Svi imamo neke snove, planove, očekivanja. Značajka je to vrste koju nazivamo čovjekom. Zato je i skovana ona narodna da nada umire posljednja. Kada želimo nekoga uvrijediti reknemo mu da nema mašte. Na tome počivaju sve ljudske djelatnosti, od umjetnosti, religioznosti, nauke. Ponekad se sve to ostvari, ponekad ne…Valja ih uvijek imati.
Neki dan pročitah da svaki čovjek bez obzira bio vjernik ili nevjernik u Bibliji može pronaći mnoga nadahnuća. Teško da možemo bez nje razumjeti i našu zapadnu kulturu. Tako su i mnogi kršćanski blagdani postali dio života i vjernika i nevjernika. Svaki na ih svoj način doživljava. Svakom su na svoj način poziv na obnovu onoga vrijednog u čovjeku.
Nalazimo se u teškim vremenima, vremenima kušnje, iskušenja, ali i vremenima zrenja. U ovim će vremenima mnogi vjernici od vjere otpasti, mnogi se nevjernici vjeri vratiti. Ovo je na neki način vrijeme prosijavanja. Mnogi kažu da smo uzletjeli, mislim da smo živjeli u svijetu prizemnosti, plitkosti, hihotajuće ispraznosti i na koncu, ma kako se pozivali na razum, u svijetu gluposti. Sjetimo se raznih influencera i selebritija koji su iskakali iz ozbiljnih novina ili portala. Što gluplje, što ispraznije, što dementnije – to bolja prođa. Sjetimo se samo magle koju su nam prodavali o Europi, europskim vrijednostima, o multikulturalizmu. Koliko smo se samo mi natezali oko ustaša, partizana, jugofila, gdje je tko bio koje godine, jesu li vjernici tupavi a ateisti super pametni, ima li Europska korijene u kršćanstvu ili nema, što je brak, a što nije, tko je mason, tko nije… Glumatali smo kako smo nadvladali sve te prizemnosti. Onda se ispostavilo da je Europa samo pitanje geografije a ne vrijednosti. Svatko se zatvorio u svoje dvorište i nastoji preživjeti.
Kad je u Getsemanskom vrtu nastalo „stani-pani“ nestali su Isusovi prijatelji. Petar se na dvoru Velikog svećenika pravi mutav kad ga pitaju o Isusu. On, ma da – koji Isus? On nema pojma tko je to. Nikad vidio, nikad čuo. Ako i jest – bilo je to slučajno. Onako u prolazu. Svi ti junaci nikom ponikoše. Ostao Isus sam na križu okružen razbojnicima. Prijatelji nestali. Kao i nama. Gdje su ti Europljani da pomognu razorenom Zagrebu? Oni jedni drugima otimaju zaštitnu opremu. To se zove uzemljenje svih snova i svih laprdanja.
U nedjelju ujutro Marija Magdalena i Mariji Kleofini dobivaju poruku od Uskrsloga: “Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!” Galileja je sjeverna pokrajina o kojoj se s prezirom govorili u metropoli Jeruzalemu. Gospodin upućuje učenike da idu u Galileju? Zašto? Galileja je izvor svega. Tamo je sve s Isusom i učenicima započelo.
U uskrsloj noći u našim praznim crkva odjekivati će ove riječi Uskrsloga kao snažna poruka u ovim teškim vremenima. Vratite se na početak svega. Početak svoga puta. Tamo ćete sresti sebe, smisao svega. Shvatit ćete sve. I sresti mene. I tada ćete shvatiti da niste samo pozvani biti pozemljari, nego da ste pozvani biti nebesnici.
Sretan i blagoslovljen vam Uskrs!
