Grad na četiri rijeke prepun je lijepih priča iz povijesti o kojima stanovnici našeg grada i ne znaju mnogo. Duh prošlosti i danas je prisutan, a zanimljive priče iz prošlosti treba samo osluškivati, slijediti i prepričavati s koljena na koljeno.
Kada je 13. srpnja 1579. godine nadvojvoda Karlo Habsburški započeo gradnju karlovačke vojne utvrde, na mjestu današnje fontane na Trgu bana Josipa Jelačića označen je centar buduće Zvijezde. Prostor je ubrzo postao veliko gradilište s velikim brojem radnika svih potrebnih zanimanja. U to vrijeme bilo je razumljivo da su se događale brojne nesreće, povrede na radu i razne boleštine graditelja.
Više od jednog stoljeća o zdravlju vojnika, ali i graditelja brinuli su fratri. Zbog sve većih potreba za ljekarništvom u srcu Zvijezde, 1726. je Vojni erar utemeljio prvu karlovačku ljekarnu pod nazivom “K crnom orlu”. Bila je to šesta po redu vojna ljekarna u Hrvatskoj koja je bila namijenjena u prvom redu za potrebe vojnika Vojne krajine. Tek 1830. godine ta je ljekarna otvorena za sve građane.
Od tada pa sve do naših dana ljekarna ima autentičan izgled. Sve u ljekarni odiše nekom starom patinom, sve osim modernih lijekova koji su posloženi u drvenom starinskom namještaju koji podsjeća na kulise starih filmova. Upravo taj interijer svojim starinskim štihom mnoge naše sugrađane čudesno omami svojim mirisom. Ta mala, ali vrlo lijepa i zanimljiva ljekarna odiše duhom povijesti našeg grada koji teško da se može zaboraviti kad se jednom uđe u prostor ljekarne.
No, ljekarna ima i svoj karlovački kuriozitet.
Ulica u kojoj je utemeljena prva karlovačka ljekarna “K crnom orlu” danas ima naziv Ljekarnička ulica. To je mala, kratka ulica, dugačka tek 25 metara, ali vrlo je znakovito da na drugom, lijevom kraju, ulica mijenja ime u Ulicu Grgura Ninskog. Mnogi Karlovčani tu pojavu ne uočavaju kao ni činjenicu da je ljekarna izgubila svoj prvotni naziv i sada se zove “Ljekarna Grgur Ninski”.
Šteta je da se izgubio prvotni naziv ljekarne, a još je čudnije da Ljekarnička ulica nema niti jedan kućni broj, pa time postaje zapravo nepostojeća. Trebalo bi provjeriti postoje li zabilješka u Guinnessovoj knjizi rekorda o ulici bilo gdje u svijetu bez kućnog broja.
Ali, tu nije kraj kuriozitetu.
Pretpostavljam da je Gradski muzej Karlovac odobrio postavljanje ploče uz prozor, desno od ulaza u ljekarnu. Ploča je vjerojatno postavljena kako bi građane i turiste podsjećala na događaj iz davne prošlosti karlovačkog ljekarništva. Ploča je visoka 110 centimetara, a široka je 80. Na njoj je na tri jezika opisan značaj ljekarne “K crnom orlu” i svaki znatiželjnik može dobiti informaciju o povijesti ljekarne.
Međutim, radno vrijeme ljekarne to ipak sprečava. Sigurno se pitate kako je to moguće. U ranim jutarnjim satima, dakle od otvaranja ljekarne do kasnih večernjih sati, polovina ploče po vertikali zaklonjena je drvenim griljama koje se otvaraju dok ljekarna radi. Prozorske grilje tako zaklanjaju tekst točno po polovici, pa ploča postaje besmislena.
To ne mora biti tako jer s desne strane prozora ljekarne ima dovoljno prostora da se ispod ploče na kojoj stoji ime ulice postavi i ploča o povijesti najstarije karlovačke ljekarne. Taj slobodan prostor širok je 120 centimetara i visok 180, pa bi ploča bila vidljiva i dostupna svima na uvid, bila bi pregledna i zasjala bi u punom sjaju.
Postoji i malena ploča koja ima svoju priču o Crnom orlu. Ona je postavljena uz bok ljekarne, ali na Trgu bana Josipa Jelačića, a ne na fasadnoj strani ljekarne. Stvar bi se vrlo lako mogla promijeniti uz malo volje, malo truda i nešto financijskih sredstava. Nedostaci bi bili otklonjeni, a građanima i turistima tekst o ljekarni bio bi vidljiv i dostupan u svako doba.
