“Prije tri tjedna smo se dogovorili za planinarski izlet, da probistrimo glavu, kako bi Marin znao reći. Dogovorili smo se da idemo na Snježnik. Dočekala nas je magla gusta kao mlijeko, a padala je i kiša. ‘Što je malo magle i kiše za momke poput nas? Nema predaje’, kazao je i dodao: ‘Idemo do vrha, tamo će biti sunčano’. Nije bilo – pokisli smo, bili smo mokri i promrzli, ali sretni poput male djece. Zafrkavali smo se cijelim putem. Taj je izlet najdraži koji ću pamtiti. Nedostajat će mi razgovori, druženja, kvizovi i planinarenja. Izražavam sućut svakome u čijem je životu Marin ostavio neizbrisiv trag. Stari, vidjet ćemo se na nekim drugim planinama gdje je uvijek sunčano”, poručio je u četvrtak na komemoraciji za u ponedjeljak u 41. godini života tragično stradalog Marina Kundića, glavnog tajnika Veleučilišta u Karlovcu, održanoj u atriju Veleučilišta, njegov prijatelj i kolega Vedran Vyroubal.
Nedostajat će nam Tvoj radni entuzijazam, poštenje, otvorenost i spremnost na rješavanje svakodnevnih izazova, te, najvažnije, spremnost na pomoć svim kolegama, suradnicima, studentima. Tvoja vedrina i lakoća s kojom si razgovarao s nama često je nadilazila granicu kada kolega postaje prijatelj. Hvala Ti na svemu. Tvoj doprinos trajno je utkan u Veleučilište.
Nina Popović, dekanica Veleučilišta u Karlovcu
“Marina sam upoznao 2015. kada se zaposlio na Veleučilištu. Od početka se vidjelo da se radi o osobi izuzetno velikog pravničkog znanja koja je itekako bila potrebna Veleučilištu. Nije imao iskustva rada u akademskoj zajednici, ali su u kratkom vremenu svi konci povezani. Sve što sam tada od Marina zatražio, bilo je riješeno u trenutku, ali to sada nije bitno”, kazao je nekadašnji dekan Branko Wasserbauer.
Bitno je da ne postoji niti jedna osoba na Veleučilištu koja može reći da joj Marin nije htio pomoći, neovisno o tome kako smo ga doživljavali i kako smo radili s njime. Nauštrb je svog posla i svojih obveza rješavao pravne probleme svih nas. Moj odnos s njime je bio više nego prijateljski, a naročito više no poslovni. Prvo su fascinirali njegovo veliko opće znanje, njegova načitanost i otvorenost te mogućnost rasprave gotovo o svim temama. Fascinirali su i njegova vedrina i opušten način komunikacije i djelovanja – razgovori s njime o svim društvenim temama znali su potrajati dugo. Fascinirao je i njegov smisao za humor. Vidjelo se da je to gradski dečko sa specifičnim smislom za humor koji mi je itekako odgovarao. Vrijeme prolazi i protiv toga se ne može boriti. Ono može biti dobrohotno i surovo. Dobrohotno je kada njegovim prolaskom ova teška bol ipak malo splasne, a surovo jer će ipak dati sjetna sjećanja. Siguran sam da ga neću zaboraviti. Svim kolegama predlažem da ga pamte po sitnicima. Samo ćemo tako imati trajnu uspomenu na njega.
Branko Wasserbauer
“Sa svima je bio srdačan, neposredan i uvijek nasmijan. Bio je oličenje dobroćudnosti i pozitivne energije. U odnosima s ljudima davao je čitavog sebe u svakom pogledu. Vježbenički staž je proveo na Općinskom i Županijskom sudu u Karlovcu. Nakon toga je počeo raditi na Trgovačkom sudu u Karlovcu”, svjedoči Iva Zlatić, predsjednica Odvjetničkog zbora Karlovac.
Kolege suci ističu njegovu stručnost, izraženu pravnu logiku, posvećenost poslu i marljivost. Svakom predmetu je davao cijelu pažnju. Imao je naklonost cijelog suda i dugo nakon što je prestao raditi kao sudski savjetnik. Sudske rasprave koje je vodio bile su školski primjer primjene prava s lakoćom koja proizlazi iz njegova znanja i želje za napretkom. Nikad nije propustio priliku uklopiti duhovitu digresiju i dosjetku kojima bi pridobio na svoju stranu naklonost svakog sugovornika. Takva slika Marina je pred svima nama.
Iva Zlatić
