunarodnom natječaju, daje paušalnu i ničim utemeljenu ocjenu kako je plan koji se trenutno izrađuje „najgori ikad stvoreni urbanistički plan“, udrugu koja je provela natječaj naziva „prodavateljima loših projekata i natječaja“. Tvrdi da u održanoj javnoj raspravi „članovi žirija i izrađivači plana“ nisu htjeli raspravljati o različitim gledištima i predanim primjedbama. Prigovara i što dopis kojega je poslao u sklopu javne rasprave nije bio doslovno pročitan, već je „prepričan i komentiran“.
Smatram kako navedene paušalne ocjene zaslužuju reakciju.
Budući da mi je ovo prvi tekst pisan za ovaj portal, dopustite da se prvo ukratko predstavim i ujedno odgovorim na poziv profesora Morsana kako odluku o planiranju Luščića treba donijeti nakon rasprave s kompetentnim arhitektima. Bez ikakve posebne želje da se hvalim svojim profesionalnim postignućima, ponovit ću ono što sam rekao i na javnom izlaganju. Smatram da sa svojih dvadeset godina iskustva isključivo u području prostornog i urbanističkog planiranja i činjenicom da me je krovna strukovna organizacija – Hrvatska komora arhitekata – izabrala za predsjednika svojeg Odbora za urbanizam zadovoljavam kriterije kompetentne osobe za razmatranje problematike planiranja Luščića kojom se profesor Morsan ovako energično bavi zadnjih dvije godine. Za razumijevanje moje uloge u cijelom procesu, navesti ću kako sam vodio tim koji je izrađivao natječajni elaborat za provedbu međunarodnog natječaja za Luščić, bio sam član tehničke komisije prilikom provedbe natječaja te sam po okončanju natječaja imenovan za člana savjetodavnog tijela za provedbu postupka pripreme te praćenja izrade i donošenja Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar. Nisam član udruge EUROPAN. Nisam direktno sudjelovao u donošenju odluke o prvonagrađenom rješenju, iako sam kao član tehničke komisije prisustvovao žiriranju. Nisam ni na koji način povezan s članovima nagrađenog autorskog tima. Nisam ni član stručnog tima koji je uključen u izradu Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar, iako njegov proces izrade pratim od početka.
Kao član savjetodavnog tijela za izradu UPU-a Luščić-centar moderirao sam raspravu tijekom javnog izlaganja o prijedlogu Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar koje je održano 10. studenoga 2021. godine. Zbog epidemiološke situacije javna rasprava je organizirana u hibridnom formatu gdje se osim osobnog prisustvovanja na raspravi događanje prenosilo uživo na Youtube kanalu Grada Karlovca, a zainteresirana je javnost mogla slati pitanja elektronskom poštom. Između ostalih, zaprimljena je i primjedba poslana s e-mail adrese profesora Morsana. U dopisu su ukratko ponovljene glavne teze koje profesor Morsan o ovoj temi piše zadnje dvije godine, i objavljuje na karlovačkim portalima. Dopisu su priloženi objavljeni članci i dokumenti te je sa svim prilozima imao ukupno 31 stranicu teksta.
Profesor Morsan u svom članku zamjera što je „kratki dopis“ prepričan i komentiran, ali nije pročitan na javnom izlaganju. Istina je da dopis nije doslovno pročitan, interpretirao sam ga ja kao moderator rasprave. Budući da u dopisu nije bilo navedeno ništa što bi bilo direktno vezano na prijedlog Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar – o kojemu se vodila javna rasprava – nisam ni uputio pitanje prema izrađivačima plana nego sam postupak izrade komentirao ja.
Nakon toga profesor Morsan objavio je članak “Urbanističko rješenje za Luščić – najgore ikada” u kojemu ponavlja glavne teze iz svojeg dopisa.
U nastavku ovog teksta ću se potruditi da one ne ostanu neodgovorene. Kako svim svojim tvrdnjama želim dati i primjerenu argumentaciju, tekst nažalost ne može biti kratak.
Urbanističko-arhitektonski natječaj kao metoda odabira najboljeg rješenja
Stručne udruge iz područja arhitekture i urbanističkog planiranja imaju jedinstven stav kako su urbanističko-arhitektonski natječaji najbolji način za odabir rješenja koja utječu na izgrađeni prostor. Natječaji su provjerena metoda dobivanja najboljih idejnih rješenja značajnih javnih i privatnih zgrada, uređenja i proširenja gradova i naselja, stvaranja novih naselja i dijelova naselja te uređenja krajobraza. Kvalitetno pripremljena natječajna dokumentacija izrađena u suradnji raspisivača, provoditelja i ocjenjivačkog suda te verificirana od strane Hrvatske komore arhitekata, a potom neovisni rad ocjenjivačkog suda, garancija su uspješno provedenog natječaja.
Natječaji ne prolaze uvijek bez problema pa i diskusija u stručnim krugovima o mogućnostima njihovog unaprjeđenja. Ali ostaju najbolji, najdemokratskiji i najtransparentniji način odabira idejnih rješenja kao osnove za daljnju kvalitetnu razradu projekta i u konačnici realizaciju u prostoru.
Natječaj za Luščić
Obveza provedbe urbanističko-arhitektonskog natječaja za Luščić proizlazi iz odredbi Generalnog urbanističkog plana Karlovca (GUP). Osmišljavanje razvoja prostora nekadašnje Vojarne Luščić, nakon što ga je napustila vojska i nakon što je vlasništvo nad zemljištem iz državnog preneseno u gradsko, bilo je moguće jedino provedbom urbanističko-arhitektonskog natječaja za odabir rješenja koje će postati stručna podloga za izradu urbanističkog plana uređenja. Odlukom o provedbi urbanističko-arhitektonskog natječaja Grad Karlovac je u potpunosti zadovoljio zakonske propise. Dodatno, postojala je i svijest o važnosti ovog prostora za identitet šireg gradskog prostora te je odluka o provedbi urbanističko-arhitektonskog natječaja imala i obilježja povjerenja u najprovjereniji oblik stručne valorizacije mogućih različitih vizija prostornog razvoja ovog dijela grada.
Provoditelj natječaja
Kao provoditelj natječaja za lokaciju Luščić, na sugestiju tadašnjeg Zavoda za prostorni razvoj Republike Hrvatske, odabrana je udruga EUROPAN, hrvatska podružnica europske federacije nacionalnih organizacija koje se bave provedbom arhitektonskih natječaja. Natječaji koje provodi EUROPAN provode se po jedinstvenoj metodologiji istovremeno u nekoliko europskih zemalja. EUROPAN ima mrežu stručnjaka i znanstvenika koji dolaze iz niza europskih zemalja i kontinuirano razvija metodologiju provedbe arhitektonskih natječaja. U Hrvatskoj se natječaji u organizaciji EUROPAN-a provode od 1990. godine, a od 1992. Hrvatska je samostalna članica europske organizacije. Hrvatski ogranak EUROPAN-a utemeljili su danas doajeni urbanističke i arhitektonske prakse u Hrvatskoj, a njihova imena lako se mogu provjeriti.
U tri desetljeća djelovanja EUROPAN Hrvatska proveo je ukupno 21 međunarodni arhitektonsko-urbanistički natječaj na isto toliko lokacija u Hrvatskoj.
Provedba urbanističko-arhitektonskih natječaja u Hrvatskoj regulirana je Pravilnikom o natječajima s područja arhitekture i urbanizma. EUROPAN je upisan u registar provoditelja natječaja u Republici Hrvatskoj koji se vodi pri Hrvatskoj komori arhitekata, a „Međunarodnom natječaju za izradu idejnog urbanističko arhitektonskog rješenja za lokaciju bivše Vojarne Luščić u Karlovcu“ dodijeljen je 2019. godine registracijski broj natječaja čime je natječaj verificiran od strane krovne stručne organizacije.
Navodi profesora Morsana kako se u slučaju EUROPANA radi o „prodavateljima loših projekata i natječaja“ ne samo da je neargumentiran nego je netočan i uvredljiv.
Specifičnost EUROPAN-ovih natječaja
Natječaji koji se provode u okviru EUROPAN-a specifični su po tome što se radi o natječajima u kojima mogu sudjelovati samo arhitekti mlađi od 40 godina. EUROPAN tako omogućava mladim hrvatskim arhitektima ravnopravno natjecanje s kolegama iz čitave Europe, te vrednovanje i pozicioniranje vlastitoga rada, ali i hrvatske arhitekture.
Čest je nesporazum da se radi o studentskim natječajima ili natječajima koji su otvoreni samo za arhitekte bez iskustva. Mogu se čuti i kritike da se radi o svojevrsnom natječajnom eksperimentu. Ovo naprosto nije točno. Putem EUROPAN-ovih natječaja afirmirali su se na početku karijere danas vodeći hrvatski arhitekti. Budući da je natječaj otvoren i za sudionike iz drugih zemalja, važan je i doprinos svježih ideja mladih inozemnih arhitekata koji daju svoj viđenje konkretnih arhitektonskih zadataka na lokacijama u hrvatskim gradovima.
Od natjecatelja se traži ne samo da budu diplomirani arhitekti već i da posjeduju odgovarajuće stručne licence za profesionalni rad. Dakle, iako se radi o natječaju koji je zamišljen da omogući afirmaciju mladih arhitekata, ne radi se o nikakvom eksperimentu kojim bi se osmišljavanje važnih urbanih tema povjerilo samo arhitektima bez relevantnog iskustva.
Kada je arhitekt Radovan Nikšić radio projekte za svoje stambene zgrade na području Karlovca početkom 1950-ih godina bio je u svojim ranim tridesetim godinama. Arhitekt Milan Bijelić, koji je obilježio poslijeratni urbani razvoj Karlovca, bavio se osmišljavanjem razvoja Novog centra prije svojeg četrdesetog rođendana. Da je tada postojao natječaj EUROPAN, on bi bio otvoren i za ove osobe koje danas smatramo korifejima karlovačkog urbanizma i arhitekture.
Natječajni program
Kvalitetno pripremljena natječajna dokumentacija jedan je od preduvjeta uspješnog natječaja. Budući da sam natječajni program radio osobno, mogu odgovorno reći da imam sva stručna ovlaštenja i potrebno iskustvo da bih se mogao predstavljati kao arhitekt i urbanist. Natječajni program bio je napravljen tako opširno da smo premašili tehničke uvjete međunarodnog EUROPAN-a te smo dio teksta morali izdvojiti u poseban dodatak. Budući da se radilo o međunarodnom natječaju, natjecateljima su opširno predstavljeni opći prostorni, gospodarski i društveni kontekst lokacije, regionalni značaj Karlovca, urbani kontekst s posebnim naglaskom na prirodnu osnovu, pregled povijesnog razvoja, naslijeđe vojnog grada, naslijeđe industrijskog grada te karakter zelenog grada. Natjecatelji su na raspolaganju imali sve obveze i smjernice iz strateških dokumenata prostornog uređenja. Posebno je obrađena geneza i značenje glavne gradske osi (Zvijezda – Novi centar – Luščić).
Vezano na ekonomski razvoj, kako je hrvatsko razvojno planiranje od 2013. godine usklađeno s planiranjem u Europskoj uniji te se gospodarski razvoj grada planira kroz niz strateških razvojnih dokumenata izrađenih u skladu sa zakonskim propisima, natjecateljima su na raspolaganju bili svi relevantni podaci iz važećih strategija razvoja, kako općih tako i sektorskih. Dodatno, na raspolaganju su im bile i smjernice koje su dobivene od relevantnih gradskih upravnih tijela, javnopravnih tijela i drugih dionika. Dio je bio naveden kao obveza a dio kao mogućnosti što se trebalo razmotriti na anketnoj razini.
Profesor Morsan u svojim se tekstovima objavljenim na temu natječaja za lokaciju Luščić (primjerice ovaj) negativno osvrtao i na natječajni program kojim započinje svaki natječaj i koji daje okvir provedbe. Tvrdi tako da „inženjeri i magistri koji dolaze u Karlovac i ‘predstavljaju se kao arhitekti i urbanisti’ nude priče kao da su stanovnici Karlovca djeca stara jedanaest godina“. Tvrdi nadalje kako ‘ne prepoznaju ono što Karlovac stvarno ima i što treba urediti i iskoristiti, kako ne sagledavaju kulturni krajolik’. Zamjera i što nije napravljena gospodarska analiza razvoja te što u pisanje projektnog zadatka nisu bili uključeni urbani ekonomisti.
Paušalne ocjene profesora Morsana kako natječajni program nije bio primjereno pripremljen odbacujem kao potpuno neutemeljene.
Ocjenjivački sud
Osim natječajnog programa, drugi bitni preduvjet za uspjeh urbanističko-arhitektonskog natječaja je relevantnost osoba koje su imenovane u ocjenjivački sud i njihova kompetentnost za donošenje odluka. Profesor Morsan u nekoliko svojih osvrta dovodi u pitanje odluku ocjenjivačkog suda o odabiru najboljeg rješenja. Nadalje, članove ocjenjivačkog suda stavlja u opću kategoriju „prodavatelja loših projekata“, te traži da odluke donose neovisni stručnjaci i kompetentni arhitekti.
Ovo je bilo zadovoljeno prilikom sastavljanja ocjenjivačkog suda koji se sastojao od devet članova. Predsjednik žirija bio je arhitekt i profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu. Predstavnica raspisivača (Grada Karlovca) bila je također arhitektica s dugogodišnjim iskustvom. U ocjenjivačkom sudu bilo je još pet arhitekata: profesorica arhitekture iz Slovenije, arhitektica iz Bosne i Hercegovine, arhitekt hrvatskog porijekla s dugogodišnjom praksom u Nizozemskoj, arhitekt s iskustvom rada u gradskoj upravi na poslovima prostornog planiranja te mladi arhitekt koji je nedavno osvojio prestižnu nagradu na međunarodnom arhitektonskom natječaju. Uz njih u žiriju su bili i povjesničarka umjetnosti te ekonomist s iskustvom u području strateškog razvojnog planiranja.
Ovaj zadnji član žirija, ekonomist, je po okončanju natječaja imenovan državnim tajnikom u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU. Toliko o utemeljenosti navoda profesora Morsana o izostanku relevantnih stručnjaka iz područja ekonomskog razvoja.
Odluka ocjenjivačkog suda
Nakon dva kruga eliminacija ocjenjivački je sud donio odluku da se prva nagrada na natječaju dodijeli radu The Amazing Forest Phenomenon. U skladu s raspisom natječaja, ocjenjivački je sud osim zadovoljavanja ciljeva natječaja vrednovao i mogućnost implementacije predloženog rješenja u budućem razvoju Karlovca kao i arhitektonsku izvrsnost.
Žiriranje je u skladu s pravilima provedeno anonimno, a radovi su bili šifrirani. Tek po okončanju postupka žiriranja otvorene su zapečaćene koverte te je postalo razvidno da je na ovom međunarodnom natječaju prvu nagradu dobio rad kojem su autori mladi arhitekti iz Zagreba Hana Dašić, Iva Erić, Jana Horvat, Ria Tursan te Krešimir Renić.
Profesor Morsan u svojim osvrtima pokušava implicirati kako se neki članovi ocjenjivačkog suda nisu slagali s konačnom odlukom. To nije istina, odnosno ne proizlazi iz službenih dokumenata o žiriranju. Naravno da se tijekom rasprava iznose pojedinačna mišljenja o pojedinim radovima. Međutim, važno je napomenuti kako je odluka ocjenjivačkog suda donesena jednoglasno. Nije bilo izdvojenih mišljenja članova ocjenjivačkog suda. Žiri je svoj rad završio u prosincu 2019. godine.
Savjetovanje s javnošću
Pravila međunarodnog EUROPAN-a ne obuhvaćaju obvezu daljnjeg javnog predstavljanja natječajnih radova. Međutim, kako je isto predviđeno našim nacionalnim pravilnikom kojim su regulirani natječaji iz područja arhitekture i urbanizma, odlučeno je da se svi radovi dodatno predstave.
Prvobitno je izložba svih natječajnih radova planirana za ožujak 2020. godine. Nažalost, kako se to poklopilo s početkom pandemije u Hrvatskoj, izložba je odgođena. Rezultati natječaja prvo su bili predstavljeni na mrežnoj izložbi, a naknadno je organizirana izložba u Karlovcu koja je održana od 8. srpnja do 21. kolovoza 2020. godine. Na izložbi je zainteresirana javnost mogla vidjeti sve pristigle radove, nagrađene radove te obrazloženja ocjenjivačkog suda.
Dodatno je pobjednički rad predstavljen na stručnim portalima, kao i u posebnoj publikaciji svih nagrađenih radova na natječaju EUROPAN 15.
Dodatni napor za uključivanje javnosti u postupak pripreme izrade Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar učinjen je prilikom pripreme Odluke o izradi plana. Iako to nije nikakva zakonska obveza, 26. studenoga 2020. organizirana je javna tribina u Karlovcu na kojoj je predstavljen nagrađeni rad, a zainteresirana je javnost mogla davati primjedbe i prijedloge. Neki od pristiglih prijedloga postali su polazište za izradu Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar.
Postupak izrade Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar
Kako bi se osigurala adekvatna implementacija natječajnog rješenja u urbanistički plan uređenja osnovano je Savjetodavno tijelo za provedbu postupka pripreme te praćenja izrade i donošenja Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar. Ono ima za svrhu pripremu i praćenje izrade Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar koji se izrađuje na temelju prvonagrađenog rada. Savjetodavno tijelo ima pet članova, od čega su tri člana predstavnici udruge EUROPAN Hrvatska, jedan član je predstavnik Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac te jedna članica predstavlja Grad Karlovac. Od tri predstavnika udruge EUROPAN samo jedna osoba je član udruge, dok su druga dvojica sudionici u provedbi. Svi su članovi savjetodavnog tijela arhitekti s višegodišnjim iskustvom u planiranju i projektiranju.
Kao što sam prethodno napisao, i sam sam član tog savjetodavnog tijela. Optužbe profesora Morsana kako se radi o nekompetentnim ljudima koji „prodaju natječaje“ odbacujem kao neutemeljene i zlonamjerne.
Savjetodavno tijelo je sudjelovalo u organizaciji i provedbi prethodno spomenute javne tribine. Sudjelovali smo i u izradi Odluke o izradi plana, čime formalno započinje postupak izrade plana, a što je regulirano Zakonom o prostornom uređenju. Odluku o izradi Urbanističkog plana uređenja (UPU) Luščić-centar donijelo je Gradsko vijeće Grada Karlovca na sjednici održanoj 16. veljače 2021. godine. U Odluci je navedeno kako je temeljem obveza iz GUP-a proveden međunarodni urbanističko-arhitektonski natječaj te kako odabrano pobjedničko rješenje predstavlja polazište za izradu UPU-a Luščić-centar.
U paralelnom postupku Grad Karlovac odabrao je stručnog izrađivača UPU-a – tvrtku Urbanistica iz Zagreba, koja ima dugogodišnje iskustvo u izradi prostorno-planske dokumentacije.
Implementacija natječajnog rješenja u urbanistički plan uređenja tražila je i određene prilagodbe zahtjevima Grada Karlovca te zahtjevima javnopravnih tijela. Urbanistički plan uređenja izrađivao se u vrlo kolegijalnom procesu u kojem je stručni izrađivač surađivao s nagrađenim autorskim timom, uz konzultativnu ulogu savjetodavnog tijela. Pripremljen je prijedlog plana te je o istom organizirana javna rasprava u razdoblju od 21. listopada do 19. studenoga 2021. godine. Javno izlaganje održano je 10. studenoga 2021. godine.
U javnoj raspravi o prijedlogu plana sudjelovao je i profesor Morsan sa svojim prijedlozima, koji se međutim nisu odnosili na sami plan. Profesor Morsan naime tražio je da se u urbanistički plan uređenja ugradi natječajni rad mladih lokalnih karlovačkih arhitekata koji nije dobio nagradu na provedenom natječaju. Paralelno, na portalu AktivirajKarlovac profesor Morsan objavljuje članak koji je u svojoj prvoj verziji imao naslov „Prijedlog za Luščić – najgori ikad stvoreni plan“, a kasnije je naslov promijenjen u „Urbanističko rješenje za Luščić – najgore ikada“.
Prijedloge profesora Morsana u ovoj fazi izrade plana sukladno zakonu nije moguće razmatrati. Značilo bi to vraćanje na početak jednog dugotrajnog i složenog procesa koji je vođen po svim zakonima i pravilima struke.
Profesor Morsan u svom tekstu obrušava se i na praksu planiranja u Hrvatskoj, te tako piše o „ustaljenoj praksi u donošenju urbanističkih planova u Hrvatskoj gdje donositelji planova na primjedbe odgovaraju neprecizno i bez jasnih analiza i argumenata.“ U nastavku navodi kako „korisne preporuke mogu odbiti bez odgovornosti i posljedica“ te kako je „najčešći odgovor – Ne prihvaća se”.
Ovo je još jedna neistina. Izrađivači planova su naime prema zakonu dužni obrazložiti razloge neprihvaćanja primjedbi i prijedloga. Međutim, da bi primjedba uopće bila obrađivana, ona mora biti vezana na temu plana. Primjedbu profesora Morsana nije uopće trebalo razmatrati jer je ona svojim pozivanjem na preispitivanje odluka koje su donesene na natječaju suprotna Odluci o izradi plana Gradskog vijeća u kojoj je navedeno da se plan izrađuje temeljem prvonagrađenog rada.
Novinski naslovi u kojima se stručne izrađivače plana proziva za „najgori plan ikad“ zlonamjerni su i nekorektni. Oni su programski zadatak dobili od Gradskog vijeća budući da je programski zadatak sadržan u Odluci o izradi!
Koncept Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar, temeljen na nagrađenom natječajnom radu
Kvaliteta odabranog rješenja
Moj fokus u ovom osvrtu do sada bila je uglavnom procedura odabira, pripreme i izrade Urbanističkog plana uređenja Luščić centar. Kritika profesora Morsana međutim uglavnom je usmjerena na odabrano natječajno rješenje. Profesor Morsan zamjera mu nepoštivanje glavne gradske osi i manjak planiranih javnih sadržaja. Osobito kritizira predloženu strukturu izgradnje koja afirmira tipologiju stambenih tornjeva slobodno postavljenih u zelenilu.
Kao što sam već naveo, osobno nisam sudjelovao u odabiru ovog natječajnog rada niti sam na bilo koji način povezan s autorskim timom. Diskusija o tome je li neki drugi rad bio bolji od nagrađenog sada je izlišna, a u osnovi uvijek i subjektivna. Kritička i argumentirana rasprava je dobrodošla. I na nju svatko ima pravo, pa i profesor Morsan. On je prilično jasno iznio svoje razloge zašto misli da je drugo rješenje, za čiji izbor se on zalaže, bilo bolje. Njegova kritika prvonagrađenog rješenja svodi se na tretman glavne gradske osi i strukturu koja predstavlja odmak od tradicionalnog planiranja urbanog gradskog tkiva, a što profesor Morsan naziva „štapićasti urbanizam“.
U osnovi se radi o sukobu tradicionalnog i modernističkog pogleda na planiranje grada. Pri čemu modernizam u arhitekturi i urbanizmu nije isto što i suvremeno, odnosno modernistički pristup u arhitekturi i urbanizmu star je već stotinu i više godina! I tradicionalni grad, zasnovan na ulicama i blokovima, i modernistički grad, zasnovan na slobodno postavljenim zgradama u zelenilu, već su provjerene forme s poznatim dobrim stranama kao i s poznatim izazovima. Modernistički je pristup, baziran na slobodno postavljenim zgradama u zelenilu, i danas legitimni pristup planiranju grada, posebno logičan na mjestu gdje se očekuje završetak karlovačke modernističke osi zacrtane u drugoj polovici 20. stoljeća.
Profesor Morsan zamjera odabranom natječajnom rješenju i tretman glavne gradske osi. Ona nije strogo nastavljena, već je raspršena u zelenilu. Ovo nije rezultat činjenice da autorski tim nije bio upoznat s kontekstom karlovačke urbane osi. Niti ju je autorski tim zaboravio. Oni su imali jasan stav o tretmanu te osi, za koju su na početku svojeg obrazloženja napisali da je ne žele nastaviti u formalnom smislu već raspršiti u zelenilu i sadržajima Luščića. Nisu bili jedini tim koji je imao takav pristup.
Profesor Morsan zamjera nadalje nedostatak prizemlja u kojima bi se mogli smjestiti poslovni i uslužni gradski sadržaji. Tradicionalni grad, temeljen na ulicama i blokovima, ima i puno takvih prostora u prizemljima dok stambeni tornjevi takve prostore uglavnom ne nude. No ni ovo nije slučajno, već je rezultat promišljanja autorskog tima da Karlovac u ovom trenutku nema kapaciteta za aktiviranje takvih prostora. Poslovni prostori u Zvijezdi su velikim dijelom prazni, središte Novog centra nikad nije zaživjelo, suvremena trgovina i usluge događaju se koncentrirani u trgovačke centre… Autori su svojim radom razmatrali i temu ima li grad ove veličine i ekonomske snage kapaciteta za sadržajima napuniti još jedno gradsko središte u Luščiću? I dali su svoj odgovor.
Nagrađeno rješenje naglasak stavlja na zelenu infrastrukturu, javne prostore i sadržaje koje oblikuje na način koji ne robuje tradicionalnim formama nego predstavlja reinterpretaciju modernističkog grada. To je sasvim legitiman planerski pristup. Kojega je ocjenjivački sud ocijenio najboljim od pristiglih radova.
Profesor Morsan ima pravo izreći svoj stručni stav, ima pravo favorizirati drugačije, više tradicionalne pristupe planiranju grada te ima pravo upozoravati i na izazove koje vidi ukoliko se krene u realizaciju prema odabranom rješenju, ali rasprava mora biti argumentirana. Njegove paušalne ocjene kako se radi „o rješenju koje vodi u destrukciju prostornih vrijednosti“, „najgorem stvorenom urbanističkom planu“, „lošim šablonama kojima se grad razara umjesto da se stvara“ i tako dalje ne doprinose stručnoj i utemeljenoj raspravi. One ne samo da su nekorektne prema nagrađenom autorskom timu nego razaraju osnove procesa osmišljavanja razvoja gradova za koje se zalaže arhitektonska zajednica kada inzistira na provođenju natječaja.
Konačno, treba navesti da su autori ove godine poslali svoje rješenje na natječaj u sklopu projekta Europske komisije Novi europski Bauhaus. Radi se o ambicioznom projektu koji u okviru Europskog zelenog plana traga za atraktivnim, održivim i uključivim rješenjima za europske životne prostore. Žiri ovog natječaja – koji nema nikakve veze s EUROPAN-om ni sa cijelim procesom u Karlovcu – prepoznao je kvalitete ovog rješenja i njegov način implementacije suvremenih tendencija prostornog planiranja u Europi te je rješenje odabrano u finaliste u kategorijama „Solutions for the co-evolution of built environment and nature“ / NEW EUROPEAN BAUHAUS RISING STARS.
Je li moguće da se i u ovom slučaju radi o „prodavateljima loših projekata i natječaja“? Rekao bih da je ipak ovo dokaz kako je još jedno potpuno neovisno ocjenjivačko tijelo prepoznalo kvalitete u nagrađenom radu, koje su na tragu aktualnih promišljanja o smjerovima razvoja europskih gradova.
Zaključno
Argumentirana stručna rasprava uvijek je dobrodošla, kao i argumentirana kritika. Dobrodošla su i nastojanja intelektualaca da svojim znanjem sudjeluju u donošenju odluka koje imaju utjecaj na razvoj lokalnih sredina. Profesor Morsan do sada je objavio cijeli niz tekstova na temu provedenog natječaja za Luščić u kojima kontinuirano iznosi iste teze.
Više nije jasno jesu li ovo osobni stavovi profesora Morsana ili su stavovi Udruge za zaštitu i razvoj kulturne i prirodne baštine Karlovca na koju se profesor Morsan ponekad poziva. Dopis koji je poslan u javnoj raspravi napisan je u ime Udruge, ali potpisao ga je profesor Morsan i poslan je s njegove adrese e-pošte. Provjerom u javnom Registru udruga vidljivo je da profesor Morsan nije ovlaštena osoba za zastupanje navedene udruge. Jedan od članova udruge na javnom je izlaganju naveo kako je „potpisao reakciju, iako se s njom u potpunosti ne slaže“. Članak koji je naknadno objavljen na portalu Aktiviraj Karlovac potpisuje samo profesor Morsan, i u njemu ne navodi Udrugu, osim kroz korištenje zamjenice „mi“. Nejasno je je li ovo službeni stav Udruge ili samo osobni stav profesora Morsana?
Kako bilo, tekstovi profesora Morsana, koji je član Hrvatske komore arhitekata, krše osnovne postulate Kodeksa strukovne etike kojega se, kao i drugi članovi Komore, dužan pridržavati. Odmah da naglasimo, taj Kodeks ne znači zabranu stručne rasprave, međutim, traži argumentiranu raspravu i traži odgovornost članova Komore prema javnosti, okolišu, struci, naručiteljima i korisnicima te prema drugim članovima Komore.
Tekstovi profesora Morsana nemaju obilježja takve odgovornosti. Nemaju više ni karakter dobronamjerne i argumentirane kritike. Oni su nekorektni za sve koji su uključeni u ovaj proces. Nekorektni su za Grad Karlovac koji se s punim povjerenjem upustio u neizvjestan postupak temeljen na preporukama struke i vodio ga prema svim propisima i preporukama. Nekorektni su za udrugu EUROPAN koja je proces vodila u najboljoj vjeri i u skladu s međunarodnim i nacionalnim propisima te stručnim standardima. Nekorektni su prema autorskom timu prvonagrađenog rada koje se na početku njihove profesionalne karijere javno neargumentirano proziva za loše rješenje, iako za to nema nikakvih osnova. Nekorektni su prema stručnim izrađivačima urbanističkog plana uređenja koji imaju jasan zadatak implementacije natječajnog rješenja u urbanistički plan pri čemu ih se proziva za „najgori plan ikad“.
Uz isprike karlovačkoj javnosti za ovaj dugački tekst, nadam se da mi iznesene činjenice daju za pravo da zaključim kako prostorno rješenje definirano Urbanističkim planom uređenja Luščić-centar, bazirano na prvonagrađenom radu i prilagođeno potrebama Karlovca, možda neće biti savršeno, ali nipošto neće biti ni „najgore urbanističko rješenje ikad“.
