Na raspravu o urbanističkom planu za Luščić poslali smo kratki dopis koji je prepričan i komentiran, ali nije pročitan. Pritom je izostavljeno nekoliko bitnih iskaza.
U dopisu smo upozorili da plan koji je stavljen na raspravu ne smije biti donesen bez da se usporedi s kvalitetnim planom koji je, bez ijednog izloženog stručnog argumenta, odbačen na natječaju. Radi se o planu mladih karlovačkih arhitekata, Luke Krmpotića i Ines Mravunac. Za taj projekt je 2021. godine Udruga za zaštitu i razvoj kulturne i prirodne baštine Karlovca, Gradu Karlovcu, kao investitoru, dodijelila priznanje za arhitekturu.
Taj odbačeni projekt predstavlja izuzetno rješenje jer spaja prostorne odnose novog dijela grada sa starijim slojevima. Blokovi zgrada unose ritam i dimenzije gradskih blokova Zvijezde udaljene oko dva kilometra u novu strukturu. Sa zelenim prostorima između blokova stvoreni su razmaci u tom ritmu i stvorena je veza s Novim centrom. Na taj način stvoren je sklad cijelog grada u velikom mjerilu. Predloženi blokovi omogućuju da se razvije produktivni grad i da se u novom dijelu razvija funkcija i ekonomija raspisana natječajem. Otvorene su mogućnosti korištenja termalne energije podzemnih voda. Posebno vrijedan dio projekta je mogućnost kojom su predviđene varijacije izgrađenih i otvorenih dijelova blokova.
U dopisu smo napisali da se sada, umjesto odbačenog projekta, Karlovcu nudi najgori, ikada stvoreni, urbanistički plan. Radi se o rješenju koje vodi u destrukciju prostornih vrijednosti kojoj nije moguće sagledati kraj. Projekt koji je započet bez jasne ideje i završen je bez jasnog kvalitetnog rješenja.
U dopisu smo napisali i to da su provoditelji rasprave i gradske službe dužni grad štititi od prodavatelja loših projekata i natječaja koji vode do štetnih rezultata. Zaštita treba funkcionirati trajno. Nikad se ne smije dogoditi da prodavatelji natječaja kao što je EUROPAN ili drugi prodavatelji projekata, nastupaju zajedno s upravnim tijelima i zajedno provode rasprave ili planove.
S obzirom na mogućnost da ove primjedbe na raspravu o planu ne budu prenesene cijele i točno i da odgovori ne budu potpuni, točni i jasni, prisiljeni smo ovaj tekst objaviti, osim što ga šaljemo provoditelju plana.
Kod toga vodimo računa o ustaljenoj praksi u donošenju urbanističkih planova u Hrvatskoj. Donositelji planova na primjedbe odgovaraju neprecizno i bez jasnih analiza i argumenata. Korisne preporuke mogu odbiti bez odgovornosti i posljedica. Najčešći odgovor je “Ne prihvaća se”, pa nitko ne može odrediti tko to sebe ne prihvaća. Takvo odgovaranje spada u najgore pojave u hrvatskom urbanizmu.
Upozorili smo na ponašanje prodavatelja štetnog urbanističkog plana.
Prodaju lošeg plana s neboderima poremetili su karlovački arhitekt Krmpotić i arhitektica I. Mravunac. Na natječaj su poslali izuzetno kvalitetno rješenje kojim, kao što smo rekli, Karlovac dobiva jedinstveni karakter i prostorne vrijednosti, a u Luščiću se može razviti produktivni grad. Produktivni grad je objavljeni cilj natječaja.
Žiri EUROPANA sastavljen od jedne predstavnice iz Bosne i Hercegovine, jedne iz Slovenije, nekoliko Hrvata i s odborom za znanost u Insbrucku, za koji smo saznali kasnije, odbacio je taj projekt. Razlozi odbacivanja nikad nisu rastumačeni. Objašnjenja su ostala u frazama i u žargonu kojim se služe inženjeri arhitekture (“matrične strukture”, “urbanitet” i slično). Temeljna pitanja i odgovori na temeljna pitanja arhitekture, funkcioniranja i ekonomije grada, do danas nisu ugledala svjetlo.
U žiriju je bila profesorica Olga Magaš. Upozorila je kuda vodi žiriranje, ali ju ostali članovi žirija nisu slušali. Očito im je smetala kao što im je smetao kvalitetni rad. O. Magaš je arhitektica s više prakse, iskustva i vrijednih rezultata od bilo kojeg drugog člana žirija. Nije uključena u razradu plana kojeg EUROPAN sada prodaje Gradu. U raspravi o urbanističkom planu rečeno je da je profesorica O. Magaš bila član žirija, ali nije rečeno da je od početka upozoravala na loš izbor.
Prodavatelji plana su istakli svoje iskustvo. Tako je Nikša Božić rekao da se urbanizmom bavi već 20 godina i da je predsjednik urbanista u Hrvatskoj komori arhitekata. Mislim da su takvi podaci nevažni. Pola stoljeća djelujem u profesiji, a to je dva i pol puta dulje. Osim toga sam u nastavu na Sveučilište u Zagrebu uveo kritiku arhitekture i urbanu ekologiju, područja o kojima sada raspravljamo.
Kako je moguće da kolega Božić, predsjednik urbanista s 20 godina iskustva, i ostali članovi tima, nisu odmah vidjeli koliko plan, koji prodaje EUROPAN, zaostaje za projektom karlovačkih arhitekata? Kakvi su to urbanisti koji nisu prepoznali da EUROPAN prodaje loše šablone kojima se grad razara umjesto da se stvara? I kako nisu prepoznali da je izuzetno kvalitetno rješenje odbačeno?
Krmpotić je upozorio na loše žiriranje. Umjesto stručnog kolegijalnog odgovora i argumenata, dobio je činovnički, bahati, odgovor.
S članovima udruge ZIK u Karlovcu napisao sam nekoliko članaka o natječaju i izabranom rješenju. Do sada nismo dobili odgovor niti na jedno stručno pitanje.
Prodavatelji projekta izabranog na EUROPAN-ovom natječaju ponašaju se kao da su došli pred urođenike među kojima nema nijednog arhitekta.
U natječaju je napisano da je cilj projekta stvoriti produktivni grad. Žiri je odbacio projekt koji omogućava stvaranje produktivnog grada i izabrao projekt koji ne omogućava stvaranje produktivnog grada. Nikad nije objašnjeno je li i zašto ideja o produktivnom gradu odbačena i čime je zamijenjena. Iako se prodavatelji plana pozivaju na znanost i urbanizam, nikad nisu napravili plan što će stanovnici raditi u Luščiću. Nikad nisu napravili analizu od čega će stanovnici nebodera živjeti, s čime će se baviti, hoće li raditi u Luščiću, što treba smjestiti izvan Luščića i koji promet ljudi i roba će nastati. Da su to napravili, da su se pozabavili urbanom ekonomijom, vidjeli bi koliko su neboderi nepraktični za stvaranje grada.
Bez ekonomskog plana, demografska analiza, koja je napravljena, ostala je poluproizvod bez temelja.
U člancima koje smo poslali izrađivačima urbanističkog plana pokazano je kako bi projekt, koji se sada prodaje Karlovcu, proširio tako zvani štapićasti urbanizam do kraja grada. Slučajno nastali nekontrolirani međuprostori Grabrika i Novog centra proširili bi se do kraja grada.
Najslabiji dio plana ostali su stanovi izdvojeni u nebodere. U normalnim gradovima kroz povijest stanovi su bili povezani s ostalim funkcijama, trgovinama, radionicama, spremištima, vrtovima, garažama i tako dalje.
U Karlovcu se inženjeri s raznim titulama zalažu za arhitektonske natječaje. Natječaj za Luščić bio je jedinstvena prilika da natječaj uspije. Priliku je upropastio žiri kad je odbacio izvrstan projekt. S time je definitivno dokazano da je Karlovac potpuno nesposoban za natječaje.
Pokazano je kakav projekt se Karlovcu prodaje. Postavljena su pitanja na koja prodavatelji ne daju odgovore. Pitanja neće nestati i nitko ih više ne može povući iz rasprave.
Prodavatelji nisu u stanju opravdati proizvod koji prodaju. Ne priznaju da prodaju pokvarenu robu i da je projekt koji prodaju štetan za grad i njegovu budućnost. Kada bi priznali uništili bi si posao.
Sada, kada je sve postalo jasno, kada su postavljena pitanja i kada je otkriveno što se prodaje, prodavatelji mogu jedino nastojati da, uz pomoć gradskih službi, što prije dođe do usvajanja plana. U tom slučaju prodaja bi im uspjela.
Kad smo napisali prve primjedbe očekivali smo da će se članovi žirija i izrađivači plana, javiti i htjeti raspravljati. Među arhitektima još uvijek je normalno da raspravljaju čim se pojave različita gledišta. Ništa od toga nije se dogodilo. Prodavatelji urbanizma su taj običaj napustili jer koristi arhitekturi, urbanizmu, gradovima i investitorima, ali očito smeta prodaji.
