“Kad preko vode prelaziš, s tobom sam;
Ili preko rijeke, neće te preplaviti.
Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti
Plamen te opaliti neće” (Izaija 43:2)
Rastao je bez punog imena
U Clevelandu 30-ih godina
U kući bez prozora. Majka bi im
Na otvore stavljala deke, grijala ih
Zvucima svoje gitare
Njih sedmoro braće i sestara;
Po čitave bi dane brali pamuk
Vukli mazgu i gurali plug
A uvečer lišćem trljali žuljeve
Smijali se bijedi u ružno lice.
Kad nije radio, maleni bi Johnny
Nosio vodu žednima, pjevajući
Duhovne pjesme s radija
Zvali su ga Raspjevani J.R.
Jedne je subote otišao na pecanje
Nevoljko bez brata, tih nekoliko sati
Čudne strepnje i nemira udarilo
Poput bombe, do uništenja duše:
Pila ga je prepolovila, govori otac
Vozeći brže kući svećenika
U strašnim je bolovima, bunca
O anđelima, Johnny, oprosti se
Nema mu spasa. I tako bi
S mršavih dvanaest godina
Johnny se izuo i iskopao je
Bratu grob, mokar i prljav
Slomljen i zgažen, prignuo je ruke
Zakopao duboko svoje jauke.
Svoju vodilju i zaštitnika, najmudrijeg
Jedinog prijatelja, budućeg Propovjednika.
Ljudi su se nastavili rađati
I umirati, shvatio je Johnny zarana:
Sve ima svoj uzlet i pad
Svoj početak i kraj, najbolje je
Pouzdati se jedino u Gospoda
Biti pripravan;
I krenuo je Johnny prema Božjim
Stvarima, čitao svetinje i pisao
Pjesme, crtice, novele, knjige
Okrenuo leđa ljudskim zapovijedima
Obećanjima, licemjerima u bijelim
Odijelima, robovlasnicima.
Svirao je i pjevao, pjevao i svirao
Grmio i gorio, izazivao smrt
Da otjera patnje i prokletinje
Ali bijega nije bilo avetima i ranama
Tamnoj noći duše i ambisima
I tjerao bi Johnny bližnje kvragu
I razbijao sobe, palio šume nehotice
I poznavao je Johnny pakao zatvora
I gorke muke americkih domorodaca
I krvario za njih, robijaše i siromahe
Iskreno pred svijetom, bez maske:
– Zdravo, ja sam Johnny Cash
Bog ima plan, ja sam samo glasnik
Čovjek u crnom, običan odmetnik
Na putu iskupljenja
