Veliki top-menadžer i piar guru Damir Jelić, karlovački župan, samo dan ili dva nakon intervjua u Karlovačkom tjedniku iliti smećniku kojega je dao glavnom uneredniku Branku Obradoviću – Kini i u kojemu se hvalio svojim top-menadžerskim sposobnostima i znanjem, poglavito u vođenju kriznih situacija kao što je ova s pandemijom koronavirusa, našao se u izolaciji jer je u Stožer civilne zaštite Karlovačke županije kojime zapovijeda ušao mikrostvor, odnosno ušao je u ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu Karlovačke županije Nikšu Anticu, člana Stožera. Tako su svi članovi stožera završili u izolaciji i čitava se kriznomenadžerska struktura našeg top-menadžera urušila kao kula od karata, što je, unatoč tome što se ne raduje ničijoj bolesti, sada s ove distance, kada je jasno da infekcija nije ostavila nikakve štetne posljedice po zaraženog i njegove bližnje, izazvalo – nije lijepo, ali neka – likovanje u potpisnika ovih redaka. Eto vrhunske potvrde što je jelićevski in-medias-treš marketing – vulgarna i napuhana priča bez ikakvog utemeljenja. Ovu prilično za svoj menadžerski status nezahvalnu situaciju Jelić je nastojao spinovati na način da se posluži opet ratnim terminima i kaže kako su članovi stožera “na prvoj crti”, pa, eto, nastradaju od virusa, da bi iste večeri ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak kazao kako je slučaj zaraze u karlovačkom stožeru incidentna situacija i da stožeri nisu najočekivanije mjesto za pojavu virusa. Uostalom, zaraženi Antica je pravnik i kao takav ne može biti na nikakvoj “prvoj crti” borbe protiv koronavirusa – na “prvoj crti” se nalaze zdravstveni radnici. Župan nema sreće s ovom krizom i stožerom kojega vodi. Nedugo nakon dolaska koronavirusa u Hrvatsku poskliznuo se na dasku koju su mu nasapunali izbori u Hrvatskoj demokratskoj zajednici zapovijedajući novinarima i prijeteći liječnicima zatvorom na treš-putinovski način, što je zabilježio i “Jutarnji list“, konkretno novinar Robert Bajruši, a onda i premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nakon čega se naš top-menadžer povukao sa svih funkcija u stranci. Jelić se počeo tonuti u vlastiti bulšit i to autora ovog ogleda iskreno veseli, ali ne iz ličnih razloga, nego zato jer je karlovačkog župana, ranijeg gradonačelnika, stranku i kastu koju predvodi, odnosno koju je donedavno predvodio odavno prepoznao kao najveći uteg razvoju Karlovca.
“Eksplicitan ću biti. Unutarstranački izbori su bili dok je naš rad najžešće tekao i ljudi, pogotovo iz nacionalnog medijskog sustava, su bili usmjereni jako na moju političku djelatnost, a ne na moj rad u Stožeru. I ja izlazim dan nakon unutarstranačkih izbora i nisam podržao predsjednika Plenkovića, ali nisam bio ni protivan, nego nisam sudjelovao u toj priči. I izričito zahtijevam da se moramo poboljšati, a ljudi to stavljaju u politički kontekst. Onda župan zbroji dva i dva i makne se iz medijskog sustava da ga se ne opterećuje. Nije problem mene, nego je problem percepcije mene u tom pogledu medijima i to ne lokalnima nego nacionalnima, jer sam ja osoba koja je u nacionalnoj politici prisutna”, objasnio je Jelić Obradoviću zašto se povukao nakratko iz javnosti u povratničkom intervjuu, prvom nakon podnošenja ostavke na mjesto predsjednika Županijskog odbora HDZ-a.
Lako je Jeliću s Kinom, a da vidimo kako mu je na Televiziji 4 rijeke, gdje je također dao intervju, i to novinarki Robertini Čuhnil. Taj je intervju objavljen dan nakon što je izašao “Karlovački smećnik”: “Eksplicitan ću biti. Unutarstranački izbori su bili dok je naš rad najžešće tekao i ljudi, pogotovo iz nacionalnog medijskog sustava, su bili usmjereni jako na moju političku djelatnost, a ne na moj rad u Stožeru. I ja izlazim dan nakon unutarstranačkih izbora i nisam podržao predsjednika Plenkovića, ali nisam bio ni protivan, nego nisam sudjelovao u toj priči. I izričito zahtijevam da se moramo poboljšati, a ljudi to stavljaju u politički kontekst. Onda župan zbroji dva i dva i makne se iz medijskog sustava da ga se ne opterećuje. Nije problem mene, nego je problem percepcije mene u tom pogledu medijima i to ne lokalnima nego nacionalnima, jer sam ja osoba koja je u nacionalnoj politici prisutna.”
Pa kako sad to – navlas isti odgovor dvama različitim medijima i dvama različitim novinarima u dva različita dana? Možda nam pomogne u razrješavanju misterije proučavanje postavljenih pitanja. “Možda nije veliki udio tog novca u proračunu, ali je važna poruka da ste solidarni. Tu se opet vraćamo na ono pitanje gdje je župan, a zapravo radite druge poslove”, pitao je Obradović u četvrtak. Da vidimo što je pitala R. Čuhnil u petak: “Možda nije veliki udio tog novca u proračunu, ali je važna poruka da ste solidarni. Tu se opet vraćamo na ono pitanje gdje je župan, a zapravo radite druge poslove?”. Ovo je najluđi déjà vu iliti Da. Je. vu kojega pratilac medija može doživjeti. Pa jesu li identični oba intervjua u cijelosti? A naravno da jesu. Sva pitanja i svi odgovori su identični, čak su identični i uvodi u intervjue: “Župan Damir Jelić zapovjednik je Stožera Civilne zaštite Karlovačke i od prvog dana epidemije koronavirusa rukovodi aktivnostima. U Velikom tjednu razgovarali smo sa županom Jelićem o borbi protiv koronavirusa, aktualnistima vezanim uz Karlovačku županiju, stranačkim aktivnostima i o Uskrsu.” Kao što primjećujete, u uvodu se potkrao tipfeler pa umjesto “aktualnostima” piše “aktualnistima”, i to je tako i u “Karlovačkom smećniku” i u transkriptu televizijskog intervjua objavljenog na mrežnoj stranici Županije.
Glavna urednica TV4r Ana Kordić kaže da je intervju s Jelićem snimljen u utorak 7. travnja, a pušten tek u petak 10. U međuvremenu je, u četvrtak 9. travnja, objavljen “Karlovački smećnik”. Kako sad objasniti ovaj fenomen? Jedno je objašnjenje da je Jelić uistinu u utorak dao televizijski intervju koji je onda na neki način stigao do Obradovića koji ga je samo potpisao. U tom slučaju je ili Obradović dobio snimku koju je samo transkribirao pa taj transkript potpisao, ili su županijske službe transkribirale Jelićev televizijski intervju i dale Obradoviću da ga potpiše i objavi, prije nego što je taj TV intervju kao transkript objavljen na službenim mrežnim stranicama Županije karlovačke. Druga je mogućnost da je Obradović uradio intervju s Jelićem prije R. Čuhnil. No, u tom slučaju je uistinu zadivljujuća Jelićeva glumačka vještina, sposobnost da do u zarez ponovi svoj bulšit drugom novinaru. Nije samo zbog toga nevjerojatna ta solucija jer ostaje nejasno kako se onda potrefilo da R. Čuhnil postavi navlas ista pitanja kao Obradović. Treća mogućnost da su obje redakcije na istom tragu, da je riječ o slučajnosti uvjetovanom njihovim vrhunskim razumijevanjem situacije i novinarskog posla jer, kao što kaže i sam Jelić, nacionalni novinari, za razliku od lokalnih, ništa ne razumiju. Četvrta je mogućnost da su ti mediji Jelićevom daljinskom upravljaču, za što je i potvrda pokorno primanje njegovih zapovijedi, te da su taj intervju stoga osmislili u uredu top-menadžera, a ovi samo proveli. Peta je mogućnost da se radi o čudu koje će naposljetku poslužiti kao dokaz u kanonizaciji 13. apostola – Damira. Poznavajući ipak Jelićev stil vladanja najviše vjerujemo u pretposljednje objašnjenje.
Ovih dana je potpisan ugovor kojim će se u Karlovac, Dugu Resu i Barilović, odnosno u vodoopskrbu i odvodnju uložiti 413,4 milijuna kuna, od čega 227,4 iz fondova Europske unije. Dio toga će se usmjeriti na kompletnu infrastrukturnu modernizaciju karlovačke jezgre. To je jedna od najljepših vijesti posljednjih godina koja je stigla u Karlovac i na tom uspjehu svi trebamo čestitati Gradu Karlovcu, Vodovodu i kanalizaciji, odnosno gradonačelniku Damiru Mandiću i direktorici Katarini Malenici. Međutim, bez promjene tehnologije vladanja komunalna infrastruktura neće mnogo učiniti na poboljšanju života u Karlovcu i na povratku izgubljenog značaja našeg grada u hrvatskim i širim okvirima – kad i karlovački, slične su sporazume u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike potpisali s ministrom Tomislavom Ćorićem i predstavnici Slatine te Križevaca. Dakle, nije riječ o izuzetnom podvigu nego o vrsti podviga koja treba biti učestalija. Jelićevom demisijom se već otpisani Mandić može emancipirati od jelićevštine. Za to mu je sudbina unutarstranačkim izborima otvorila vrata, no hoće li imati vrline da to iskoristi i napravi zaokret u svojoj politici tek treba vidjeti. Ne treba zanemariti da i dalje opstaju kastinski, eskahadezeovski, interesi koji se protive naglom razvoju jer on može poljuljati njihovu strukturu i povlašteni položaj, ali da više barem ne trpimo ovdje opisane jelićizme bio bi velik korak naprijed. Eto, barem toliko da napredujemo, u stilu vladanja, kada od nemoćne, gotovo nepostojeće opozicije ne možemo ništa očekivati, nikakve suštinske promjene.
I opet je sva politika unutrašnja, točnije unutarstranačka – eskahadezeovska. To je tako u Karlovcu, gradu bez unutrašnje dinamike, gdje promjene, makar kozmetičke, nisu autogenerirane, nego se uvoze izvana, što je i logično jer je grad kao politička zajednica razgrađen. Ali, eto, barem će vodovod biti izgrađen.
