Nezavisni gradski vijećnik, predvodnik Nezavisne liste “Naš Karlovac”, građevinar i vlasnik tvrtke “Petračić projekt” s nama divani o poslovanju u doba koronakrize, mjerama koje se donose da se ona ublaži, a zamolili smo ovog statičara i komentar razornog zagrebačkog potresa.
Kako podnosite restrikcije u doba pandemije koronavirusa? Imate li korona-tulume? Kršite li zabrane okupljanja?
- Nemamo tulume. Kao i ostali smo doma većinom. Pokušavamo raditi. Vikende uglavnom provodim s djecom, a preko radnog tjedna u kancelariji stižem zaostatke. Kako ćemo sljedećih mjeseci, vidjet ćemo.
Poštujete upute Nacionalnog stožera civilne zaštite?
- Poštujem ih u onoj mjeri u kojoj mislim da su opravdane. Ponašam se razumno.
Primjećujete li da neki ne poštuju upute?
- S obzirom da nema javnih okupljanja ne vidim neki problem u tome. Neki možda prerevno poštuju upute, pa i pretjeruju, no nije im za zamjeriti jer ne žele biti zaraženi, posebice ako su dio kritične skupine. Svi ćemo COVID-19 više-manje preboljeti, samo je bitno da tu bolest ne prebolimo svi istovremeno.
Ima, nažalost, onih koji su podlegli toj bolesti, pa i u Karlovcu.
- Jest, moj kolega je preminuo.
Nemamo tu ništa posebno za komentirati osim što ćemo izraziti sućut obitelji.
- Naravno. Dobro sam ga poznavao. Koliko sam upućen, pogledao je problemima s krvnim tlakom, slabom srcu, a oboljenje zbog koronavirusa je samo kontekst toga.
Plašite li se za svoje zdravlje?
- Svi se plašimo, ali nije realno da nam se dogodi najgore. Strah mora biti stoga u realnom okviru i moramo biti racionalni.
Kako se kriza odrazila na Vašu tvrtku?
- Rješavamo zaostatke upravo. Mnogo toga što smo radili je na čekanju. Još tridesetak dana vjerojatno možemo normalno raditi, ali nakon toga će nastupiti problemi jer će nam troškovi biti veći od prihoda.
Jeste li dijelili otkaze?
- Nisam niti hoću. Dogovorit ćemo se kako ćemo pregurati ovo razdoblje. Očekujem da ćemo, čim se ukine zabrana putovanja iz mjesta u mjesto, vratiti svoje poslovanje na normalnu razinu.
Postoje oni koji su prvog tjedna uvođenja kriznih mjera podijelili otkaze.
- Postoje, ali nisam među njima i neću biti. Očekujem da država onima koji nemaju posla dodijeli prikladnu pomoć da svi možemo biti doma i da imamo za jesti i za piti kao što očekujem i od banaka da zaborave ova tri mjeseca. Odnosno svi bismo trebali zaboraviti ove mjesece i svesti se na čisto preživljavanje.
Jesu li Vas umirile 63 mjere koje je Vlada Republike Hrvatske obznanila?
- Jesu li te 63 mjere kao i onih 407 za 047 projekata Županije karlovačke? Najvažnija mjera bi trebala biti da država zaboravi na doprinose i sva davanja u ova tri mjeseca. Kao poduzetnik bih bio zadovoljan time da mogu isplatiti samo neto plaće i da nas nitko ne obvezuje na nikakve troškove dok traje ova kriza. To bi bilo u redu.
Najavili su tromjesečnu odgodu plaćanja poreza na dohodak i dobit te doprinosa na plaće.
- Odgode?
Da.
- Sve tvrtke moraju kontinuirano zarađivati da bi mogle plaćati te obveze. O kakvoj odgodi pričamo – za doprinose nismo zaradili, a trebat ćemo ih platiti. To znači da bi nakon tri mjeseca sljedeća tri mjeseca trebali vratiti dvostruko više – ne osam nego 16 sati – da bismo državi uspjeli platiti davanja. To nije realno i nerazumno je od onih koji to propisuju. Ti ljudi nemaju dobar pregled gospodarstva. I sami privrednici okupljeni u Inicijativi “Glas poduzetnika” kazali da su te mjere smiješne i da oni koji su ih osmislili ne razumiju kako privreda funkcionira. Vjerujem da će se te mjere s vremenom promijeniti.
Od ostalih mjera izdvaja se moratorij na obveze prema bankama.
- Banke neće naplaćivati kamate tri mjeseca?
Odgodit će se otplata kredita.
- Opet odgoditi?
Da.
- Treba zaboraviti tri mjeseca, kao da nisu postojala, a ne odgađati.
Ako je nešto zaboravljeno to je spomenička renta – obustavljena je naplata.
- Predlagao sam to kao jednu od prvih mjera, pored obustave naplate parkiranja, što je financijski nevažna, ali simbolički važna, uljudbena, gesta koja ukazuje da razumiješ potrebe građana. “Malo ćemo se primiriti, sakriti se u sjenu, a onda će sve to lijepo proći. Ovi na državnoj razini će riješiti sve što treba”, rezonira Grad Karlovac. velikog smanjenja računa za režije. Dakle, ne trude se napraviti nešto više i bolje od onoga što državna razina zahtijeva.
Grad Karlovac jest donio svoje mjere – tromjesečno oslobađanje od zakupa gradskih nekretnina, primjerice.
- To se trebalo podrazumijevati. Prvog trenutka nije bilo jasno hoće li oni to zaista i uraditi. Odmah sam po izbijanju krize to predložio, sugerirao sam i drastičnije mjere. Predlagao sam da se svima u Karlovcu smanje režije barem za 30 do 40 posto.
To nije prihvaćeno.
- Naravno da nije jer smatraju da će se malo sakriti, pa će kriza proći, a nerealno visoke cijene komunalija će opstati. U tom pogledu prvenstveno mislim na Vodovod i kanalizaciju te na Gradsku toplanu. Te tvrtke imaju u sebi rezerve koje svake godine troše na nekakve donacije po nalogu gradonačelnika da bi na koncu iskazali dobit od simboličkih 50.000 kuna, a u biti rade s velikim profitom, što sada ne bi smjeli, nego bi trebali raditi s pozitivnom nulom ili čak s minusom jer treba zaboraviti gradski proračun i normalno financijsko poslovanje.
Sjećate se da je svojedobno Vodovod i kanalizacija donirala Nogometni klub Karlovac s 500.000 kuna i poslovnu godinu završila otprilike toliko u minusu.
- To su apsurdi koji će se događati dok god bude ove gradske vlasti koja, čini mi se, pomalo i uživa u ovim mjerama jer je nitko ne dira. Odmaknuli su se skroz od javnosti, a sjednice Gradskog vijeća održavaju e-mail korespondencijom. Imam osjećaj da lagano cvjetaju u dostignućima odmicanja javnosti od sebe.
U Karlovcu niti nema javnosti pa nisu niti bili pod nekim pritiskom.
- Ne može niti biti javnosti kada je glavni medij Karlovački tjednik koji ne objavljuje ništa relevantno.
Kako ne? Nekidan su objavili puštanje u zrak ogromne krunice načinjene od balona u Metkoviću.
- Vidio sam to.
Mislite li da je nestalo i ono malo kritike u lokalnoj zajednici?
- Svi se plaše iznositi mišljenja, a trebali bi, iako je ovo izvanredna situacija. Napravio sam to sa svojom ekipom i naišli smo na salve bezrazložnih napada onih koji očigledno nisu niti čitali tekst. U biti se radilo o konstruktivnoj kritici i prijedlogu po kojemu se, na koncu, i donose mjere.
Istina je da ste ponudili te mjere prije no što ih je Grad predstavio.
- Tako je.
Reagirali ste na akutnu situaciju, a na koncu je i Grad donio neke mjere koje ste predlagali. Oslobađaju se, nadalje, naplate korisnici javnih površina, oslobađa se plaćanje komunalne naknade za ožujak, a odgađa za travanj na 30 dana. Neće se pokretati ovrhe tri mjeseca. Na koncu je donesena jedna bizarna mjera – neće biti naplate vrtića. Mjera je bizarna jer vrtići uopće ne rade. Na osnovu čega naplaćivati neisporučenu uslugu?
- Vrtići bi trebali raditi zbog onih koji su sada angažirani – medicinara, vatrogasaca, policajaca…
Ali ne smije se grupirati, a vrtići su podijeljeni po grupama.
- Nije riječ o velikom broju djece i može se organizirati. Znaš i sam da su djeca najmanje izložena koronavirusu i njegovim posljedicama.
Ali ih treba netko čuvati.
- Tete bi se možda trebale testirati. Postoji način da se i dalje normalno to odvija, kao i u Švedskoj.
Grad ujedno subvencionira kamate na tekuću likvidnost u visini 50 posto kamate na rok od tri godine.
- Što to bilo kome znači subvencionirati 50 posto kamate od tri posto? To je bacanje novca koji se treba usmjeriti na druge stvari. Stalno govorim o tome da tržnica treba biti na Starom placu i Grad bi oko te tržnice mogao aktivirati poljoprivrednu proizvodnju. Tvrtka koju bi Grad u tu svrhu osnovao mogla bi provoditi edukacije, kontrolirati kvalitetu hrane… Tržnica bi bila otvorena samo proizvođačima.
To vidite kao mjeru borbe protiv koronavirusa?
- Naravno. Treba dozvoliti poljoprivrednicima da prodaju svoje proizvode pod kontroliranim uvjetima.
OTP tržnica radi, samo ne u svom vanjskom dijelu nego unutar objekta.
- Je li to normalno da rade u zatvorenom prostoru za vrijeme gripe? Mislim da bi Grad trebao biti vlasnik tržnice i onda bi mogao voditi politiku prodaje.
Prilikom ulaska u OTP tržnicu mora se obvezno dezinficirati ruke. Možda je to logika organiziranja prodaje isključivo u zatvorenom prostoru.
- Kako zaštititi namirnice? Smiju li se jabuke ispipati?
Mislim da to ne bi bilo pametno. Koje biste još mjere predložili?
- Treba zaboraviti gradski budžet. Dok traje kriza on ne postoji. Oni imaju samo na stavci održavanja javnih cesta 45 milijuna kuna. Sve to treba svesti na nužni minimum, a ostatak usmjeriti na održavanje radnih mjesta. Zašto Grad ne bi davao dio minimalne plaće, pored države, pa da tvrtke poput moje nakon tri mjeseca izađu iz krize kao zdrave, a ne kao tvrtke na koljenima. Zašto vlast nema osjećaj. Zašto ne bi smanjili sve režije za 50 posto? Neka odu neke tvrtke u gubitak. U čemu je problem? Neka se onda gradske tvrtke dogovaraju s državom oko odgađanja plaćanja poreza. Ionako su u Karlovcu režije najskuplje u državi.
Što Vam je rekla vlast kad ste predložili smanjenje režija?
- Ništa nisu rekli. O tome uopće ne žele razgovarati.
Kako je izgledala sjednica Gradskog vijeća?
- Sjedili smo za ekranima, ali ne kao ja i ti preko skajpa, jer su za to tehnološke neznalice, nego su kazali da se elektronskom poštom izjasnimo glasamo li za neku točku dnevnog reda. Taj mail smo slali na privatnu adresu predsjednika Gradskog vijeća.
Kako je izgledala rasprava na toj sjednici održanoj putem elektronske pošte?
- Nema tu rasprave – kako ćeš tako organizirati raspravu? Raspravljali su se međusobno, a donosili su odluke hadezeovski jednoglasno kao što je i uobičajeno. Oni na sjednicama Gradskog vijeća nemaju vlastite stavove, čak niti intelektualci među njima.
Kakva je to sjednica bez mogućnosti rasprave? Jeste li na njihov mail mogli odgovoriti svojim?
- Poslao sam im one primjedbe s kojima sam nastupio u javnosti. Oni su taj mail djelomično pročitali.
Kako znate da su ga djelomično pročitali?
- Vidio sam u prijenosu sjednice na jutjubu. Bilo ih je u Velikoj vijećnici petoro i svi nose maske. Nas u tvrtki je isto toliko i nitko ne nosi maske.
Kako ste se zaštitili u tvrtki?
- Jedan dio radnika radi od kuće, neki rade iz ureda.
Koliko vas je najviše u grupi?
- Četvero.
Držite li odgovarajući razmak među sobom?
- Već više od 15 dana pazimo da nemamo socijalnih kontakata s trećim osobama. Svi smo prošli karantenu i ne možemo zaraziti jedan drugoga, jedino ako bi netko od nas bio s nekime tko je zaražen, a takvih slučajeva nemamo. Ako saznamo da je netko od naših poznanika s kojima smo bili u kontaktu obolio, djelovat ćemo prikladno. Prilagođavati ćemo se.
Kako gledate na histeriju i lov na vještice u narodu, u toj takozvanoj javnosti, usmjeren prema onima koji su oboljeli ili su preventivno u izolaciji? Postoji neka vrst zazora prema tim ljudima i moralne panike.
- Panika je nametnuta. Većina koja radi u javnom sektoru je isto u panici od Hrvatske demokratske zajednice jer im o njoj ovisi posao, a kada se tome priroda nešto o čemu visi zdravlje, panika je udvostručena. Ljudima su bitni posao i zdravlje u jednakom nivou. S jedne strane se plaše da se ne zamjere HDZ-u, a s druge da se ne zaraze. To ponašanje doživljavam trezveno. Pratim taj fenomen i čudim se zašto ljudi kupuju mahnito preko leđa drugih. Također, nevjerojatno je osuđivanje zaraženih koronavirusom. Da se s njime i zarazim, zašto to ne bih obznanio? Zašto svi ne bismo znali tko je od nas bolestan? U čemu je problem? Utoliko imaš bolju informaciju da znaš jesi li s takvom osobom bio u kontaktu na temelju koje možeš sačuvati zdravlje drugih. To bi doprinijelo očuvanja zdravlja ostalih. Igramo se prava na privatnost, a u biti si radimo štetu.
Svatko tko ima sumnju na zarazu koronavirusom po protokolu mora obavijestiti one s kojima je u neko određeno vrijeme unazad bio u kontaktu. Zašto bi sad morao još i javno objavljivati da je zaražen?
- Na društvenim mrežama svašta objavljujemo, što jedemo i pijemo, pa zašto ne bismo i da smo oboljeli?
Ne može se to raditi mimo te osobe. Postoje ideje da se izradi registar zaraženih koronavirusom. Izradimo onda registre zaraženih bilo čime.
- Sve mi je to čudno. Da sam bolestan od gripe nije problem da se zna, ali jest da sam zaražen koronavirusom?
U “javnosti” ima fašistoidnih refleksa, pa se kritiziraju rotarijanci jer su organizirali teniski turnir u Teniskom klubu “Karlovac” na kojemu ih je dosta zaraženo, pa ih se optužuje da su donijeli koronavirus u Karlovac. Kao da taj virus ne bi stigao ionako tu.
- Rotarijanci nisu imali sreće. Jasno da bi virus došao i mimo njih. Većina nas će preboljeti taj virus ili su ga već preboljeli. Svi koji su unazad dva mjeseca imali povišenu tjelesnu temperaturu možda su baš preboljeli COVID-19.
Imate li starije osobe u obitelji za koje se brinete zbog pandemije?
- Imam majku od 85 godina života. Brat i ja joj nosimo hranu i ne ulazimo uopće u stan kako bismo sveli na najmanju moguću mjeru mogućnost da se zarazi s obzirom da pripada kritičnoj skupini. Smatram da je COVID-19 više-manje obična bolest s time da nismo otporni na nju i uvijek će se događati da će netko imati komplikacije, upale pluća i slično. Takav je život – to se događa svake godine i događat će se i ove od ove nove bolesti, dok će sljedeće godine biti neka nova bolest za koju nećemo imati lijeka. To je suživot nas ljudi i virusa.
I pitanje globalizacije?
- Tako je. Sjedneš se na avion, odeš u Kinu, vratiš se i proširiš virus po svojoj zemlji u vrlo kratkom roku. Ponekad si morao putovati barem dva mjeseca da dođeš u Kinu, tamo bi se razbolio i dok se vratiš doma već bi ozdravio. Sad je sve ubrzano. Uopće ne dvojim da će vakcina za ovu aktualnu bolest biti jako skupa.
Barem nitko više ne dovodi u pitanje potrebu cijepljenja.
- Cijepljenje generalno ne bi trebalo biti upitno.
Ali se stavlja pod znak pitanja.
- Događa se svašta.
Imate li povjerenje u sustav? Ekonomist Vuk Vuković u emisiji “Nedjeljom u 2” Hrvatske televizije kaže da je to prvo što treba osigurati.
- Povjerenje se stječe. Poduzetnici i zaposlenici čitavog života stječu povjerenje – temeljem toga se određuje imaju li ili nemaju posla. Ako netko ima povjerenja da ćeš posao raditi kvalitetno i dobro, angažira te. Imamo, unatoč svim nastojanjima razgradnje i uništenja institucija kao što je Imunološki zavod, sustav koji je u sebi zadržao javno zdravstvo, i to se sada pokazuje. Riječ je o zadržanoj tekovini bivšeg društva. Koliko sam primijetio, jedino Njemačka od zapadnih zemalja ima dovoljan broj kreveta na tisuću stanovnika, a imaju dvostruko više od nas. Utoliko vrlo dobro stojimo, iznadprosječno. Imamo dovoljno dobrih kadrova i discipline stanovništva da iznesemo krizu na način da traje duže, ali da ne radi u kratkom periodu štetu koja bi onemogućavala sustav. Imam, dakle, povjerenja u zdravstvo, mada smatram da bi sustav mogao biti mnogo bolji, te u nekoliko pojedinaca iz Nacionalnog stožera Civilne zaštite jer se vidi – uvažavajući činjenicu da se stvara propaganda – da dobro rade. U mnogo toga nemam povjerenja – izgubilo se u masi primjera krađe po plaštem domoljublja. Mala smo zemlja i moramo imati drugačiji odnos prema našoj državi.
Lako se zaklinjati u domovinu, treba odgovorno postupati prema državi?
- Da. Sada je trenutak kada bi gradonačelnik trebao donijeti svježinu, unaprijediti u Karlovcu i zdravlje i kvalitetu života. No, sve se to već moglo postići. Da smo prve godine ovoga mandata započeli provoditi politike koje je predlagala Nezavisna lista “Naš Karlovac”, a koje ciljaju na energetsku neovisnost Karlovca, danas bi Grad puno bolje stajao financijski. Mogao bi sada i kupiti dodatne krevete za intenzivnu njegu u karlovačkoj bolnici. Nisam do danas saznao koliko je kreveta tamo. Predložio sam Gradu da donira Općoj bolnici Karlovac krevete kako bismo uvećali kapacitete te zdravstvene ustanove, a ne odlazili u Zagreb.
Što više kreveta, tim više pacijenata, pa stoga treba i veće osoblje.
- Naravno, ali otorinolaringolog u doba izvanrednog stanja nije samo otorinolaringolog nego pomaže ostalim zdravstvenim djelatnicima na intenzivnoj njezi. Pitanje je, dakle, reorganizacije bolnice. Naravno da sve pacijente koji su ugroženi i hitni slučajevi zbog zdravlja sustava uho-grlo-nos treba primiti i liječiti. No, dok takvih pacijenata nema, neće valjda sjediti u svojoj kancelariji dok se na intenzivnoj njezi bore s koronavirusom.
Zanimljivo je kako su sustavi sporo reagirali, na što upozorava kolumnist Večernjeg lista Boris Beck. Kada se u Kini pojavilo žarište, moglo se pretpostaviti da će se razviti u pandemiju i trebalo je sustav pripremiti za to. Tek se sad razmišlja o kupnji respiratora, a mogli su se kupiti dok se žarište pandemije nije preselilo na Zapad.
- Svatko treba razmišljati unaprijed u skladu sa svojim položajem. Ja jesam jer sam bio u Bugarskoj na skijanju početkom ožujka. Niti jednom nisam tada izašao navečer u izlazak jer sam brinuo o svome zdravlju i mogućoj zarazi. Tako je i u bolnici netko trebao reagirati i postaviti pitanje jesu li spremni za ono što se događa u Kini. Nisam čuo da su se kapaciteti karlovačke bolnice uvećali što se tiče kritičnog dijela opreme.
Činjenica je da je premijer Andrej Plenković smijenio ministra zdravstva Milana Kujundžića s obrazloženjem da se ne priprema za pandemiju. Dakle, već tada je imao na pameti probleme s kojima se sada susrećemo.
- Pitanje je što je mislio u tom trenutku. Vjerojatno je pandemija bila izgovor da ga smijeni. Sva je sreća da je smijenjen Kujundžić koji je tamo i bio postavljen zbog unutarstranačkih odnosa – bio je i kandidat za Predsjednika Republike i mrsio im je računa ne “tvrdom jugu Hrvatske”.
U Zmijavcima?
- Tamo negdje gdje je višak kamenja.
Tako se zove njegovo mjesto.
- Svi “veliki” Hrvati su iz par mjesta u Dalmatinskoj zagori.
Nije u tome problem. To se mjesto proslavilo kada je jedan mještanin tamo novinarki koja je istraživala Kujundžićevu imovinu izvukao i pokazao svoje zubalo.
- Da, vidio sam to. Tamo je sve grublje, pa su onda valjda i šale grube.
Možda je to oblik pozdrava poput ličkog rukovanja.
- Narasli su na kamenu pa su svi i tvrdi kao kamen. Tako se odnose i prema drugima.
Kao statičar zasigurno imate stav o zagrebačkom potresu. Mnogi su kazali da im se ljuljao stan ili da im se ljuljala kuća. Je li to u statičkom pogledu dobro ili je gradnja trebala biti kruća?
- Svaka kuća ima svoj period vibracija i svoju frekvenciju. Svaki potres je neke druge frekvencije i u svakom potresu nastrada neka vrst građevina, ona kojoj ne odgovara amplituda tog potresa. Sada se dogodilo da su stradali uglavnom dimnjaci – čak je i u Karlovcu poneki pao. Oboreni dimnjaci su napravili štete po krovištu, padali su na parkirane automobile i tako dalje. Pali su i oduvijek nestabilni zabatni zidovi koji su odavno trebali biti sanirani. Možda su imali nesreću da su bili postavljeni okomito na smjer potresa pa utoliko bili i jače izloženi sili. Pali su na cestu i od toga je jedno dijete, nažalost, nastradalo. Kada bi netko spomenuo potres, odmahivalo bi se rukom s tvrdnjom da se događa jednom ili nijednom u životu, a sada su vidjeli da je to jedanput u njihovom životu. Sve se može dogoditi – da nema pet stotina godina potresa, ali i da u pet godina budu dva velika. Naši propisi su usklađeni s europskom regulativom i naši novi objekti se računaju na značajne potrese, na povratni period potresa od pet godina i pri tom potresu svaka građevina ne bi smjela doživjeti bitno oštećenje – ne smije otkazati niti jedan nosivi element. Građevine koje su sada ugrožene nisu nastradale strukturalno. Čak je i zgrada Pravnog fakulteta u Zagrebu dobila pukotine po zidovima, ali i vertikalne, što pokazuje da je potres udario objekt po “prirodnoj” diletaciji, što je sasvim normalno je zgrada nije iz materijala koji bi bio poput današnjeg betona. Nastradao je i vrh zvonika katedrale od velike frekvencije potresa. Od ostaloga ništa bitno nije nastradalo. Iza Medvednice su nastradali objekti koji nisu niti bili solidno izgrađeni. Dobro sagrađeni objekti nisu pretrpjeli značajna oštećenja.
Gradonačelnik Milan Bandić je kritizirao zagrebačko građanstvo tvrdnjom da bi šteta od potresa bila manja kada bi ulagali u pročelja.
- Tako nešto samo Bandić može tvrditi. To nije niti blizu istine. Možda je uvjeren u to, ali to je Bandić.
Postoji li u Hrvatskoj sustavna antipotresna politika?
- Ugrađena je u propise. Čak je regulirano da stari objekti rekonstrukcijom moraju zadovoljavati najnovije standarde, ali to je dosta skupo. Kako kod nas ništa ne štima, ne štima niti to. Zašto dimnjačarske službe u svojoj domeni nemaju upozoravanje o stanju dimnjaka? To će se vjerojatno sada rješavati.
Ima li Karlovac stabilne građevine?
- Karlovac ima svega – masivnih starih zgrada, onih iz 1950-ih godina koje su prilično visoke, a nisu baš zaštićene protiv potresa, kao i novogradnju iza pruge koja bez problema podnosi ovakve i jače potrese. Dakle, imamo svega. U mnogo slabijem smo potresnom području od Zagreba ili Ozlja.
Hoće li sve ovo što nas je snašlo usporiti razvoj Karlovca više no što je to uspio HDZ?
- Nastavit će s usporavanjem Karlovca. Ovo nije njihov kraj.
Možemo očekivati potpuni zastoj razvoja?
- Već je nastao. Zar doživljavaš da Karlovac napreduje?
Neki inertan razvoj mora postojati.
- Karlovac ima sreću što ima tvornicu poput HS produkta – proizvod genijalnosti dvojice poduzetnika koji su stvorili tvrtku s dvije tisuće zaposlenih. Zamisli da svi ti radnici danas jednostavno nema gdje raditi. Kako bi u tom slučaju Karlovac izgledao? Bio bi gori od Siska.
Što Karlovac ima osim HS produkta? Ima li dovoljno kapitala, proizvodnje, da grad preživi u slučaju da neki od velikih privrednih sustava poklekne?
- Velik je problem Karlovca što ovisi o nekoliko velikih tvrtki. Heineken Hrvatska i KIM više ne zapošljavaju velik broj radnika kao ranije, dočim PPK i dalje ima dosta zaposlenih. Vidjeli smo kako je promjenom vlasništva Alstom otpustio masu zaposlenika. Došao je potom InfoSys koji je amortizirao posljedice toga. HS produkt zapošljava mnogo radnika i angažira mnogo kooperanata. No, što ako ta industrija prestane raditi ili naglo padnu narudžbe? Karlovac treba disperzirati proizvodnju. Moramo potencirati obrtnike, kooperante velikih industrija, poljoprivredu, proizvodnju i razvoj s područja visoke tehnologije i slično. Imamo ispod sebe toplinsku energiju, energiju rijeka, a problem sustava obrane od poplava stoji i neće se tako skoro riješiti. Kada bismo angažirali sve resurse, i poduzetnicima bi bilo povoljno tu poslovati jer bi primali jeftiniju električnu i toplinsku energiju, bile bi jeftinije režije svim stanovnicima i bilo bi puno više radnih mjesta. Onaj tko ne razumije da Grad treba forsirati malo poduzetništvo, ne razumije ništa. Onaj tko ne razumije da tu imamo bogomdanu toplinsku i riječnu energiju, ne razumije ništa. Kada se povežu energija s poduzetništvom dobijemo razvoj. Ne može privatnik napraviti geotermalnu elektranu i ponuditi klijentima jeftinu toplinsku energiju. To mora napraviti Grad, a znam što će napraviti. Plaše se tako velikog posla pa će naći nekome kome će dodijeliti koncesiju i zadovoljiti se s pet milijuna kuna godišnje. No, što je pet milijuna kuna naspram pedeset? Zbog takvih pitanja se bavim politikom. Najljepše se ne baviti politikom, no toliko je loša da me kao manjeg poduzetnika isprovocirala da se uključim.
Trpite li poslovnu štetu ili ostvarujete poslovnu korist zbog politike?
- Štetu. Ne radim poslove koje bih mogao raditi za Grad i Županiju. U tom mom poslu u Karlovcu nema toliko ljudi koji se s time bave.
U takozvanoj javnosti se često čuje primjedba da ste u sukobu interesa kao opozicijski političar i kao poduzetnik koji radi za Grad.
- Kako sam se počeo baviti politikom sve sam manje poslova dobivao od Grada, da bih s vremenom u potpunosti prestao raditi za tu instituciju. To je poslovna šteta. Umjesto da mi se obim posla s vremenom povećava, smanjuje se, ali samo s Gradom. Neke poslove niti ne želim raditi jer to ne bi bilo etično.
Na što mislite?
- Ne bih radio neke procjene koje se tiču gradskih investicija.
S Karlovačkom bankom ste sada radili na revitalizaciji Velike vojarne. Hoće li se i to ulaganje odgoditi zbog krize?
- Zasigurno. Trebao sam otići u bečki arhiv da vidim izvorne nacrte zgrade jer ih u Karlovcu nemaju. Moram dokučiti kako je izgledao dio te građevine jer Konzervatorski odjel u Karlovcu i ja nemamo isto gledanje na to. Stoga moram u Beču pronaći originalne dokumente kako bih bio siguran da sam na pravom putu, da se ne izgubi funkcionalni prostor.
U čemu se sastoji Vaš spor s konzervatorima?
- Postoje načelni uvjeti zaštite spomenika. Kaže se da su na svim katovima bili otvoreni prolazi, a očigledno je zadnji blok, koji gleda na Haulikovu ulicu, drugačiji od ostalih. Zaobljeni stropovi se u jednom dijelu prekidaju. To mi se kao laiku za zaštitu spomenika kulture, ali građevinaru koji se ipak nešto razumije u objekte, govori da to nije izgledalo onako kako tvrde konzervatori. Riječ je o dvjestotinjak četvornih metara prostora koji bi se provedbom onoga što konzervatori zahtijevaju izgubilo, odnosno možda stavilo u javnu namjenu. Čim bude mogao, otići ću u Austriju to istražiti. Očekivao sam da o tako važnoj karlovačkoj građevini te službe već imaju dokumentaciju, ali nemaju. Od konzervatora nemam dovoljno informacija, a oni si zadržavaju pravo da mogu utjecati na bilo što što se zbiva u Velikoj vojarni. Tako je propisano i Zakonom, što mi je nevjerojatno.
Sad biste trebali u Beč, a ne smijete niti do Zagreba?
- Čeka da dođe do te mogućnosti, pa da riješim i tu dilemu. Nisam zbog pandemije uspio niti održati sastanke s potencijalnim vlasnicima.
Kakva je njihova struktura? Kojem društvenom sloju pripadaju?
- Ima tu poduzetnika, većinom su mladi. Neki žele napraviti smještajne kapacitete pa ih iznajmljivati, drugi žele riješiti stambeno pitanje, a treći prostor za svoje tvrtke.
To su iskazi interesa?
- Da, ali ozbiljni iskazi interesa. Oni su prvi kojima će biti ponuđeno da sklope ugovor o prodaji. U redu je još pedesetak pretendenata koji čekaju da netko odustane.
Kako tumačite taj nagli porast interesa na tržištu za Veliku vojarnu? Je li to do modela kojega ste osmislili?
- Bitan je taj model, ali je bitno i povjerenje. Model je bitan jer nudi inicijalno malu cijenu po 322 eura po četvornom metru. Valja uložiti odmah u zajedničke dijelove zgrade da bi se mogla koristiti, što se osigurava dvanaestogodišnjim kreditom. Riječ je o 450 eura rate kredita. Kupcima onda preostaje još da urede prostor kojeg su kupili, što je 250 ili 300 eura po četvornom metru. Buduće vlasnike će ulaganje kroz 12 godina stajati 900 eura po kvadratu, a dobit će objekt u funkciji s novim krovom, centralnim grijanjem, centralnim hlađenjem, novim pročeljem i novom stolarijom. Dobit će, dakle, jako dobar objekt u gradskom središtu.
Može li se takav model primijeniti na ostale zapuštene objekte, prije svega na zgradu Mustada – star ŽE-ČE, na Rakovcu.
- Taj mi je objekt također povjeren, ali je nisam još stigao ponuditi tržištu na sličan način, mada mislim da neće biti tako veliki interes za Mustad kao što je za Veliku vojarnu zato što nije u strogom centru grada i zato što su nekretnine koje će se prodavati tamo mnogo veće. No, primijenit ćemo sličan model.
Kada ćemo prestati tapkati na mjestu?
- Kada odlučimo da prestanemo tapkati, nego da krenemo naprijed.
