“Da sam se priključio Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske, Hrvatskoj demokratskoj zajednici ili nekoj trećoj jačoj stranci, morao bih dvije godine trgati plakate, lijepiti plakate, bušiti suparnicima gume na automobilima… U ovoj stranci kojoj pripadam sam odmah dobio prikladan status”, objašnjava karlovački gradski i županijski vijećnik Čedomir Tatalović zašto je član Živog zida.
Ne bih osobno htio biti član bilo koje redakcije.
- Ali biste rado bili član redakcije koja bi Vam dala priliku pisati što god želite?
Ne nužno. Da mi – argumentacije radi to spominjem – Velimir Bujanec da priliku da u emisiji “Bujica”, koju uređuje i vodi, radim što god želim, odbio bih.
- Medij Dnevno su smatrali desničarskim, ali se naposljetku “centrirao”, nakon što su za nj počeli pisati vrlo kvalitetni novinari koji drugdje nisu imali prostora. Uspjeli su kultivirati te novine. Nesretni Bujanec zove u emisiju goste kojima se drugdje ne otvara prostor.
Možda im se i s pravom ne otvara.
- Pa ne bih se složio. U čemu je problem s imunologom i znanstvenikom Srećkom Sladoljevom?
U čemu?
- Nema pristup medijima – prikazuje nam se samo jedan pogled na problem. U emisiji “Otvoreno” Hrvatske televizije gostuju epidemiolozi vlasti. Potom se pozovu gledatelji da komentiraju emisiju. Velika većina ih kritizira, ali urednici pronađu pet pozitivnih komentara i njih objave. Je li to cenzura? Jest.
Ne mora cenzura biti loša.
- Prevelika je, ako se cenzurira 99 posto komentara.
Jeste li koronaskeptik?
- Jesam, ako čovjek koji tvrdi da ima previše ljudi na svijetu odjednom kaže da treba cijepiti sedam milijardi ljudi.
Tko je to rekao?
- Bill Gates.
Što je rekao?
- Da je previše ljudi na svijetu i da ih treba cijepiti sedam milijardi.
Koja je veza cijepljenja i brojnosti ljudi?
- Biolog Miroslav Radman kaže da je cjepivo pripravak koji može promijeniti genetsku strukturu i da se s time ne bi cijepio. Nakon takve izjave ljudi razmišljaju je li se dobro cijepiti.
Biste li se Vi cijepili?
- Ne bih. Kao mali sam se cijepio protiv svih mogućih bolesti. Zadnje sam se cijepio protiv velikih boginja.
Jeste li kada dobili velike boginje?
- Nisam. Poznalo bi se na meni, da jesam, itekako. Tena, lik iz pripovijetke Josipa Kozarca, je obolila od boginja. Zaraženi bi dobivali kraste, odnosno ostali bi veliki ožiljci, ako bi se uspjeli izliječiti. Smrtnost od bolesti kovid-19 je 0,16 posto, a umiru pacijenti prosječne dobi 83 godina života.
Čemu strepnja oko cijepljenja?
- Čemu forsiranje?
Pa da se zaustavi pandemija.
- Ali, smrtnost je vrlo niska i pitanje je postoji li sve to i treba li upropastiti ekonomiju. Kada se o tome ne bi pričalo, kovid-19 bi prošao, a da nitko ne zna niti da je postojao – takvog sam dojma.
Koje ste godište?
- Rođen sam 1961. godine.
Poznajete li nekoga osobno da je preminuo od kovida?
- Ne. Znam dosta onih koji su to odležali.
Kada ste zadnji put dali intervju za neki karlovački medij?
- Nikada, ovo je prvi. Mediji nas izbjegavaju. Ne mogu sazivati medije kad vidim rupu na cesti, pa tražiti ostavke jer se to ne sanira. Da takve gluposti radim, mediji bi se prestali odazivati na pozive. Zašto bih sazivao medije, ako sve što imam za kazati kažem na sjednicama Gradskog vijeća Karlovca i Županijske skupštine Županije Karlovačke? Novinari bi te sjednice trebali pratiti. Na primjer, na sjednici Županijske skupštine iznosim ozbiljne probleme nad kojima se treba zamisliti, a u izvještaju Karlovačkog tjednika navedu izjave dva pripadnika vladajuće stranke koji su postavili vjerojatno naručena pitanja i na njih odmah dobili odgovore. Po izvještaju tog gradskog medija, to je sve što se dogodilo tog dana na sjednici Županijske skupštine. Čitatelj Karlovačkog tjednika tako dobiva sliku da su pripadnici opozicije došli tu samo sjediti, a da jedino aktivno sudjeluju pripadnici većine.
Kako biste to riješili?
- Dao bih medijima uredničku slobodu i nezavisnost, ali bi se i novinari trebali više potruditi. Slažem se da je dosadno pratiti takve sjednice, mnogo je jalovih scena i rijetko tko nešto ozbiljnije kaže. Bio sam prisutan na svim sjednicama do sada, osim dva puta – bio sam na operaciji jednom, a drugi puta nisam osigurao slobodan dan kako bih prisustvao s obzirom da je sjednica prekasno sazvana. Za sudjelovanje na sjednicama sam uzimao neplaćeni dopust, do promjene Zakona o lokalnoj i regionalnoj upravi i samoupravi, preciznije članka 31., ove godine. Nakon toga sam sklopio sporazum s poslodavcem, i sad je olakšano moje sudjelovanje na sjednicama.
Tko Vam je poslodavac?
- Ministarstvo pravosuđa.
Socijaldemokratska partija Hrvatske, Hrvatska seljačka stranka i Nezavisna lista “Naš Karlovac” su sklopili predizbornu koaliciju i zajedno će nastupiti na lokalnim izborima u svibnju. Kako to komentirate?
- Možemo, Nova ljevica, NL “Naš Karlovac” predvođena Davorom Petračićem i SDP su se sastajali i dogovarali bez Živog zida. Bili su prilično neskladni i dogovor nije postignut. Dimitrije Birač iz Nove ljevice je rekao da s nama ne želi imati posla jer nismo ljevičari. Što znači ljevičar? Pored svih onih deložacija koje su naši članovi sprečavali i zakona koje su predlagali naši saborski zastupnici, nismo ljevičari, po Biraču, nego smo valjda desničari i za krupni kapital. Gospođa Ana Matan se tek odnedavno upisala u stranku Možemo, što je prilično neozbiljno, a da je Draženka Polović stara članica. Dakle, dvoje ih je u stranci. Nova ljevica ima pet članova.
Stranka Možemo uza se ima platformu koju čine simpatizeri.
- Ako se ne varam, A. Matan je išla u Zagreb na konzultacije koga predložiti za gradonačelnika Karlovca. Nova ljevica i Možemo su partneri u Hrvatskom saboru.
Koja je strategija Živog zida za izbore?
- Nastupit ćemo vjerojatno sami. Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik Živog zida, zahtijeva da kandidat za gradonačelnika Karlovca bude netko iz Živog zida radi oporavka stranke – moramo naprijed svim snagama. S time smo se složili. Predložili smo Petračiću da na toj listi bude kandidat za zamjenika gradonačelnika. Htio je odraditi još jedan sastanak s Možemo, a na kraju se dogovorio s SDP-om i HSS-om. Nisam se htio kandidirati jer sam na parlamentarnim izborima dobio 31 preferencijski glas, što puno govori.
Hoće li Sinčić bit kandidat?
- Neće. On je eurozastupnik i tome je posvećen.
Tko su izgledni kandidati?
- Možda će kandidat biti gradski vijećnik Marijan Fudurić.
Koliko je on dobio glasova na parlamentarnim izborima?
– Nije se kandidirao. Da jest, vjerojatno bi bolje prošao od ostalih.
Hoćete li ostvariti uspjeh kao na prošlim izborima kada je Živi zid postao po broju mandata najjača oporbena stranka u Gradskom vijeću?
- Bilo je i više vijećničkih mandata tada, a sada će Gradsko vijeće imati 21 vijećnika. Velika je gužva. Imamo neobavljenih poslova – grijanje, prometnice, Babina gora, uređenje Zvijezde i cijeloga grada… Ne znam jesu li moje kritike urodile plodom. Ne znam što se događa na komitetu vladajuće stranke. Svađaju li se poput nas? Vjerojatno da, no oni to ne smiju pokazivati u javnosti.
Vaši se svađaju?
- Vidjela je to, nažalost, cijela država. Nastojat ćemo zaboraviti to.
Oba osnivača Živog zida, Sinčić i Ivan Pernar, žive u Karlovcu. Hoće li Živi zid koalirati s Pernarom?
- Rekao je da se neće više baviti politikom. Živi u Hrnetiću, par stotina metara od Sinčića, preko Kupe.
Je li Vas iznenadio uspjeh Živog zida na prošlim lokalnim izborima?
- Jest. Bilo mi je drago zbog toga. Ubacio sam se na vrijeme. Čekali smo da nam se priključi još građana – svi koji su htjeli nešto reći bili su dobrodošli. Nisam morao ići na akcije sprečavanja deložacija. Cijepio sam sebe i svoju djecu protiv svega, a protiv korone baš i ne bih. Nitko me nije silio na politički angažman, no bitno je da sam uspio poručiti što sam htio, bez ikakvih konzultacija sa stranačkom središnjicom. Uvijek moraš paziti što ćeš kazati, da svaka tvrdnja bude argumentirana i da nikoga ne uvrijediš. Bio sam unazad tri i pol godine u pravu u svakom komentaru.
Na kojem području ste imali najviše učinka?
- Na toplinarstvu, što nije samo gradski problem, nego državni. Zakon o tržištu toplinskom energijom je pogrešno napisan i čak sam poslao zahtjev Ustavnom sudu da ocijeni njegovu ustavnost, odnosno ustavnost članaka koji spominju razdjelnike. Predviđene naknade za kupca i distribuciju su bezvezne. Postoji navodno pet prijedloga za ocjenu ustavnosti tog zakona, među kojima je i moj, podnijet 2013. godine. Nije riješen, mada je požurnica bezbroj. Zoran Milanović, dok je obnašao dužnost predsjednika Vlade, je zatražio da se zastane s rješenjem prijedloga. Oni su to uistinu, tako se čini, pospremili u ladicu. Odbacili su prijedlog laburista jer su ga glupo postavili – tražili su da se omogući korisnicima hoće li imati razdjelnike, odnosno da to nije nužno. Osim toga, nisu naveli članak Ustava koji dokazuje da je netko oštećen.
Koji su Vaši argumenti?
- To da su oni s razdjelnicima u gorem položaju od onih s ugrađenim kalorimetrima. Razdjelnici broje impulse, a oni nisu mjerna jedinica. Da bi to bili, moraju ispunjavati kriterije Zakona o mjeriteljstvu. Impulsima se ne može ništa mjeriti. Dobivao sam različite račune – izmjere više impulsa, a isporuče veći račun. To nije normalno. Jedan dan možete imati košaru s pet jabuka, drugi s također s pet. No, one jabuke od prvog dana, međutim, mogu težiti dva kilograma, a one od drugog dana šest. Isto je s impulsima. Osim toga, više se ne može pratiti kako pretvaraju impulse u kilovatsate – to nam se taji, a Agencija za zaštitu osobnih podataka je dala tome za pravo, mada jedan pravilnik navodi da se ti podaci predaju predstavniku suvlasnika, pa je onda u tom slučaju lako izračunati krajnju cijenu.
Razdjelnici procjenjuju udio nekog stana u ukupnoj potrošnji na toplinskoj podstanici?
- Da.
Ne skriva se da je riječ o procjeni?
- Na početku su obračunavali račune po onome kako su izravno očitali s razdjelnika, pa se događalo i da se grijanje dvosobnog stana mjesečno plaća 1.800 kuna, a sada u nekom neboderu višak impulsa raspodjeljuju na ostale korisnike, ako netko ima ekstremno veliku potrošnju. Ako ne dostave podatke, te sumnje ne možemo provjeriti.
Koji su strukturni problemi toplinarstva u Hrvatskoj i kako se to odražava na Karlovac?
- Zagreb ima dvije velike toplane koje rade na principu kogeneracije – proizvode i struju, pa je grijanje i jeftinije u tom slučaju. Zagreb tako dobiva i toplu vodu, a zakon je isti za sve. Paušal Gradske toplane je mnogo veći od zagrebačkog, a oni u metropoli dobiju i toplu vodu, i to i ljeti. Problem je, dakle, u neujednačenosti. Osim toga, stara je tehnologija. Namjeravaju karlovačku toplanu pretvoriti u kogeneracijsku. Koliko ćemo čekati na to? Čekamo dugo. Direktor Gradske toplane Hrvoje Klobučar je spominjao solarne ploče na toplaninim objektima. Kao nestručnjak znam da za takvu investiciju treba velika površina koju ova tvrtka nema. Na sastanku je spominjao da će zamjena toplovoda stajati 77 milijuna kuna, a cijena tog ulaganja je skočila na više od 120 milijuna kuna. Za takav novac se može opskrbiti ostatak grada kalorimetrima, izdvojiti sve zgrade i spojiti ih na plinska postrojenja s centralom na krovu… Spominju se i geotermalni izvori, no znam da u Topuskom za to također plaćaju velik paušal i naknadu za distribuciju. Tamo se tako griju i kuće. Računao sam, za kuću od sto četvornih metara površine plaća se za takvo grijanje šest stotina ili sedam stotina kuna mjesečno. Nisu to velike koristi za građanstvo s obzirom da je energija besplatna i distribuira je gradska tvrtka.
Mora se grad grijati. Kako?
- Gradonačelniku Damiru Mandiću sam predložio da razmisli o odvajanju zgrada i odustajanju od ulaganja u toplovode. Nema smisla uložit toliki novac u nešto što neće ništa suštinski promijeniti, dočim će grijanje krajnjim korisnicima biti skuplje. Gradska toplana je prije nekoliko godina od Hrvatske energetske regulatorne agencije zatražila dozvolu da podigne fiksni dio cijene grijanja, a snizi promjenjivi, no ta agencija više ne pristaje tako lako na slične zahtjeve – smanjena je naknada za energiju, ali je paušal ostao isti. Karlovačka tvrtka sad opet traži nešto slično.
Kako biste osigurali gradu grijanje? Čak Vam niti geotermalna energija ne valja.
- Valja, međutim koliko ću imati godina kada je počnemo koristiti? Prije deset godina se na jednom skupu o tome raspravljalo. I dalje se nije zabila prva lopata. Dvije zgrade kojima upravlja tvrtka Petračić projekt su se odvojile od centralnog toplinskog sustava. Međutim, u pravilu je nemoguća misija odvojiti zgradu jer za to treba sto posto potpisa suvlasnika, za odvajanje pojedinca 50 posto.
Član sam inicijative “Spasimo Koranu”, a Vi ste na neki način podržali tvrtku Lana commerce koja je odlučila izgraditi sporni zid na lijevoj obali.
- Nismo bili na sukobljenim stranama. Upozoravao sam da zahtjevi inicijative neće proći. Ulagač se žalio da ga se usporava, odnosno onemogućava bez ikakvih valjanih razloga. Tražilo se da se izradi ekološki elaborat kao da se gradi kožara. Hoteli se grade uz obalu. Traži se da se raspiše urbanističko-arhitektonski natječaj, a arhitekt Boris Morsan je postavio dobro pitanje tko bi u tom slučaju bio u komisiji. U pravilu su članovi takvih povjerenstava međusobno kolege koje međusobno rade i pokrivaju se. Ne treba raspisivati natječaj, ako se radi u gabaritima. No, što to znači, ne znam jer niti jedan zakon to ne određuje. Za izgradnju prve faze hotela dobili su sve dozvole, pa im može i ovo proći.
U koju svrhu izgraditi taj zid?
- Neće biti visok dva metra u cijeloj dužini. Možda bi arhitekt to drukčije projektirao. Nadalje, čemu bazen na otvorenom pokraj obale Korane? Treba s ulagačem razgovarati i uvjeriti ga da može drukčije raditi, a ne prijetiti i vikati. Zaprijetio je i tužbom, a sada možda ima i uvjete da tuži.
Koga?
- Grad Karlovac.
Za što?
- Jer mu ometaju gradnju?
Kako?
- Tužili su ga Upravnom sudu u Rijeci.
Ne, on je pokrenuo upravni spor.
- On? Kome je dao za pravo upravni sud?
Ulagaču. Žalio se Upravnom sudu zbog rješenja Grada, a onda i Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva.
- U redu. U svakom slučaju, prijetio je tužbom. Isti je problem s nesuđenom izgradnjom benzinske crpke kod zgrade pošte u Novom centru, o čemu sam također govorio.
Što je tu bilo sporno u postupanju Grada?
- Ulagač je kupio zemljište s namjerom da gradi, a građevinsko zemljište je mnogo skuplje od poljoprivrednog, a onda je Grad izmijenio Generalni urbanistički plan i po novome ne smije između dvije benzinske crpke biti razdaljina kraća od kilometra. Ulagač je tužio. Nešto će očigledno graditi jer je Josip Baričević, ulagač, tražio da se uklone toplovodi odande. Što će graditi, ne znam. Poduzetnici nemaju pravnu sigurnost investiranja, ako se mijenjaju akti na takav način.
Što Vas brine glede najavljenog centra za gospodarenje otpadom na Babinoj gori?
- Petračić je prvi spomenuo taj problem na Gradskom vijeću – ne može se uzvodno graditi nešto što može zagaditi. Povezao sam se s tvrtkom koja je vršila geološku provjeru tog terena nakon što je ispitivanja na osnovu kojega je započeta izgradnja. Prva tvrtka je vršila ispitivanja na tri kopa s bagerom na samome putu. Inženjerka iz druge tvrtke je rekla da su detaljno vršila ispitivanja tla tamo i da je ono propusno. Direktor tvrtke mi je potvrdio to. Kada se krene raditi, a nešto procuri, nezaustavljivo je. Slično je to s atomskim centralama – najsigurnije su, ali samo do havarije. Postoje alternativne lokacije bez takve opasnosti?
Koje?
- Jedna je nešto dalje, ali bez izvora i potočića. A i iznosi su čudni. Prva procjena je bila za otpad od 100.000 tona 205 milijuna kuna. To je bilo 2012. Sad je to ulaganje od 270 milijuna za tri puta manji kapacitet. Bio je raspisan natječaj, javile su se tri tvrtke, a najjeftinija ponuda je iznosila 365 milijuna, a još ništa nije niti započeto, nije prva lopata zabijena.
Koja su tri glavna problema Karlovca i koja bi bila tri konkretna rješenja za njih?
- Toplanu smo riješili?
Jesmo, jedino što nisam čuo konkretno rješenje.
- Pa rekao sam da se za novac kojeg ulažu u vrelovod mogu s centralnog toplinskog sustava izdvojiti sve zgrade.
Nije baš jednostavno jer za to treba skupiti suglasnost svih suvlasnika zgrade. Ne ovisi to samo o volji Grada i gradske tvrtke.
- Sto posto potpisa nije lako skupiti. Treba mijenjati akte. Razmišljao sam se odvojiti kao pojedinac, ali to nije jednostavno. Da bih ugradio dizalice topline u svom stanu, to bi me stajalo 40.000 kuna. Malotko će se odlučiti na tako skupu investiciju, posebno kada te Gradska toplana još i tuži jer želi da i dalje plaćaš paušal, mada u zakonu piše da onaj tko se izdvojio plaća sve troškove, osim troškova toplinske energije svoje uporabne cjeline. Zgrade imaju zajedničke prostorije. Njihovo grijanje se mora plaćati, ali sigurno ne koliko iznosi taj paušal. Gube sve sporove. Svake godine isplaćuju 200.000 kuna odvjetnicima.
Koji bi bio drugi problem?
- Državna cesta koja prolazi kroz grad. Nagledao sam se mnogo nesreća tamo. Trebalo bi izgraditi vijadukt preko grada kada se bude gradio i drugi kolosijek nizinske pruge. Cijeli promet za zapadnu Bosnu i južnu Hrvatsku ide kroz naš grad. Grdo je čekati na onome otoku na križanju Prilaza Većeslava Holjevca i Smičiklasove na pješačkom prijelazu zbog prevelikog prometnog znaka zabrane polukružnog okretanja. Taj znak blokira pogled i vozačima i pješacima. Par puta sam na Gradskom vijeću upozoravao na to. Odgovorni iz Grada su rekli da su pitali Hrvatske ceste, ali nisu dobili odgovor.
Koji bi bio treći problem?
- Uređenje Zvijezde. Tamo živi malo ljudi. Ne usuđuju se na svoju ruku ulagati. Obitelj Dupin je postupila po nalogu konzervatora, a potom ušli u spor s Gradom koji im je porušio što su uredili ne bi li omogućio prilaz nekoliko garaža.
Nije tako jednostavan slučaj.
- Dali su im dozvolu 1996., mada nisu bili vlasnici zemljišta, a obitelj Dupin je potom postupila po uputama konzervatora, a naposljetku su morali platiti 30.000 kuna odštete. Kada je Grad ušao konačno u posjed zemljišta, mogao je napraviti samo što je konzervatorski ured odredio. No, Grad je porušio ružičnjake i igralište da bi omogućio prilaz garažama, koje, inače, s druge strane imaju mnogo bolji prilaz prikladan za kamione. Kada tome svjedoče stanovnici Šimunićeve, odustanu od ulaganja. Navedeno je da će Republika Hrvatska za popravke dimnjaka i ostalih šteta Karlovcu dati sto milijuna kuna. Može se tim novcem sagraditi stanove za osam stotina ljudi, koliko ih nema niti u Zvijezdi. Sada će s tim novcem sagraditi dimnjake koje će na kraju rušiti. Predložio sam otkup nekretnina od onih koji nemaju mogućnosti i volje za ulaganje.
Koje predstavničko tijelo je demokratičnije, Županijska skupština ili Gradsko vijeće?
- Gradsko vijeće mi je draže jer bolje poznajem Karlovac od Karlovačke županije. S problemima Ogulina i Slunja nemam baš veze. Što se demokratičnosti radi, ista je.
Jedno vrijeme niste kao vijećnici Živog zida nositi maske. Nosite li masku?
- Nosim.
Popustili ste?
- Stavim je ispod nosa jer ne mogu disati.
To je kao da je niti ne nosite. Kako ja mogu disati, a držim je na nosu?
- Krupniji sam od Vas. Imam 110 kilograma tjelesne težine i mom tijelu treba više kisika nego Vašem.
Tražili ste da se u Velikoj vijećnici Grada slika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana zamijeni slikom tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Zašto?
- Živi zid je tada bio na vrhuncu popularnosti i postojala je mogućnost da netko od naših članova bude izabran za Predsjednika Republike.
Biste li danas tražili to isto?
- Sad me baš briga. Nikada se ne zna tko će biti predsjednik.
Smeta li Vam Tuđmanova slika posebno?
- Ne. Vjerojatno je samo zalijepljena preko slike Josipa Broza Tita. Kada se mijenja američki predsjednik, mijenjaju se i slike po svim uredima.
Hoće li HDZ pobijediti u prvom krugu u izborima za gradonačelnika?
- Moramo uvijek biti samouvjereni – mi ćemo pobijediti. Zašto ne bismo? Upoznati smo s radom gradskih tvrtki i gradskim problemima. Do sada smo govorili, sada bismo to proveli u djelo. Valjda ćemo i mi dobiti nekoliko mandata na izborima za Gradsko vijeće. S obzirom na stanje ostatka oporbe, imamo dobru poziciju.
Živi zid je ostvario uspjeh na zadnjim izborima jer je SDP bio slab?
- Nije baš tako. Tada smo općenito bili popularni, a SDP nikad nije bio slab. I sada je jak, a nemaju svog kandidata za gradonačelnika. Izuzetno kvalitetan gradski vijećnik Dubravko Golubić je napustio tu stranku.
Jeste li se do sada bavili gradskom tvrtkom Inkasator?
- To je glomazna mašina koja, unatoč brojnim zaposlenima, griješi. Kada se žalite Inkasatoru na probleme u zgradi, prvo kažu da treba povećati pričuvu. Nestručni su. Kada su zgradu u Sarajevskoj oblagali stiroporom uz potporu Europske unije, zaboravili su obložiti i drugi dio zgrade, a potpora se ne može dobiti, ako se ne odnosi na cijelu zgradu na jednoj toplinskoj podstanici. To se tvrtki s 40 zaposlenih ne smije dogoditi. Dakle, nestručni su i skupi.
Kako gledate na njihovu djelatnost objedinjene naplate?
- To bi trebalo prepustiti pojedinim tvrtkama. Gradska toplana je to zadržala za sebe zbog preračunavanja impulsa u kilovatsate.
Koliko Živi zid u Karlovcu ima članova?
- Petnaestak.
Zašto mislite da se politikom uglavnom bave oni koji rade u javnom sektoru?
- Zato što su upućeni i imaju vremena čitati akte. Iskreno, nisam baš primijetio da je tako kao što kažete.
Bavite li se i dalje trčanjem maratona?
- Nisam maraton trčao od 2006. godine. Najviše me muče koljena, a nema niti vremena. Za trčati maraton treba trenirati tri sata dnevno.
Koji Vam je najbolji rezultat u maratonu kojeg ste ostvarili?
- Trčao sam četiri sata. Rezultat bi bio i bolji, ali nije bilo vode na pola puta više – loša je bila organizacija. To je bilo 2001. godine. Trčao sam 15 maratona – pet puta sljemenski, sedam puta plitvički i tri puta zagrebački. Manje trke ne brojim. Trčanje razbistri mozak.
Čime ga sada razbistrite?
- Ponekad potrčim. Zanimljivo mi je obilaziti ceste, kao što je ova u izgradnji na Dubovcu i Borlinu. Prošao sam asfaltom od Stativa do pogona Karlovačke pivovare. Županijski vijećnik Zlatibor Tomas je snimio kako umjesto čistog tucanika stavljaju smjesu tucanika i blata, pa pokrivaju asfaltom. Držat će to godinu dana, a onda će cesta propadati. To se tak’ kod nas radi.
