Otkako je KAportal objavio vijest da je naša županija pretposljednja po apsorpciji sredstava iz fondova Europske unije, od marketinškoga bolida Damira Jelića, karlovačkog župana, koji je za čitave svoje političke karijere neusporedivo više ulagao u staljinističke rokade, bogohuljenje te u promociju svoje stranke iliti Partije i samopromociju nego što je uložio energije u razvijanje Karlovca i Karlovačke županije, ni traga ni glasa. Njegova marketinška koncepcija ne prolazi test stvarnosti, a to je dokaz da je riječ o lošem marketingu jer, ma koliko marketing bio manipulativan kao disciplina, odnosno baš da bi bio uspješan u svojoj manipulativnosti, mora biti utemeljen u stvarnosti. A sjećamo se s kakvim je nebulozama Jelić započeo svoj mandat nositelja izvršne vlasti u županiji – 407 projekata za 047.
Ne samo da Jeliću opsjene nisu strane, nego su konstanta njegove politike, ruku pod ruku s nedostatkom vizije i neradom. Mora se napomenuti da su za njegove vlasti u Karlovcu dovršeni projekti izgradnje pročistača otpadnih voda Karlovca i Duge Rese te slatkovodnog akvarija, međutim u deset godina koliko je trajalo njegovo gradonačelnikovanje, odnosno 12 godina koliko je bio u izvršnoj gradskoj vlasti, odnosno 15 godina koliko, u suradnji i bez suradnje s njegovim političkim ocem Brankom Vukelićem, vedri i oblači Karlovcem, to je “puno premalo” – rezultati su mršavi. Vlast Vukelića, Jelića i Damira Mandića, gradonačelnika-padobranca kojega su Hrvatska demokratska zajednica i Jelić malne oktroirali, uz pomoć oporbenoga protukandidata Davora Petračića i njegove kilave kampanje za gradonačelnika u drugom krugu izbora, predstavlja karlovačku katastrofu koja se već sada može smjestiti odmah ispod ratova i crne kuge koja poharala grad u 17. i 18. stoljeću.
Potpisnik ovih redaka je dao nedavno izraditi logotip za vlastite potrebe i to plaća manje od pet tisuća kuna, točnije četiri i pol tisuće, što je tržišna cijena. Županija je od Jelićevog marketinškoga gurua Bože Skoke i njegove tvrtke Millenium promocije naručila izradu turističkog logotipa s dječjom vjetrenjačom kao znamenom, malne istim simbolom kojeg umalo svatko s pametnim telefonom ima na svojem zaslonu – simbolom Google fotografija. Tome je pridodana latinska izreka “In medias res”. Vjerojatno su se autori dobrano namučili da osmisle takvo rješenje, možda čak čitavih deset minuta. Taj su trud zato pošteno i naplatili – 131.000 kuna. Dakle, usporedite – originalni logotip za privatnog naručioca za četiri i pol tisuća kuna, i bezvezarija na ili preko ruba plagijata za javnog naručioca, kojeg zastupa 13. apostol, za 131.000 kuna.
Ovakve nezgode su zgodna neprilika da se prisjetimo ranijih Di-Džejevih marketinških poduhvata. Primjerice, predizbornog plakata na kojoj Jelić ponosno ukazuje na padajuću krivulju bez jasne naznake na što se ta krivulja odnosi, pa je prolaznicima koji bi bacili oko na plakat u biti odaslana poruka da im tada gradonačelnik nudi totalnu propast, što se pokazuje točnim, ali zasigurno nije ono što su marketinški prvaci imali na pameti kada su smišljali tu kampanju. Besprizorno je bilo Jelićevo poziranje na poplavljenom Sportsko-rekreacijskom centru “Korana” – usput, taj prostor nema veze niti sa sportom niti s rekreacijom. U trenutku kada je bila oglašena opasnost od poplava i kada su sugrađani na njegov poziv gradili zečje nasipe, Jelić je usred ničega izašao iz čamca i pješke se probijao kroz vodu glumeći, naravno u marketinške svrhe, nekakvoga akcijskog junaka. Što se autora ovog ogleda tiče, u tom besprizorju je prikazana sva narav jelićizma – provincijalnog oblika neostaljinizma. Prisjetimo se i opsjenarskog predizbornog plakata na kojoj nam Jelić nudi spejs-šatl viziju Hotela “Korana”, da bismo sada muku mučili da spriječimo izgradnju Aušvic-zida na toj lokaciji legitimiranog neodgovornim rješenjima – koje smo primorani i sudski osporavati – Županije kojom ovaj rukovodi. Taj zid, dabome, je neumio izgraditi najizdašniji donator vladajuće stranke, Jelićeve, SKHDZ-a, odnosno poražene predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. I svi ti reklamni ili antireklamni gafovi unatoč tome što je njegova prisna suradnica iz SKHDZ-a Andreja Barberić poletjela, kao što smo već pisali, iz ovog našeg karlovačkog mulja u piarovske visine, pa čak rukovodi dodjelama nagrada i antinagrada Hrvatske udruge za odnose s javnošću, koje se nazivaju Grand-prijem. Zbog toga smo joj svojedobno udijelili titulu zvezde Granda. Uz takvu stručnjakinju raditi takve gafove je uistinu neobično, a svakako je kvalifikacija za antinagradu HUOJ-a.
I kakav razvoj možeš očekivati od takve in-medias-treš vlasti? Kakvu apsorpciju iz EU fondova? Precizne podatke o tome najlakše je pronaći na mrežnoj stranici Udruge gradova – tamo su najpreglednije izneseni. Po broju europskih projekata po županiji s obzirom na sjedište nositelja – ako pretražujemo projekte čiji su nositelji subjekti u gradskom i županijskom sustavu – Karlovačka županija je na 18. mjestu. Na istom mjestu je, ako po istim pretraživačkim kriterijima gledamo poredak s obzirom na sumu ugovorenih EU sredstava. Ako gledamo gradove, Karlovac je toliko ispod prvog dijela ljestvice i po broju projekata i po ugovorenoj sumi da nam se ne da uopće skrolati i brojati na kojem je mjestu.
A kako i zašto je to? Za odgovor na ta pitanja ćemo ponuditi tri imena – Krešimir Veble, Marina Grčić i Mile Sokolić. To nisu krivci za ovakvo stanje apsorpcije. Dapače, to su zaslužni stručnjaci za EU projekte koje je jelićevska vlast kaznila upravo zbog uspjeha. Stručnjak za odvodnju Veble, uz financijskoga stručnjaka Darija Jankovića autor i glavni provoditelj projekta izgradnje pročistača otpadnih voda, je potjeran iz gradske tvrtke “Vodovod i kanalizacija” u režiji tadašnjeg direktora Ivana Mrzljaka. A po samom Mandićevu priznanju, Mrzljak je bio njegov osobni izbor za zamjenika gradonačelnika (drugi osobni izbor je bila jahačica magle Andreja Navijalić), što je i postao, unatoč odnosu prema Vebleu i unatoč tome što je za njegova direktorskog mandata ovo gradsko poduzeće jednu poslovnu godinu završilo u gubitku zbog izdašne donacije Nogometnom klubu “Karlovac” – drugim riječima zbog bacanja para u SKHDZ-ovski bunar bez dna. Po oktroiranju je Mandić, koji je iz nepoznatih razloga – valjda samo zato što nije nepristojan – postao jedno vrijeme uzdanica dijela SKHDZ-u nesklone javnosti, degradirao M. Grčić s mjesta gradske pročelnice iako je taman provela projekt izgradnje Aquatike. Sokolić je potjeran iz Razvojne agencije Karlovačke županije “Karla”, iako je osposobio sve kadrove tamo, i zbog svoje nepokornosti spram vlasti, konkretno Jelića i ravnatelja Viktora Šegrta, i to na dan kada mu je odobren projekt vrijednosti 1,800.000 kuna.
I sada se Grad hvali kako je stekao pravo koristiti takozvani mehanizam integriranih teritorijalnih ulaganja. S obzirom na iskustvo, što drugo preostaje nego poručiti stručnjacima koji bi radili projekte za financiranje iz tog mehanizma nego: “Bjež’te, ako su vam karijera i egzistencija mili, od toga”. Ugledajte se na gore od sebe, pratite zvezde Granda.
